Branko Belan
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Branko Belan (15. novembar 1912 – 4. maj 1986) bio je hrvatski filmski režiser, teoretičar filma, filmski i televizijski kritičar, romanopisac i novelist.
Branko Belan | |
|---|---|
| Rođenje | 15. novembar 1912. Postira, Austro-Ugarska |
| Smrt | 4. maj 1986 (73 godine) Zagreb, SFRJ |
Karijera uredi
Režirao je niz dokumentarnih filmova 1947-60 (Elektrifikacija; Ribari Jadrana; Tunolovci; Vriština i klasje; Ne spavaju svi noću; Istarski puti; Vjekovi Hvara; Jesen na otoku Braču; Mediteranski prozori) te dva dugometražna igrana filma (Koncert, 1954; Pod sumnjom, 1957). Prvi mu je donio doživotne probleme s jugoslavenskim političkim sistemom, a drugi je bio u potpunosti cenzuriran, premontiran, a zatim i bunkeriran. Autor je priče za slovenski film Trenutki odločitve (1955) F. Čapa, koji je također bio bunkeriran zbog ideološki nepodobne priče.
Daljnja filmska karijera bila mu je u potpunosti onemogućena pa se profesionalno posvetio pisanju. Objavljivao je prve domaće knjige o filmu (Scenarij što i kako, 1960; Sjaj i bijeda filma, 1966; Sintaksa i poetika filma, 1979), modernističke (Kutija od ebanovine, 1960; Tmora, 1967) i kriminalističke romane (Biografija utopljenice, 1962; Obrasci mržnje, 1964; Tko će pokucati na moja vrata, 1974). Jedan je od prvih autora naučne fantastike u Hrvatskoj (niz novela u Siriusu 1976-86; roman Utov dnevnik, 1982). Objavio je na stotine filmskih članaka u Telegramu, Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku, Filmskoj reviji, Filmskoj kulturi, Kinematografiji i drugdje. Bio je utemeljitelj Katedre za montažu na Akademiji za pozorište i film u Zagrebu (danas Akademija dramske umjetnosti) i glavni predavač do umirovljenja 1979. Objavio je dvije knjige novela (Lica otputovala, lica umrla, 1963; Gle, krasne li paprati, 1978). Prevodio je s engleskoga i italijanskoga; u drugoj polovini 1940-ih preveo je prve filmološke knjige u Hrvatskoj (R. May, P. Rotha), a 1950-ih i prvi anglosaksonski SF (I. Asimov). Dobitnik je Nagrade grada Zagreba za roman Kutija od ebanovine, prve dodijeljene nagrade Večernjeg lista za kratku priču, nagrade Dušan Timotijević za filmskog kritičara godine, nagrade Vladimir Nazor za životno djelo na filmu i nagrade SFERA za SF roman godine za Utov dnevnik.
Danas se tada inkriminirani Koncert smatra jednim od klasika hrvatske kinematografije i prvim djelom hrvatskog filmskog modernizma. Splitski klub ljubitelja SF-a nosi Belanovo ime.
Također pogledajte uredi
Vanjski linkovi uredi
| Wikicitati imaju citate vezane za: Branko Belan |