Batalova grobnica
Batalovu grobnicu (mauzolej) je 1915. godine otkrio kapetan Teplý na uzvišenju Crkvine u Turbetu kod Travnika. Crkvine predstavljaju višeslojno arheološko područje koje datira u kulturno-istorijskom kontinuitetu od neolita i eneolita, pa preko ranorimske nekropole i kasnoantičkog mauzoleja do kraja 14. stoljeća. Iste godine obavljena su arheološka istraživanja pod rukovodstvom Ćire Truhelke. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 25. do 31. januara 2004. godine, grobnica je proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.[1] Nacionalni spomenik čine arheološko područje sa ostacima grobnice i pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području koje se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Batalo je srednjovjekovni bosanski vlastelin iz župe Lašve na travničkom području. Imao je titulu tepčije na vladarevom dvoru. Tepčije su vodile brigu o zemljoposjedima svojih gospodara (bilo vladara, bilo oblasnih gospodara ili župljana). Ovi dostojanstvenici se pojavljuju tokom razgraničenja posjeda (vladarskih, gospodarevih ili župskih).
Opis uredi
Batalova grobnica je bila smještena u mauzolej kvadratne osnove dimenzija 5,80 x 5,80 m. sa trijemom dimenzija 7,20 x 3,10 m. U vrijeme prvih arheoloških istraživanja 1915. godine oko grobnice su zatečeni ostaci zidova mauzoleja, visine 80–85 cm, i velike količine razbacanih sedrenih blokova sa slikarskim dekoracijama živih boja. Oko mauzoleja je bilo manje dvorište opasano sa svih strana iskopanim jarkom, tako da je objekt podsjećao na malo utvrđenje.
Pokojnik je sahranjen u kamenom sarkofagu od pješčara i položen u dvostruku zidanu raku (dimenzija 2,05x1,05x1,26 m). Glava pokojnika je bila okrenuta prema zdjelici udubljenoj u gornjem uglu sarkofaga. U zidovima grobnice, iznad sarkofaga, bile su učvršćene konzole koje su držale unutarnju pokrovnu ploču. Na taj način raka je na prvi pogled izgledala prazna i zaštićena od pljačkaša. Ispod ploče je pronađena tekstilna zavjesa pričvršćena željeznim čavlima.
Na gornjoj ploči je stajao stećak u obliku sljemenjaka. Čeona kamena ploča je sa natpisom u bosanskoj ćirilici, dimenzija 17 x 24 cm. Ploča je oštećena u gornjem dijelu na kojem se nalazi natpis:
- Ase leži] uzmo [žni] muž' t [ep']čija Batal[o] bosan'ski a pisa Radomil' dijak'.
Tokom iskopavanja zatečene su samo razbacane kosti pokojnika i ostaci brokata. Nisu pronađeni nikakvi grobni prilozi. Između dva svjetska rata sagrađena je crkva svetog Jovana Krstitelja, koja je apsidom nalegla na ulazni dio grobnice. Crkva je porušena tokom Drugog svjetskog rata. Na njezinim temeljima 1970. godine sagrađena je nova.[2] Godine 1952. popravljena je grobnica kneza Batala, pod rukovodstvom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Narodne Republike Bosne i Hercegovine.
Literatura uredi
- Amir Kliko, Tepčija Batalo, gospodar župa Sane i Lašve, Divan 45, časopis Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", Općinsko društvo Travnik, 2004.
- Ćiro Truhelka, Carl Patsch - Iskopine u dolini Lašve 1893, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu V, Sarajevo, 1893., 685.-707.
- Ćiro Truhelka, Grobnica bosanskog tepčije Batala, obretena kod Gornjeg Turbeta (Kotar Travnik), Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XXVII, 1915., 365. -374.
Reference uredi
- ^ "Batalova grobnicau". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 7. 2020.
- ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016.[mrtav link]