Andrija Kačić Miošić
Andrija Kačić Miošić (1704 – 12. decembar 1760)[1] bio je hrvatski narodni pjesnik i fratar, životom vezan uz samostan u Zaostrogu.
Kao i mnogi drugi, napisao je filozofski traktat na latinskom jeziku, izdao i zbirku biblijskih i historijskih crtica Korabljica (1760), aludirajući već i naslovom na biblijsku priču o Noinoj arki, u kojoj prenosi dijelove iz drugih autora, pa i Vitezovića.
Trajno mjesto u hrvatskoj književnosti zauzeo je knjigom stihova i proze Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756),[2] najpopularnijom hrvatskom narodnom knjigom: vrlo brzo je došla u sve krajeve Hrvatske i ostala popularna više od jednog vijeka, te odigrala ključnu ulogu u pobjedi novoštokavskog narječja kao općehrvatskog nacionalnog izraza.
Mnogi čitaoci su je smatrali narodnom pjesmaricom. Stihom narodne pjesme, desetercem, s osloncem na Orbinija i Vitezovića, u njoj se priča i pjeva o historiji naroda "slovinskoga" od najstarijih vremena do njegovih dana, a slovinstvo mu je od Jadrana do Sjevernog mora, kao i Gunduliću. U knjizi se spominju poznati junaci slavnih hrvatskih porodica iz vremena borbe protiv Osmanlija, a u svojim prezimenjacima čitaoci su "otkrivali" svoje pretke, pa se u svom ponosu i poistovjećivali s njima.
Reference uredi
- ^ "Fra Andirja Kačić Miošić - Život i djelo". www.sss-makarska.hr. Arhivirano s originala, 2. 9. 2016. Pristupljeno 19. 7. 2016.
- ^ "Andrija Kačić Miošić: Razgovor ugodni naroda slovinskoga izbor".
| Commons ima datoteke na temu: Andrija Kačić Miošić |