Aleksandar Litvinjenko
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Aleksandar Litvinjenko (Александр Вальтерович Литвиненко) (Voronjež, 4. decembar 1962. - London, 23. novembar 2006.) pripadnik tajne službe Rusije, disident.
Aleksandar Litvinjenko | |
|---|---|
 Alexander Litvinenko | |
| Rođenje | 4. decembar 1962. Voronjež, Rusija |
| Smrt | 23. novembar 2006 (43 godine) London, Engleska |
Biografija uredi
Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Karijera uredi
Nakon mature 1980. regrutiran je te je uznapredovao do čina brigadira. Služi u protivobavještajnim službama KGB-a, a od 1997. u odjelu Analize kriminalističkih organizacija. Na novinarskoj konferenciji 1998. javno je kritizirao vodstvo FSB/KGB-a i razotkrio više zapovijedi koje je dobio. S pukovnikom Mihailom Trepaškinom ustvrdio je na novinarskoj konferenciji 1997. da se priprema likvidacija milijardera Borisa Berezovskog.[1] Uhapšen je u martu 1999, a u novembru je pušten te opet uhapšen. Pušten je iduće godine. Iz Ukrajine je pobjegao u Tursku, odakle konačno u London gdje je zatražio i u maju 2001. dobio azil i državljanstvo. Za njim su legalnim putem došli supruga i sin. Litvinjenko je bio jedan od najvećih prebjega iz ruske Federalne službe sigurnosti i kritičar režima predsjednika Putina.
Atentat polonijem 210 uredi
Dana 1. novembra 2006. Litvinjenko se naglo razbolio te je početkom mjeseca hospitaliziran u Londonu. Umro je tri sedmice poslije, otrovan radioaktivnim izotopom polonijem 210, koji mu je ubačen u čaj.[2] Njegovu agoniju i smrt budno je pratilo oko javnosti iz dva razloga. Prvi je izgledna upletenost Kremlja i time opravdanost Litvinjenkovih optužbi i povezanost njegovog slučaja s ostalim disidentskim likvidacijama, naročito onom Ane Politkovske. Drugi je način na koji je Litvinjenko likvidiran, odnosno radioaktivnost i ugroženost svih koji su bili u kontaktu sa žrtvom. Stoga je pokrenuta opsežna istraga koja je britanske agente dovela u Moskvu, ali ondje nisu naišli na saradnju. Nije im dopušteno da razgovaraju s glavnim osumnjičenim, Andrejem Lugovojem koji je i sam završio u bolnici zbog radijacije. Andrej Lugovoj bio je operativac KGB-a/FSB-a, tjelohranitelj bivšeg ruskog premijera Jegora Gajdara, a zatim poduzetnik. Lugovoj je 25. oktobra, sedam dana prije nego što je Litvinjenko otrovan, doputovao u London. Radijacija je otkrivena u avionu kojim je doletio, kao i u hotelu Sheraton u kojem je odsjeo. Dan prije trovanja, 31. oktobra, Lugovoj je ponovo došao u London i ponovno su njegov avion i njegov hotel, ovaj put Millenium, kao i novi nogometni stadion Arsenala Emirates, koji je posjetio, bili pozitivni na radijaciju.
Reakcije na atentat uredi
Britanski kao ni općenito zapadni mediji isprva nisu pokazali interesa za ovaj incident, možda radi zaštite Litvinjenka koji je bio strogo čuvan u bolnici. Premda je Litvinjenko od početka novembra bio u bolnici, tek je 18. novembra vijest procurila u javnost. Kasnije, međutim istraga traje još dugo nakon njegove smrti, osobito kad je utvrđeno da je još nekoliko osoba s kojima je bio u bliskim kontaktima ozračeno.
Djela uredi
- Raznošenje Rusije (Blowing up Russia)
Reference uredi
- ^ Andreas Albes i Cornelia Fuchs, "Der Agent, der nicht töten wollte", stern.de, objavljeno 31. 7.2014; pristupljeno: 1. 8.2014 (de)
- ^ "Chronologie: Der langsame Tod des Alexander Litwinenko"spiegel.de, objavljeno 24.11.2006; pristupljeno: 9. 6.2014 (de)