Bogdan Zimonjić

Bogdan Zimonjić (Gareva, Gacko, 1813. - Pusto Polje, Gacko 1909.) je bio hercegovački pravoslavni pop, vojvoda gatački i crnogorski senator. Isticao se u u lokalnim ustancima koji su se javljali poslije 1852. u Hercegovini.

Pop Bogdan Zimonjić

Biografija

Poslije sukoba Luke Vukalovića s crnogorskim dvorom, 1862. i pristanka Vukalovića da sarađuje s Turskom i Austrijom, Crna Gora je postavila Zimonjića kao svog čovjeka za Hercegovinu. Pošto ga je 1864, crnogorski knez Nikola postavio za senatora, stalno se nastanio na Grahovu. Milan Piroćanac je naveo podatak kako je pop Bogdan Zimonjić pristao uz Crnu Goru. Mirko Petrović je imao surov način nametanja crnogorske vlasti okolnim hercegovačkim i brđanskim plemenima. Strah i prijetnja su bili glavno sredstvo. Poručivali su pograničnim glavarima da prebjegnu u Crnu Goru i knјazu donesu danak. Ako to ne učine prijeti im se da će ih ljudi sa Cetinja poubijati kao izdajnike. Tako su privukli pop Bogdana iz Zubaca i popa Žarka iz Pive.

U velikom ustanku u Hercegovini (1875-78.) Zimonjić je bio jedan od najpoznatijih ustaničkih vođa. Poslije okupacije Hercegovine (1878.) austrougarske vlasti su ga postavile za kajmakama u Gacku. S tog položaja povukao se poslije četiri mjeseca zbog neslaganja s agrarnom politikom okupatora. Žena mu se zvala Mara, a najmlađi sin Jovan je kasnije postao mitropolit (prvo hercegovački pa dabrobosanski) s novim imenom Petar. Bogdan je umro u selu Pusto Polje (Gacko), gdje mu je bila kula, čiji su ostaci sačuvani. Sahranjen je pored crkve Svetog Duha u selu Gareva. Jedan od potomaka mu je i mu je Goran Čengić.