Anneliese Michel

Anneliese Michel (Leiblfing, 21. septembar 1952 – Klingenberg am Main, 1. juli 1976) bila je njemačka katolkinja koja je tokom višemjesečnog egzorcizma, sprovedenog od dvojice katoličkih svećenika po nalogu Vircburškog (Würzburg) biskupa, od posljedica istog u svojoj dvadeset i trećoj godini umrla.

Anneliese Michel
Michelin nadgrobni spomenik. Njen grob je postao mjesto hodočašća.
Rođenje (1952-09-21) 21. septembar 1952.
Leiblfing, Njemačka
Smrt1. juli 1976(1976-07-01) (23 godine)
Klingenberg, Njemačka

Činjenice uredi

Buduća nastavnica iz stroge religiozne porodice, kod koje su doktori dijagnosticirali epilepsiju, umrla je 1976. godine od posljedica istjeravanja đavola. Egzorcizam su izveli svećenici Arnold Renz i Franz Alt po nalogu biskupa Josef Stangl. Pri kraju egzorcizma, koji je trajao više od deset mjeseci, Anneliese Michel se protivila uzimanju hrane. Kada je umrla imala je samo 31 kilogram. U aprilu 1976. godine, sud je zbog "nemarnog ubistva zbog izostavljene pomoći", roditelje i dvojicu svećenika osudio na šest mjeseci zatvora, a kazna je uslovno izostavljena. Sud im je prigovorio da nisu zatražili medicinsku pomoć i liječničku konsultaciju. 25. februara 1978. je izvršeno ekshumiranje. Oficijelni razlog roditelja je bila želja da Anneliese pokopaju u jednom boljem sarkofagu. Vjerovatniji razlog je sigurno bio izjava jedne časne sestre kojoj se Anneliese navodno "ukazala" i rekla da joj se tijelo još nije počelo da raspada. Time bi bila dokazana stvarna opsjednutost đavolom. Međutim oficijelni rezultat ekshumiranja je bio prirodan raspad tijela. Optuženim roditeljima i svećenicima nije bilo dopušteno da prisustvuju ekshumiranju. Ovaj slučaj je tematiziran u filmovima "The Exorcism of Emily Rose (2005.)" i "Requiem (2006.)".

Tumačenja uredi

Do danas je nemoguće objektivno tumačenje tog događaja. Veliki broj izjava od osoba, koje su tu posredno ili neposredno igrale neku ulogu, je pod religioznim uticajem, tako da se realno objašnjenje i pristup tom događaju čini nemogućim. Također i same činjenice nisu nesporne. Djelimično su čak i eksplicitna svjedočenja protivrječna. Mišljenja su veoma različita i kod samog pitanja, da li je Anneliese pripadala više tradicionalnom ili modernom vjerovanju? U suština postoje dva objašnjenja - prvo čisto psihološko tumačenje i drugo koje se oslanja na realnu mogućnost demonske opsjednutosti.

Psihološko objašnjenje uredi

Mišljenja u slučaj upućenih doktora uredi

Pet do šest napada, koje su doktori između 1968. i 1972. kod Anneliese ustanovili, imali su tipične znakove epilepsije. Anneliese je sve do kratko prije svoje smrti uzimala lijekove, koji su trebali spriječiti grčenje nervnog sistema. Međutim, medikamenti nisu djelovali i napadi su se nastavili. Kod dvije elektoenzafalografije (EEG) ustanovljeno je oštećenje mozga u predjelu lijeve sljepočnice. Kod obdukcije to oštećenje nije moglo biti ponovo dokazano. Nijednom od upućenih doktora nije ni najmanji znak bilo kakve religiozne komponente pao u oči. Jedino prvom doktoru u Ašafenburgu (Aschaffenburg) se Anneliese povjerila da vidi demonske grimase. Taj doktor je na sudskom saslušanju 1977. godine izjavio da "iza rečenog (to što mu je Anneliese u povjerenju rekla) nije lično doživljeni sadržaj mogao biti ustanovljen". Svi fenomeni i događaji, koji su se navodno pojavili tokom egzorcizma, nisu bili predmet nijednog medicinskog istraživanja.

Mišljenja sudskih stručnjaka uredi

Prvi od suda zaduženi stručnjak je došao do zaključka da je Anneliese bolovala od epilepsije. Zbog medikamentnog liječenja, bolest je tražila drugi način kako da se ispolji i prešla u paranoidnu psihozu. To je potvrđenu i sa audio snimcima koji su nastali tokom egzorcizma. Činjenica je da epileptičari često imaju pretjerano bolesne religiozne stavove kao i depresije i paranoidne faze. Od aprila 1976. godine pogoršanje zdravstvenog stanja može se objasniti autosugestivnim ponašanjem koje nastaje pri gubitku samokontrole. Do njene smrt je na kraju krajeva došlo zbog odbijanja uzimanja hrane. Na zahtjev odbrane, sud je još jednog stručnjaka zadužio koji je došao do sličnog zaključka. Samo što se drugo ispitivanje odlučno protivrječi dijagnozi oštećenja mozga. Osim toga predpostavlja se i jedna šizifrena komponenta bolesti. Svi stučnjaci su bili istog mišljenja da svećenici, koji su izveli egzorcizam, pokazuju neke psihološke defekte (kada je riječ o tematici i pristupu egzorcizmu i opsjednutosti). Međutim ne u tim mjerama da bi se proglasili kao psihički bolesni (neuračunljivi) i time bili manje kažnjeni.

Uwe Wolff uredi

Njegovo mišljenje se prilično podudara mišljenju stručnjaka. Ali njega je više interesovalo pitanje: "Zašto je Anneliese Michel tako teško oboljela?", nego samo naučno-psihološko objašnjenje. Kao odgovor na to pitanje ponudi je teoriju njenog strogog katoličkog odgoja koji bio u znaku autoritetnog oca, prevelikih moralnih očekivanja i straha. Za razliku od većine svojih vršnjaka ona nije uspjela da se oslobodi i da odraste. Jedina mogućnost da se oslobodi iz "malog svijeta" njenog rodnog mjesta bila je da igra jednu ulogu – ulogu opsjednute. Kao opsjednuta mogla je da psuje i proklinje sve što je katoličko, kulturu svojih roditelja i cijele okoline a da se ne boji da za to bude kažnjena. Prema mišljenju od Uwe Wolff, ekstremne tradicionalne izjave tokom egzorcizma, izazvane su od svećenika Alt i Renz (Renz je navodno pripadao pokretu Marcel Lefebvres). Istovremen je Wolff zastupao i jedno drugo objašnjenje koje je prvom nasuprot stajalo. Prema tom objašnjenju je upravo njeno duboko korjenje u katolicizmu, Anneliese dovelo do nepovjerenja prema doktorima i njihovim mogućnostima da joj pomognu. Prema njenom mišljenju nijedan doktor nije bio u stanju da joj pomogne. Sasvim na suprot njena vjera, gdje je kroz svoje muke kao predstavnica svih paćenika, bila u stanju da ljudima skrati put kroz vatru čišćenja ili čak da ih spasi od pakla. Na drugu stranu joj je katolička crkva zabranila samoubistvo – koje bi kao smrtni grijeh upravo tu njenu ulogu paćenice uništilo. Prema tome, kao jedino spašenje, ostala joj je samo smrt na osnovu već postojećih muka. Zbog toga je od Uskrsa 1976. godine počela da gladuje.

Objašnjenje opsjednutosti demonima uredi

Učesnici i svjedoci uredi

Dok je Anneliese još živjela, svi oni koji su sa njom bili u kontaktu, bili su ubjeđeni da je bila opsjednuta demonima. Svećenik Alt je još i danas u to ubjeđen kao i njena majka i Thea Hein (koja je Anneliese "otkrila"). Također su i svećenik Renz i otac od Anneliese, prema svim podacima, do svoje smrti bili ubjeđeni njenom opsjednutosti demonima. Od posebnog značaja u ovom slučaju je bilo mišljenje svećenika Adolf Rodewyk S.J. (pisac dva standardna štiva za teološki predmet demonologija), koji je sa svojim mišljenjem, posebno doprinio izvedbi egzorcizma i svoju teoriju čak i pred sudom branio. Svećenik Rodewyk raspolaže velikim iskustvom na ovom području, jer je i on sam sprovodio veliki egzorcizam i bio savjetnik "Njemačke Biskupske Konferencije" na području teološke demonologije. Jedino se za Anneliesinu sestru Roswithu zna da se poslije priključila psihološkom tumačenju i objašnjenju tog slučaja.

Felicitas D. Goodman uredi

Njemačko-amerikanka Prof. Dr. Felicitas Goodman, profesorica antropologije na Denison univerzitetu u Ohio, pokušala je događaje da objasni na osnovu svojih ličnih kulturno-antropoloških istraživanja. Prema njoj u svakoj religiji postoji fenomen jednog "religioznog vanrednog stanja", koji može kako pozitivno tako i negativno da se ispolji. To vanredno stanje je principijelno u svakom čovjeku, s tim što su različiti ljudi različito obdareni to stanje da dostignu. Ako se to stanje pozitivno ispolji onda ono djeluje na moždani centar strasti. U drugom slučaju to stanje zahvata "kazneni" centar mozga. Poseban znak "religioznog vanrednog stanja" je govor u jednoj posebnoj i ponavljajućoj vokalizaciji (govor u posebnom ritmu i melodiji). Taj način govora gospđa Goodman je navodno otkrila na audiosnimcima koji su nastali prilikom egzorcizma. Prema njenom mišljenju sve religije poznaju lijekove za takve slučajeve negativnog vanrednog stanja. U katoličkoj crkvi za to postoji, tokom vijekova isproban, veliki egzorcizam. On služi pogođenim da to stanje iz "kaznenog" u centar strasti preusmjere. Tačno to se i kod Anneliese desilo. Nakon mnogih vizija i prikazivanja Majke Božije, raznih drugih Svetaca i anđela kao i samoga Isusa, svi demoni su iz nje izašli 31. oktobra 1975. Fatalno ulogu su imali medikamenti. Od samog početka su neurohemijski medikamenti spriječili egzorcizam. Na kraju krajeva su se demoni, kratko nakon istrebljenja, ponovo vratili. Od tog momenta medikameni su počeli da djeluju kontraproduktivno. Imenom poznati demoni sve su manje dolazili do riječi da bi 29. februara 1976. godine potpuno zanijemili. Također od Velikog petka 1976. godine su i pozitivni glasovi prestali da se čuju. Nakon što joj je gutanje postalo nemoguće, Anneliese nije mogla više da uzima medikament Tegretal. Prema tezi gospđe Goodmans, Anneliesini simptomi se podudaraju sa simptomima koji nastaju nakon prekida uzimanja medikamenta Tegretal. Na kraju je Anneliese umrla, zato što je Tegretal prouzrokovao izumiranja crvenih krvnih zrnaca, zanči de facto od gušenja.

Reference uredi

  • Felicitas D. Goodman: Anneliese Michel i njeni demoni - Slučaj Klingenberg iz znanstvenog ugla 1987. (njemački, Anneliese Michel und ihre Dämonen - Fall Klingenberg in wiss. Sicht)
  • Uwe Wolff: To lomi biskupu krst(a) - Posljednje istrebljenje đavola u Njemačkoj 1975/76. (njemački, Das bricht dem Bischof das Kreuz - die letzte Teufelsaustreibung in Deutschland)

Vanjski linkovi uredi