Antička filozofija

Grčki filozofski sistem utemeljen je na principima racionalizma. Također, to je i filozofija subjektivnog idealizma gdje se daje primat ideji nad samom materijom. Ta filozofija je humanistička a njen koncept je utopijskog karaktera. U grčkoj filozofiji država je identičan pojam samom društvu (i ovo mišljenje će se zadržati sve do Ibn Halduna). Po Grcima država mora da postane oličenje općeg dobra, a opće dobro može da bude utemeljeno samo na univerzalnom principu pravde. Upravo je država bila jedan od predmeta istraživanja najvećih antičkih grčkih filozofa: Platona i Aristotela.

U zapadnoj tradiciji, antičku filozofiju su prvenstveno razvili Sokrat, Platon i Aristotel. Antička filozofija, međutim, uključuje i predsokratovce, helenističku filozofiju i rimsku filozofiju. Antička filozofija na Zapadu razlikuje se od srednjovjekovne filozofije, koja je bila pod velikim utjecajem kršćanstva i islama. Drevne filozofije iz ne-zapadnih tradicija, kao što su kineska ili indijska filozofija, često imaju jake etičke ili religijske brige koje su i danas glavni dijelovi tradicija.[1]

Kosmološko razdoblje uredi

Tales (624-547. p. n. e.)[2]
Anaksimen (558-524. p. n. e.)
Anaksimandar (610-546. p. n. e.)
Pitagora (580-500. p. n. e.)
Hipasus
Filolaj
Arhita
Ksenofan
Parmenid
Zenon
Melisus
Empedoklo
Anaksagora
Leukip
Demokrit

Antropološko razdoblje uredi

Protagora
Gorgija
Hipija
Kritija

Helenističko-rimsko razdoblje uredi

Kleant
Hrizip
Seneka
Epiktet
Marko Aurelije
Piron iz Elide
Sekst Empirik
Karnead

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ "Ancient Philosophy - New World Encyclopedia". www.newworldencyclopedia.org. Pristupljeno 2024-04-16.
  2. ^ "Ancient Greek Philosophy | Internet Encyclopedia of Philosophy" (jezik: engleski). Pristupljeno 2024-04-16.
  3. ^ "Request Rejected". www.classics.pitt.edu. Pristupljeno 2024-04-16.