Istraživanje provedeno na ovu temu primijetilo je da prevalencija brkova i dlaka na licu općenito raste i opada prema zasićenosti prilika za sklapanje braka.[1] Stoga nijanse gustine i debljine brkova ili [brfada|[brade]] mogu pomoći u procjeni nivoa androgena ili starosti.[2]
Kamena skulptura Galija koji nosi Torcija, uvijenih brkova i obrva, oko 400. godine
Najraniji dokument o puštanju brkova (bez brade) može se naći u željeznom dobu Kelta. Prema Diodorusu Siculusu, rimskom historičaru:[3]
„Gali su visokog tijela savaovitim mišićima i bijele kože, a kosa im je plava, i to ne samo prirodno, već ih mijenjaju vještačkim sredstvima, kako bi povećali prepoznatljivu boju koju joj je priroda dala. Jer kosu uvijek peru u krečnoj vodi i povlače je od čela do potiljka, što rezultira njihovim izgledom poput Satira i Tepsija jer je njihova dlaka toliko jaka i gruba da se po ničemu ne razlikuje od grive konja. Neki od njih briju bradu, ali drugi puštaju da malo naraste; plemići briju obraze, ali puštaju brkove da rastu dok ne prekriju usta.“
Popularnost brkova na zapadu dosegla je vrhunac 1880-ih i 1890-ih. podudarajući se s popularnošću vojnih vrlina toga doba.[2]
Razne kulture razvile su različite asocijacije na brkove. Naprimjer, u mnogim arapskim zemljama 20. Stoljeća, brkovi su povezani s moći, brade su povezane s islamskim tradicionalizmom, a glatka obrijanost ili nedostatak dlaka na licu povezani su s liberalnijim, sekularnim tendencijama.[5] U islamu se podrezivanje brkova smatra sunnetom i mustahabbom, odnosno načinom života koji se preporučuje, posebno među sunitskim muslimanima. Brkovi su također vjerski simbol za muške sljedbenike Yarsan religije.[6]
Brijanje kamenim britvicama bilo je tehnološki moguće još u doba neolita. Brkovi su prikazani na statui egipatskog princa 4. dinastije Rahotepa (oko 2550. p. n. e.). Još jedan drevni portret koji prikazuje obrijanog muškarca s brkovima je drevni iranski (skitski) konjanik iz 300. p. n. e.
Kao i kod većine ljudskih bioloških procesa, ovaj se specifični obrazac može se razlikovati među pojedincima, ovisno o nečij genetičkim ili okolinskim faktorima.[9][10]
Brkovi se mogu njegovati brijanjem dlake, kao i na bradi i obrazima, sprečavajući ih da postanu puna brada. Za njegu brkova razvijeni su razni alati, uključujući sigurnosne britve, vosak za brkove, mreže i četke za brkove, češalj i makaze.
Na Bliskom Istoku postoji rastući trend transplantacije brkova koji uključuje podvrgavanje postupku koji se naziva ekstrakcija folikulske jedinice, kako bi se postigla punija i impresivnija dlaka na licu.[11]
Najduži brkovi mjere 4,29 m i pripadaju Ramu Singhu Chauhanu (Indija). Izmjereno je na setu talijanske TV emisije "Lo Show dei Record" u Rimu, Italija, 4. marta 2010.[12]
Animacija brkova održavanih 30 dana.Aleksa Šantić imao je nisko usukane brkoveSalvador Dali, u poznijoj životnoj dobi, održavao je visoko usukane („ufitiljene“), uvoštene brkove
Dalíjevi – uski, dugI tačkkasti savijene ili zakrivljene strmo prema gore; područja nakon ugla usta moraju biti obrijana. Potrebna su im umjetna pomagala za oblikovanje. Nazvano po Salvadoru Daliju.
Engleski brkovi – uski, počinju na sredini gornje usne, vrlo su dugi i povučeni u stranu, blago uvijeni; krajevi su usmjereni malo prema gore; područja iza ušća usta obično su obrijana.
Slobodni stil - svi brkovi koji se ne podudaraju s ostalim klasama. Dlake, smiju početi rasti na maksimalno 1,5 cm nakon kraja gornje usne. Pomagala su dozvoljena.
Mađarski – veliki i grmoliki, počevši od sredine gornje usne i povučeni u stranu. Dlake smiju početi rasti na maksimalno 1,5 cm nakon kraja gornje usne.
Imperijalni – rastu i sa gornje usne i obraza, sklupčani prema gore (različiti od rojalni ili impériale)
Fu Manchu – dugi krajevi usmjereni prema dolje, uglavnom izvan brade.
Upravnički – čupavi, s malim usmjerenim krajevima prema gore. Imao ih brjzbol bacač Rollie Fingers.
Potkovičasti – često se brkaju s brkovima upravnika, a vjerojatno su ih popularizirali moderni kauboji. Sastoje se od punih brkova vertikalnih nastavaka od uglova usana do linije čeljusti i nalik naopakoj potkovici. Poznati i kao "biciklistički brkovi". Nose ih Hulk Hogan i Bill Kelliher. Odnedavno ih ponovo populariziraju Gardner Minshew i Joe Exotic.
Pancho Villa – slični Fu Manchu-u, ali deblji; poznati i kao "viseći brkovi" ili „pesimistički brkovi“. Također slični potkovičastim. Vila Pancho mnogo su duži i gušći od brkova koje je obično nosio legendarniPancho Villa.
Autoportret kipara Friedricha Hammera, 1542 (Musée historique de Haguenau)
Kao i mnogi drugi modni trendovi, i brkovi su podložni promjeni popularnosti kroz vrijeme. Iako moderna kultura brkove često povezuje s muškarcima iz viktorijanske ere, Susan Walton pokazuje da su na početku viktorijanske ere dlake na licu bile "gledane kao neukusne" i da su se brkovi smatrali žigom umjetnika ili revolucionara, a oba su ostali na socijalnom rubu u to vrijeme.[14] U prilog tome govori činjenica da je samo jedan član engleskog parlamenta imao dlake na licu u periodu 1841-47.[14] Međutim, do 1860-ih to se promijenilo i brkovi su postali izuzetno popularni, čak i među uglednim muškarcima; ali na kraju stoljeća dlake na licu ponovno su „izlazile iz mode“.[14] Iako ne može biti potpuno siguran što se tiče uzroka takvih promjena, Walton pretpostavlja da je porast trenda na dlakavostilica uglavnom bio posljedica predstojećeg rata protiv Rusije i uvjerenja da brkovi i brade projiciraju "muževniju" sliku, koju je donio takozvani 'rebrending' britanske vojske i rehabilitacija vojnih vrlina.[14] Brkovi su postali definirajuća osobina britanskog vojnika, a do 1916. nijedan vojnik koji je bio regrutiran nije smio obrijati dio gornje usne.[15] Međutim, sljedeća generacija muškaraca smatrala je da su dlake na licu, poput brkova, zastarjeli amblem muškosti, pa je dramatično opao trend brkova, a glatko obrijano lice postalo je znak modernog muškarca.[14]
Prema studiji koju je izveo Nigel Barber, rezultati su pokazali snažnu korelaciju između dobrog bračnog „tržišta“ za žene i povećanog broja brkova koje nosi muškarci.[16] Upoređivanjem broja muškaraca slikanih u Illustrated London News koji nose brkove u odnosu na omjer slobodnih žena i slobodnih muškaraca, slični trendovi tokom ove dvije godine sugeriraju da su ova dva faktora u korelaciji.[16] Barber sugerira da je to možda posljedica činjenice da muškarci s brkovima muškarce i žene smatraju privlačnijim, marljivijim, kreativnijim, muževnijim, dominantnijim i zrelijim,[16] potkrijepljeno istraživanjem koje su proveli Hellström i Tekle.[17] Barber sugerira da bi ove opažene osobine utjecale na ženski izbor muža, jer bi ukazivale na visoke reproduktivne i biološke kvalitete i sposobnost ulaganja u djecu, pa kada se muškarci moraju snažno natjecati za brak, veća je vjerovatnoća da će pustiti brkove da rastu, u pokušau projiciranja ovih kvalitet.[16] Ovu teoriju podržava i korelacija između mode brade i žena koje nose duge haljine, kao što je pokazala Robinsonova studija,[18] što se zatim odnosi na korelaciju između mode odijevanja i ponude brakova, kao što je prikazano u Barberovoj studiji iz 1999.[19]
Brkovi i drugi oblici dlaka na licu globalno se podrazumijevaju kao znakovi postpubescentnog muškarca.[20] Međutim, smatra se da su oni s brkovima stariji od onih koji su glatko obrijanim istih godina.[20] To je utvrđeno manipuliranjem fotografijama šest muških ispitanika, s različitim nivoima ćelavosti, da bi se imaju brkove i brade, a zatim traže od studenata dodiplomskih studija da ocjenjuju i fotografije muškaraca s dlakama na licu i bez dlaka na, u smislu socijalne zrelosti, agresije, starosti, ugodnosti i atraktivnosti. Bez obzira na to koliko je subjekt bio ćelav, dobijeni rezultati u vezi s percepcijom brkova ostali su konstantni. Iako se smatra da su muškarci s dlakama na licu općenito stariji od iste osobe na slici bez dlaka na licu,[21] brkati su također smatrani daleko manje socijalno zrelim.[20] Smanjenje percepcije socijalne zrelosti muškaraca s brkovima može djelomično biti posljedica povećanja percepcije agresije kod brkatih muškaraca,[20] jer je agresija nespojiva sa socijalnom zrelošću.[20]
U studiji koju su izveli J. A. Reed i E. M. Blunk, pokazalo se da se osobe na rukovodećim položajima pozitivno percipiraju i stoga imaju veću vjerovatnoću da zapošljavaju muškarce s dlakama na licu.[22] Iako su muškarci s bradom imali bolje rezultate od muškaraca koji imaju samo brkove, brkati muškarci postigli su mnogo veće rezultate od onih muškaraca koji su bili obrijani.[22] U ovom eksperimentu sa 228 osoba, i muškaraca i žena, koji su bili na rukovodećim pozicijama sa donošenjem odluka o zapošljavanju, pokazane su skice s mastilom šest muškaraca koji su tražili posao. Muškarci na ovim skicama s mastilom kretali su se od glatko obrijanih, do brkatih i bradatih. Muškarci s dlakama na licu poslodavci su ocijenili višom ocjenom o aspektima muškosti, zrelosti, fizičke atraktivnosti, dominacije, samopouzdanja, usklađenosti, hrabrosti, marljivosti, entuzijazma, inteligencije, iskrenosti i opće kompetencije.[22] Utvrđeno je da su rezultati prilično slični i za ženske i za muške poslodavce, što Reed i Blunk sugeriraju da bi impliciralo da rod ne utječe na percepciju brkova muškog podnositelja zahtjeva.[22] Međutim , Blunk i Reed također zaključuju da se značenje i prihvatljivost dlaka na licu mijenjaju ovisno o vremenskom periodu. Ipak, studije koje su izvele Hellström & Tekle[17], kao i studije koje je izveo Klapprott[23] sugerirale bi da brkovi nisu povoljni za sve profesije, jer se pokazalo da se uredno obrijani muškarci smatraju pouzdanijima u ulogama poput prodavača i profesora. Druge studije sugeriraju da prihvatljivost dlaka na licu može varirati ovisno o kulturi i lokaciji, jer su u studiji provedenoj u Brazilu rukovoditelji osoblja preferirali glatko obrijane muškarce u odnosu na one koji su bili bradati, sa kozjom bradicom ili brkovima.[24]
U zapadnoj kulturi je pokazano da žene ne vole muškarce koji pokazuju vidljive brkove ili bradu, već preferiraju one koji imaju vidljiv nagovještaj brade poput strništa (često poznatog kao sjena od pet sati) u odnosu na one koji su bili svježe obrijani.[25] Ovo ide u prilog ideji da u zapadnoj kulturi žene preferiraju muškarce koji imaju sposobnost obrađivati dlake na licu, poput brkova, ali odluče da to ne čine. Međutim, neki istraživači sugeriraju da je moguće da u okolnostima u kojima je fizička agresivnost prilagodljivija od suradnje, žene više vole one s bradom.[20] Različito mišljenje o brkovima nije rezervirano za međunarodne zajednice sa kulturnum razlikama, jer čak i unutar SAD-a, uočene su razlike u ženskoj sklonosti muškoj dlaci lica, jer je Freedmanova studija sugerirala da žene koje studiraju na Univerzitetu u Chicagu preferiraju muškarce s dlakama na licu jer su ih smatrale muževnijima, sofisticiranijima i zrelijima od glatko obrijanih.[26] Similarly, a study performed by Kenny and Fletcher at Memphis State University, which is largely a commuter school and usually is regarded as more conventional than the University of Chicago, suggested that men with facial hair such as moustaches and beards, were perceived as stronger and more masculine by female students.[27]
Pored različitih kultura, percepciju brkova mijenja i religija, jer neke podržavaju rast brkova ili dlaka na licu općenito, a druge obično odbijaju one s brkovima, dok su mnoge crkve na tu temu donekle ambivalentne.
Iako Amiški muškarci nakon braka puštaju brade i nikad ih ne podrezuju, izbjegavaju brkove i nastavljaju brijati gornje usne. To je ukorijenjeno u odbacivanju njemačke vojne mode sportskih brkova, koja je bila raširena u vrijeme formiranja zajednice Amiša u Švicarskoj; stoga služe kao simbol njihove privrženosti pacifizmu.[28]
Iako Crkva Isusa Hrista svetaca posljednjeg dana nikada izričito ne navodi da svi muški članovi moraju biti dobro obrijani, u mormonskim krugovima se često smatra "tabuom" da muškarci imaju brkove kao misionari i moraju biti dobro obrijani, kao i po kodeksu časti Univerziteta Brigham Young, koji zahtijeva da studenti imaju slične standarde njege. Ovo je postalo donekle društvena norma unutar same crkve.[29] To često dovodi do toga da se oni koji odluče nositi brkove osjećaju donekle kao da ne odgovaraju u potpunosti normi, a opet, u studijama koje su pokazali Nielsen i White, ovim muškarcima navodno ne smeta taj osjećaj i zato nastavljaju puštati da rastu dlake na licu.[29]
Iako se dotjerivanje lica posebno ne spominje u Kur'anu, brojne se predaje hadisa (Muhammedove izreke) bave ličnom higijenom, uključujući održavanje dlake na licu.[30] U jednom takvom primjeru, Muhammed je savjetovao da muškarci moraju puštati bradu, a što se tiče brkova, ošišajte duže dlake kako im ne bi dopustili da prekrivaju gornje usne (jer je to Fitra – porijeklo).[31] Dakle, uzgajanje brade uz zadržavanje kratkih i ošišanih brkova dobro su ustaljena tradicija u mnogim muslimanskim društvima.[30]
^ abcdeWalton, Susan (2008). "From Squalid Impropriety to Manly Respectability: The revival of Beards, Mustaches and Marital Values in the 1850s in England". Nineteenth-Century Contexts. 30 (3): 229–245. doi:10.1080/08905490802347247.
^Skelly, A. R. (1977). The Victorian Army at Home: The Recruitment and Terms and Conditions of the British Regiment, 1859–1899. London: Croom Helm. str. 358.
^ abHellström, Åke; Tekle, Joseph (1997). "Person Perception Through Photographs: Effects of Glasses, Hair, and Beard on Judgements of Occupation and Personal Qualities". European Journal of Social Psychology. 24 (6): 693–705. doi:10.1002/ejsp.2420240606.
^Robinson, D. E. (1979). "Fashions in Shaving and Trimming of the Beard: The Men of the Illustrated London News". American Journal of Sociology. 81 (5): 1133–1141.
^Barber, Nigel (1999). "Women's Dress Fashion as a Function of Reproductive Strategies". Sex Roles. 40 (5): 459–471. doi:10.1023/A:1018823727012.
^ abcdefMuscarella, F.; Cunningham, M.R. (1996). "The Evolutionary Significance and Social Perception of Male Pattern Baldness and Facial Hair". Ethology and Sociobiology. 17 (2): 99–117. doi:10.1016/0162-3095(95)00130-1.
^Klapprott, Jürgen (1979). "Barba Facit Magistrum: An Investigation into the Effect of a Bearded University Teacher on His Students". Schweizerische Zeitschrift für Psychologie und Ihre Anwendungen. 35 (1): 16–27.
^De Souza, Altay Alves Lino; Baião, Ver Baumgarten Ulyssea; Otta, Emma (2003). "Perception of Men's Personal Qualities and Prospect of Employment as a Function of Facial Hair". Psychological Reports. 92 (1): 201–208. doi:10.2466/pr0.2003.92.1.201.
^Freedman, D. (1969). "The Survival Value of the Beard". Psychology Today. 3 (10): 36–39.
^Kenny, Charles T.; Fletcher, Dixie (1973). "Effects of Beardedness on Person Perception". Perceptual and Motor Skills. 37 (2): 413–414. doi:10.2466/pms.1973.37.2.413. PMID4747356.
^ abNielsen, Michael E.; White, Daryl (2008). "Men's Grooming in the Latter-day Saints Church: A Qualitative Study of Norm Violation". Mental Health, Religion & Culture. 11 (8): 807–825. doi:10.1080/13674670802087286.
^ abCalcasi, Karen; Gokmen, Mahmut (2011). "The face of Danger: Beards in the U.S. Media's Representation of Arabs, Muslims, and Middle Easterners". Aether: The Journal of Media Geography. 8 (2): 82–96.
^Sahih Bukhari, Book 8, Volume 74, Hadith 312 (Asking Permission). Narrated Abu Huraira: The Prophet said "Five things are in accordance with the Fitra (i.e. the tradition of prophets): to be circumcised, to shave the pelvic region, to pull out the hair of the armpits, to cut short the moustaches, and to clip the nails.
Dalijev stil
Engleski
Imperijalni
Meksički
Prirodni
Linijski stil (kao pnacrtan olovkom)
Stil "četkica za zube"
Morževski stil
Slobodni stil
.jpg)