Bratstvo i jedinstvo
Bratstvo i jedinstvo (makedonski: Братство и единство, slovenski: Bratstvo in enotnost, albanski: Bashkim dhe Vëllazërim, mađarski: Testvériség és egység) bila je borbena parola Komunističke partije Jugoslavije, skovana tokom Narodnooslobodilačke borbe.[2] Tokom rata, politika bratstva i jedinstva je imala funkciju ujedinjenja naroda Jugoslavije protiv fašističkog okupatora, koji je nametao politiku "zavadi pa vladaj". U periodu SFRJ bratstvo i jedinstvo je postalo zvanična državna politika, koja je doprinijela međusobnom uvažavanju, približavanju i razvijanju osjećanja solidarnosti i empatije među jugoslavenskim stanovništvom.[3]
Nastanak uredi
U proglasu o osnivanju KP Slovenije 1937. godine Josip Broz ističe da tim činom slovenski komunisti nisu oslabili svoju povezanost i čvrsto jedinstvo u bratskim komunističkim partijama ostalih južnoslavenskih naroda. U sličnom dokumentu povodom osnivanja KP Hrvatske Tito navodi da hrvatski komunisti naglašavaju ideju nacionalne slobode, ravnopravnosti i bratstva među narodima... zalažu se za slogu i bratski sporazum između svih naroda u Jugoslaviji.[4] U Titovim se govorima i proglasima pred početak Drugog svjetskog rata isprepliću tvrdnje, o čvrstom jedinstvu, bratskom sporazumu, povezanosti, slozi, nacionalnoj ravnopravnosti što naposljetku dolazi do sintagme bratstvo i jedinstvo. S ovom parolom tijesno je povezana parola smrt fašizmu – sloboda narodu, nastala u godinama uspona fašizma uoči Drugoga svjetskoga rata, ali ona nije bila jugoslavenski specifikum.[4]
Drugi svjetski rat uredi
Fašističke sile Osovine su nakon okupacije Jugoslavije vodili politiku zavadi, pa vladaj kojom su huškali pojedine narode Jugoslavije jedne protiv drugih, radi lakšeg održavanja sistema okupacije. Komunistička partija Jugoslavije se na samom početku rata odlučno suprotstavila ovoj politici, usvojanjem Rezolucije Majskog savjetovanja KPJ 4. maja 1941. godine:
| “ | ...Pred Komunističkom partijom Hrvatske stoji velika i časna zadaća da organizuje i vodi najodlučniju borbu protiv raspirivanja nacionalne mržnje između Srba i Hrvata i Slovenaca, da radi neumorno na bratstvu i slozi hrvatskog i srpskog naroda, da ujedinjuje te narode u borbi protiv okupatora i šake uzurpatora... protiv raspirivanja nacionalne mržnje, a za bratstvo naroda Jugoslavije...[5] | ” |
Već od prvih dana ustanka u Hrvatskoj 27. jula 1941. godine, komunisti su snažno uticali da to ne bude početak rata između Srba i Hrvata, već početak antifašističke borbe svih naroda:
| “ | Zaklinjem se da ću se u nemilosrdnoj borbi protiv ustaških razbojnika čuvati i kaniti svakog samovoljnog ispada i osvećivanja nad mirnim stanovništvom, ženama i djecom, ma kakve vjere i narodnosti bili; zaklinjem se da ću svagdje i uvijek zastupati misao bratstva i zajedničke borbe Srba, Hrvata i Muslimana za čišćenje moje zemlje od zajedničkog neprijatelja, protiv fašističkog okupatora i domaćih izdajica i plaćenika, bili oni iz srpskih, hrvatskih ili muslimanskih redova.[6] | ” |
Isticanjem da je borba opštejugoslavenska i antifašistička, komunisti su jasno iskazali da je obnova Jugoslavije kao zajednice ravnopravnih naroda okosnica njihove strategije.[7] Oni su antitezom nacionalističkim politikama i usmjeravanjem borbe protiv okupatora spriječili da se oslobodilački rat ne pretvori u strahoviti rat Srba i Hrvata do istrebljenja.[7] KPJ se od početka ispriječila protiv bratoubilaštva, kao strategije koju inspirišu okupatori, stavom da nema narodnooslobodilačke borbe ukoliko ona ne prevazilazi nacionalne obračune.[7]
| “ | Mi ćemo biti sijači bratstva među narodima. Kada budemo prolazili kroz nove zemlje, kad budemo dolazili u dodir sa ljudima drugih običaja, oni će možda biti nepovjerljivi prema nama, jer nas još nisu vidjeli na djelu i nisu čuli našu riječ. Vi ćete svojim držanjem i ubjeđivanjem pokazati da ste vojska novog kova, vi ćete tako steći povjerenje i razviti zastavu slobode i u krajevima koji je još nisu razvili.[8] | ” |
Na maršu kroz etnički mješovite oblasti, gdje su jedni za drugima divljali ustaše, četnici i okupacione trupe, sve više očajnika pridruživalo se Narodnooslobodilačkoj vojsci, prije svega iz redova progonjenih Srba. Tito je sloganom ’bratstvo i jedinstvo’ pridobio i dio onih Hrvata i muslimana koji su ranije imali rezerve i pripadali nacionalnim partijama koje nisu vjerovale komunistima. Tako je "bratstvo i jedinstvo" postalo egzistencijalna formula za sve narode.[9] Tokom rata Tito je bratstvo i jedinstvo, objašnjavao jednostavnim riječima: Naša parola bila je bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije. Mi smo činili sve napore dokazujući ogorčenom srpskom življu i zavedenim četnicima, da svi Hrvati nisu zlikovci, da svi muslimani nisu zlikovci, već samo jedan mali dio u ustaškim odredima, koji pod vodstvom Nijemaca vrše zlodjela. Dokazivali smo svim mogućim načinima ojađenom muslimanskom i hrvatskom življu da Srbi nisu zlikovci nego da zvjerstva vrši samo šaka četnika Mihajlovića, Pećanca i Nedića. Bio je to naporan rad.[4]
Komunisti su presudno uticali da ustanak u NDH ne postane međuetnički sukob, već organizovana borba protiv ustaša i okupatora.[7] Naspram nacional-šovinističke politike svih zaraćenih strana, partizani su zastupali bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije. Oni su aktivno sprečavali bratoubilački rat u nacionalno mješovitim krajevima Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Na jednoj strani trebalo je spriječiti pokolje srpskog življa, a na drugoj, onemogućiti srpske ustaničke mase da ne skrenu na stranputicu odmazde protiv Hrvata i Muslimana u cjelosti. Posljedice ove politike su bile od odlučnog značaja za pobjedu narodnooslobodilačke borbe.[7] Tito je u konretnim situacijama bio vrlo otvoren po pitanju nacionalnog opredjeljenja. Tako je u proljeće 1942. godine tražio od Glavnog štaba Hrvatske da se ...u partizanske jedinice uvlači što više Hrvata. Pazite na odnos Srba i Hrvata..., te je uočavao da, ...dok u vašim redovima ne prevladaju Hrvati, ne možete računati na potpuni upiv na hrvatske mase.[4]
Period SFRJ uredi
Po završetku Drugog Svjetskog Rata, bratstvo i jedinstvo je postalo jedno od od gesla SFR Jugoslavije. Izraz je trebao opisivati bratski odnos između svih naroda i narodnosti u Jugoslaviji, kao i jednakost svih građana u socijalizmu. Najčešće je citiran Josip Broz Tito, koji je jednom prilikom izjavio:
| “ | "Čuvajmo bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svog". | ” |
Postjugoslovenski period uredi
Nakon raspada zajedničke države, bratstvo-jedinstvo je prestalo da bude jedna od vladajućih političkih vrijednosti, kako to aforistički zapaža Lazar Manojlović:
"Umjesto bratstva i jedinstva nova vlast se izborila za bijedu i samoubistva".[10]
Izraz Bratstvo i jedinstvo je hrvatski reper El Bahattee iskoristio kao naslov istoimene pjesme na albumu Svaki pas ima svoj dan, u kome kroz ironiju iskazuje svoje zgražanje nad sve većom količinom nasilja između navijačkih grupa Bad Blue Boysa i Torcide, odnosno Zagrepčana i Splićana.[11]
Filozof Slavoj Žižek ocjenjuje da je tokom protesta u Bosni i Hercegovini u februaru 2014. godine, moto bratstva i jedinstva dobio novi život:
Ukratko, radi se o pobuni protiv nacionalističke elite. Ljudi u Bosni su konačno shvatili ko im je pravi neprijatelj. Nisu to druge etničke grupe već njihovi lideri koji se pretvaraju da ih štite od tih grupa. Kao da je stari Titov moto o bratstvu i jedinstvu dobio novi život.[12]
Kritike uredi
Kritičari navode da su u doba "Bratstva i jedinstva" Hrvati u brojnim javnim službama i vodećim pozicijama, kao primjerice u policiji, u vojsci bili zastupljeni u daleko manjem broju nego što su to po broju stanovništva ravnomjerno mogli biti, dok je nesrazmjerno veći bio udio Srba i Crnogoraca.[13]
Također, osobe koje su politički odstupale od zvanične ideologije bratstva i jedinstva i propovijedale nacionalizam, jugoslavenski režim je zbog "napada na bratsvo i jedinstvo" osuđivao na dugogodišnje kazne, kao primjerice Aliju Izetbegovića, Franju Tuđmana, Marka Veselicu, Brunu Bušića i brojne druge.
Orden uredi
Među jugoslovenskim odlikovanjima nalazio se i Orden bratstva i jedinstva, ustanovljen 15. augusta 1943, a 1945. podijeljen na dva reda, koji se dodjeljivao za "lične zasluge u širenju bratstva među narodima i narodnostima, u stvaranju i razvijanju političkog i moralnog jedinstva naroda". Također, širom nekadašnje Jugoslavije, "Bratstvo i jedinstvo" je bilo ime mnogih škola, tvornica, folklornih i sportskih društava, te je po njemu nazvan Autoput Bratstvo i jedinstvo koji spaja Ljubljanu, Zagreb, Beograd i Skoplje.
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ RADNE AKCIJE NEKAD I SAD
- ^ "BRATSTVO I JEDINSTVO", Politička enciklopedija, Beograd 1975.
- ^ "Mali vodič kroz jugonostalgiju". Arhivirano s originala, 7. 3. 2016. Pristupljeno 2. 2. 2019.
- ^ a b c d "Tito", Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, Akademska knjiga 2018. Novi Sad ISBN 978-86-6263-218-0
- ^ Dokumenti centralnih organa KPJ — NOR i revolucija (1941–1945), knj. 1. Beograd 1985, 10.
- ^ S roguljama boj smo bili
- ^ a b c d e Branko Petranović: Srpski narod u ustanku
- ^ Drug Tito (str. 152), Mladinska knjiga, Ljubljana 1981.
- ^ "Latinka Perović: Novi prilozi za biografiju jedne zemlje". Arhivirano s originala, 13. 11. 2016. Pristupljeno 2. 2. 2019.
- ^ Lazar Manojlović, Moždane kapi (aforizmi)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 27. 12. 2010. Pristupljeno 3. 2. 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ http://www.klix.ba/vijesti/bih/slavoj-zizek-ljudi-u-bosni-su-konacno-shvatili-ko-je-njihov-pravi-neprijatelj/140210075
- ^ Mirko Valentić "Rat protiv Hrvatske - 1991. - 1995. - Velikosrpski projekti od ideje do realizacije", Zagreb 2010., str. 62.
