Barbara Celjska

Barbara Celjska (139211. juli 1451), carica Svetog Rimskog Carstva i kraljica Ugarske i Češke, bila je druga supruga Sigismunda Luksemburškog.

Barbara Celjska
Car Žigmund i carica Barbara na ekumenskom saboru
Carica Svetog Rimskog Carstva; kraljica Ugarske, Češke i Hrvatske
SupružnikSigismund Luksemburški
DjecaElizabeta Luksemburška
DinastijaCeljski
OtacHerman II, grof Celja
MajkaAna od Schaunberga
Rođenjeizmeđu 1390. i 1395.
Smrt11. juli 1451.
Melnik, Češka

Porijeklo uredi

Barbara je bila kćerka celjskog grofa Hermana II i grofice Ane od Schaunberga. Njen otac je bio sin Katarine Kotromanić, te je kao takav bio proglašen prijestolonasljednikom Bosanskog kraljevstva.

Kraljevanje uredi

Već 1406. godine spominje se kao žena kralja Sigismunda Luksemburškog i ugarska kraljica, iako je njihov brak sklopljen tek kasnije u 1408. godini. Njihovo vjenčanje dalo je Sigismundu podlogu za zahtjev da nastavi vladati kraljevstvima koja je dobio brakom sa svojom prvom suprugom, Marijom Anžuvinskom, budući da je Barbara među bližim precima imala ugarske kraljeve. Iz istog razloga se Barbarina rodica Ana udala za poljskog kralja Vladislava II Jagela, udovca Marijine sestre Jadvige. Sigismund je Barbaru uskoro uveo u državne poslove, pa ga je tako u vladanju zamjenjivala kao regent za vrijeme njegovih izbivanja iz Ugarske u periodu između 1412. i 1414. godine, te 1416. i 1418. godine.

Barbara je Sigismundu rodila njegovo jedino dijete, kćerku Elizabetu, koja je kasnije, baš kao i Barbara, brakom postala kraljica Njemačke, Ugarske. Češke i Slavonije Alberta. Za njemačku kraljicu okrunjena je 1414. godine. Već 1419. žestoko se sukobila sa Sigismundom, koji je nju i njihovu kćer Elizabetu protjerao na više od godine dana. Nakon pomirbe, Barbara od 1420. nosi titulu češke kraljice, a 1437. je okrunjena za češku kraljicu. Od 1433. godine, odnosno od izbora njenog muža za cara, Barabara je nosila titulu carice Svetog Rimskog Carstva.

Kako bi sebi osigurala vlast, odupirala se inicijativi da se prijestolonasljednikom proglasi njen zet, pa je još za života Sigismund zapovjedio da se on zatvori. Novi kralj Albert zatvorio ju je u Bratislavi. Nakon svog oslobođenja i upkos prividnom pomirenju s kraljem, svojim zetom, carica Barbara je pobjegla u Poljsku da kao protivkralja u Češkoj podupre mladoga Kazimira Jagelovića. U Češku se vratila nakon Albertove smrti i nastanila u Melniku, gdje je umrla od kuge 11. jula 1451. godine.

Naslijeđe uredi

Barbarin je savremenik, Enea Silvio Piccolomini, (poslije papa Pio II) opisivao njen život kao razuzdan i poročan, a historičari su je nazivali spletkaricom, ali je na političkom djelovanju pokazivala oštroumnost i političko umijeće.

Carica Barbara je direktni matrilinearni predak posljednjeg ruskog cara, Nikolaja II, što znači da, zajedno sa svim svojim matrilinearnim potomcima, pripada mitohondrijalnoj haplogrupi T.


Titule po braku
Prethodnik:
Elizabeta Pjast
Carica Svetog
Rimskog Carstva

1433-1437
Nasljednik:
Eleonora Portugalska


Prethodnik:
Margareta Dračka
Kraljica Ugarske
1405-1437
Nasljednik:
Elizabeta Luksemburška
Prethodnik:
Sofija od Bavarske
Kraljica Češke
1420-1437
Prethodnik:
Elizabeta Nirnberška
Kraljica Njemačke
1411-1433