Alifatski spojevi (grč. aleifar = mast. ulje) – u organskoj hemiji – su jedna od dvije velike klase ugljikovodika (spojeva koji se sastoje samo od ugljika i vodika). Druga su aromatski ugljikovodici. Na osnovu toga, alifatski se nazivaju i nearomatskim ugljikovodicima.[1][2]

Aciklični alifatski spoj (butan)
Ciklični alifatski, nearomatski spoj (ciklobutan)

Alifatski spojevi mogu biti cillični; međutim, ugljikovodici sa konjugiranim pi-sistemima koji se ponašaju po Hückelovom pravilu, umjesto toga, smatraju se aromatskim. Alifatici mogu biti zasićeni, poput heksana ili nezasićeni, poput heksena i heksina. Spoj sa otvorenim lancem (bilo ravan ili razgranat) ne sadrže nikakve prstenove i stoga su alifatski.

Struktura uredi

U alifatskim spojevima, atomi ugljika su spojeni u pravim ili razgranatim lancima ili u nearomatskim prstenovima (u tom slučaju se nazivaju aliciklični spojevi). Ovi spojevi mogu biti zasićeni, kada sadrže samo jednostruke veze (alkani), ili nezasićeni, sa dvostrukim (alkeni) ili trostrukim vezama (alkini). Pored vodika, drugi elementi mogu biti vezani za atome ugljika, obično kisik, dušik, sumpor ili hlor.

Najjednostavniji alifatski spoj je metan (CH4). Alifatici uključuju alkane (npr. parafinske ugljovodonike), alkene (npr. etilen) i alkine (npr. acetilen). Masne kiseline se sastoje od nerazgranatog alifatskog repa vezanog za karboksilnu grupu.

Obilježja uredi

Većina alifatskih spojeva je zapaljiva. Ugljikovodici se koriste kao goriva, npr. metan u Bunzenovom plameniku, tečni prirodni gas i acetilen pri zavarivanju.

Primjeri uredi

Najvažnije grupe alifatskih spojeva su:

  • n, izo- i ciklo-alkani (zasićeni ugljikovodici)
  • n, izo- i ciklo-alkeni i -alkini (nezasićeni ugljikovodici).

Značajni primjeri niskomolekulskih alifatskih spojeva, u slijedećem popisu, sortirani su po broju atoma ugljika:

Formula Ime CAS -broj Strukturna formula Hemijska klasifikacija
CH4 Metan 74-82-8   Alkan
C2H2 Acetilen 74-86-2   Alkin
C2H4 Eten 74-85-1   Alken
C2H6 Etan 74-84-0   Alkan
C3H4 Propin 74-99-7   Alkin
C3H6 Propen -   Alken
C3H8 Propan -   Alkan
C4H6 1,2-Butadien 590-19-2   Dien
C4H6 1-Butin -   Alkin
C4H8 Buten - e.g.   Alken
C4H10 Butan -   Alkan
C6H10 Cikloheksen 110-83-8   Cikloalken
C5H12 N -Pentan 109-66-0   Alkan
C7H14 Cikloheptan 291-64-5   Cikloalkan
C7H14 Metilcikloheksan 108-87-2   Cikloheksan
C8H8 Kuban 277-10-1   Ciklobutan
C9H20 Nonan 111-84-2   Alkan
C10H12 Diciklopentadien 77-73-6   Dien, Cikloalken
C10H16 Felandren 99-83-2    Terpen, Dien Cikloalken
C10H16 α-Terpinen 99-86-5   Terpen, Cikloalken, Dien
C10H16 Limonen 5989-27-5    Terpen, Dien, Cikloalken
C11H24 Undekan 1120-21-4   Alkan
C30H50 Skvalen 111-02-4   Terpen, Polien
C2nH4n Polietilen 9002-88-4   Alkan

(CAS registarski broj koji je prikazan za neka od jedinjenja je zaštitni znak Američkog hemijskog društva.)

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Cicolella, A. (2008). Les composés organiques volatils (COV): définition, classification et propriétés[mrtav link]. Revue des Maladies Respiratoires, 25(2), 155-163
  2. ^ http://www.iupac.org/publications/pac/1995/pdf/6708x1307.pdf (page 7, aliphatic compounds)

Vanjski linkovi uredi