Centralni nervni sistem

Centralni nervni sistem (CNS) je dio nervnog sistema u kojem su neuroni skoncentrirani u nervnim centrima. Pruža se duž uzdužne tjelesne osovine, a kod kičmenjaka se sastoji od mozga i kičmene moždine.[1]

Šema CNS-a 1. mozak 2. CNS 3. Kičmena moždina

Glavni dijelovi centralnog nervnog sistema uredi

Kičmena moždina (medulla spinalis)
Mozak Moždano stablo Rhombencephalon

Pons, Cerebellum, produžena moždina (medulla oblongata) isthmus rhombencephali, Četvrta komora (ventriculus quartus)

Mesencephalon

Tektum, Pretektum, Mezencefalni kanal

Prosencephalon Diencephalon

Epitalamus Talamus Hipotalamus, Suptalamus Hipofiza Epifiza, Treća moždana komora

Telencephalon

Bazne ganglije, Rhinencephalon, Amigdala, Hipokampus, Neocorteks, Bočne moždane komore

 
Dijagram glavnih dijelova kičmenjačkog nervnog sistema

Mozak uredi

Mozak predstavlja proširenje prednjeg dijela nervne cijevi i sastoji se iz:

Prednji ili veliki mozak (telencephalon) uredi

U toku evolucije, je prednji mozak se najviše usložnjavao i anatomski i funkcijski. Njegova primarna funkcija je cenralizacija prijrms čula mirisa, što obavlja kod nižih fkičmenjaka. Kod viših je, osim mirisne, dobio ulogu glavnog koordinacijskog centra i centra viših nervnih funkcija.

Nervne ćelije kod viših kičmenjaka nalaze se u površinskom sloju sive mase, tj. u moždanoj kori, dok njihovi nastavci grade unutrašnjost mozga, odnosno bijelu masu. Moždana kora je centar cjelokupnih nervnih funkcija, a osobito umnih aktivnosti.

Kod većine kičmenjaka, površina velikog mozga je glatka, ali je kod viših sisara, posebno čovjeka, uvećana pojavom sistema brazda i vijuga. Raspored i izgled brazda je isti kod svih ljudi bez obzira na njihove umne potencijale.

Nervni centri su, u kori mozga, lokalizirani u zone sa različitim, tačno određenim funkcijama. Tako se u potiljačnoj oblasti nalazi centar za vid, u slepoočnoj je centar za sluh itd. Pošto se nervna vlakna na svom putu ukrštaju, bilo u mozgu ili kičmenoj moždini, desna polovina mozga kontrolira lijevu stranu tijela, a lijeva desnu. Najveću površinu kore zauzimaju tzv. asocijacijske zone. U njima su neuroni koji tvore vezu između drugih oblasti, objedinjujući sve impulse; to su zone psihičkih funkcija, kao što su učenje i logičnog mišljenja.

Međumozak uredi

Međumozak (diencephalon) je pokriven ostalim dijelovima mozga, tako da se vidi samo sa donje strane. U njemu je treća moždana komora. Na krovu se nalazi epifiza, žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Na donjoj strani, tj, podu komore, označenoj kao hipotalamus, nalazi se ljevkasto ispupčenje (infundibulum) koje je u vezi sa hipofizom. Hipotalamus je vrlo značajan refleksni centar koji kontrolita tjelesnu temperaturu, rad unutrašnjih organa, krvni pritisak, san, osećaj gladi, žeđi, straha, bijesa. Šablon:Poseban članak

Srednji mozak uredi

Srednji mozak (mesencephalon) je posebno razvijen kod nižih kičmenjaka. Uzdužnom brazdom podeljen je na dva dijela, a samo kod sisara postoji i poprečna, koja ga dijeli na četiri režnja. U srednjem mozgu nema komora; tu se nalazi Silvijusov kanal koji povezuje treću i četvrtu moždanu komoru. Duž njegove osnove pružaju se snopovi vlakana koji povezuju prednji mozak sa produženom moždinom i malim mozgom.

Mali mozak uredi

Mali mozak (cerebellum) je kod sisara podeljen na dvije hemisfere i srednji dio. Centar je ravnoteže i mišićne koordinacije pa je njegova veličina srazmjerna pokretljivosti životinje. Naročito je jako razvijen kod životinja koje se brzo i okretno kreću (kod riba su to npr. ajkule, kod ptica su to dobri letači, a kod sisara trkači). Kod vodozemaca i gmizavaca je slabo razvijen. Siva masa je na periferiji (kori) malog mozga, dok je bijela u unutrašnjosti. Kod sisara je površina dolazi jako nabirana, pa bijela masa zalazi između nabora sive, što na poprečnom presjeku izgleda kao razgranato drvo. Usled toga se vrlo često naziva drvo života.

Produžena moždina uredi

Produžena moždina (medulla oblongata) je zadnji dio mozga koji se nastavlja na kičmenu moždinu. U njoj se nalazi četvrta komora, čiji je krov jako tanak, ali su pod i bokovi zadebljali i u njima se nalaze:

Kod čovjeka, produžena moždina, gornjim krajem, obrazuje moždani most (pons). Iz nje polaze moždani nervi: IX, X, XI i XII para. Kod čovjeka produžena moždina gradi pod četvrte moždane komore.

Moždane komore uredi

Kanal nervne cijevi u razini mozga obrazuje proširenja – moždane komore – koje su međusobno povezane i nastavljaju se u kanal kičmene moždine. U velikom mozgu se nalaze I i II moždana komora (u svakoj hemisferi po jedna), osim kod riba kod kojih veliki mozak nije podijeljen n na hemisfere pa je i komora neparna. Treća moždana komora nalazi se u međumozgu, a IV je u zadnjem mozgu (zadnji mozak čine mali mozak, produžena moždina i, kod čovjeka, i moždani most). Treća i četvrta komora povezane su Silvijusovim kanalom (u srednjem mozgu), a treć je, preko otvora, u vezi sa I i II komorom. Četvrta komora se nastavlja na kanal kičmene moždine.

Moždane ovojnice i likvor uredi

Centralni nervni sistem je obavijen vezivnim opnama (moždanim opnama ili moždanicama) kojih kod sisara ima tri:

  1. tvrda (dura matter) – vanjska , ka lobanji;
  2. paučinasta (arachnoidea) – srednja, nježna, rastresita i bogata limfom;
  3. mehka (pia matter) – unutrašnja, naliježe na mozak i sadrži krvne sudove koji prodiru u unutrašnjost mozga.

Prostor između moždanih ovojnica je ispunjen likvorom (cerebrospinalna tečnost), tako da cio CNS pliva u tečnosti i na taj način se štiti od potresa udara o tvrdu površinu lobanje i kičmenih pršljenova.

Kičmena moždina uredi

Kičmena moždina (medulla spinalis) je zadnji dio nervne cijevi, a pruža se cijelom dužinom trupnog dijela tijela. Idući ka zadnjem kraju ona se sužava. Ima cilindričo-cjevast oblika, sa centralnim kanalom u sredini. Sa obje stane kičmene moždine polaze nervi koji su segmentno raspoređeni – ima ih onoliko koliko i kičmenih pršljenova. Raspored sive i bijele mase je obrnut u odnosu na veliki mozak: bijela je spolja, a siva unutra. Siva masa na poprečnom presjeku daje oblik slova H ili leptira, jer sadrži po jedan par leđnih i trbušnih rogova. Sa leđnih rogova polaze senzitivna, a sa trbušnih motorna nervna vlakna, koja se po izlasku iz kičmene moždine spajaju u zajednički nerv. Bijelu masu čine uzlazna i silazna nervna vlakna, kojima se provode nadražaji ka mozgu kao i impulsi od mozga ka efektornim organima.

Prema tome, kičmena moždina je sprovodnik nadražaja u pravcu mozga (uzlazna ili aferentna nervna vlakna), kao i impulsa koji se šalju iz mozga u efektore (silazna ili eferentna vlakna). Osim toga, ona je centar za mnoge proste reflekse.

Kičmena moždina uredi

Zadnji dio nervne cijevi, kičmena moždina, prostire se cijelom dužinom tijela. Idući ka zadnjem kraju tijela ona se sužava. Cilindričnog je oblika i ima centralni kanal u sredini. Sa obje stane kičmene moždine polaze nervi koji su segmentalno raspoređeni – ima ih onoliko koliko i kičmenih pršljenova.

Raspored sive i bijele mase je obrnut u odnosu na veliki mozak – bijela masa je spolja, a siva se nalazi unutra. Siva masa na poprečnom presjeku daje oblik slova H, naime, ona obrazuje jedan par leđnih i jedan par trbušnih rogova. Sa leđnih rogova polaze senzitivna, a sa trbušnih motorna nervna vlakna pa se po izlasku iz kičmene moždine sjedinjuju u zajednički nerv. Bijelu masu čine uzlazna i silazna nervna vlakna kojima se provode nadražaji ka mozgu kao i impulsi od mozga ka raznim organima. Kičmena moždina je prema tome sprovodnik nadražaja u pravcu mozga (uzlazna nervna vlakna) kao i impulsa koji se šalju od mozga (silazna vlakna). Osim toga, ona je centar za mnoge proste reflekse.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Berberović Lj.; Hadžiselimović R.; Dizdarević I. (1987). Medicinska antropologija (1 izd.). Svjetlost, Sarajevo. ISBN 86-01-00364-8.