Alan Jones (automobilist)
Alan Jones (2. novembar 1946. Melbourne, Australija) je bivši australijski vozač Formule 1. i svjetski prvak iz 1980. godine. Prvi je svjetski prvak iz ekipe Williamsa iz 1980. godine i drugi Australijanac koji je postao svjetski prvak u Formuli 1, nakon Jacka Brabhama. Jones je ujedno i posljednji Australijanac koji je osvojio Veliku nagradu Australije vozeći svoj Williams FW07B i ostavivši konkurenciju koju su uglavnom sačinjavali bolidi Formula 5000 na krug zaostatka.
| Alan Jones | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 2. novembar 1946. Melbourne, Australija |
| Nacionalnost | australijsko |
| Početak karijere | 1975. |
| Kraj karijere | 1986. |
| Formula 1 karijera | |
| Trke | 117 (116 starta) |
| Prvenstva | 1 (1980) |
| Pobjede | 12 |
| Podiji | 24 |
| Bodovi | 199 (206)[1] |
| Prve startne pozicije | 6 |
| Najbrži krug | 13 |
| Prva trka | Velika nagrada Španije, 1975. godine |
| Prva pobjeda | Velika nagrada Austrije, 1977. godine |
| Posljednja pobjeda | Velika nagrada SAD, 1982. godine |
| Posljednja trka | Velika nagrada Australije, 1986. godine |
| Posljednja sezona | 1986. |
Biografija uredi
Rani period uredi
Alan Jones je pohađao Xavier College i imao je podršku za karijeru vozača od oca Stana Jonesa, također vozača i pobjednika VN Australije iz 1959. godine. Mlađi Jones napušta Australiju i 1967. odlazi u Evropu kako bi napravio karijeru.
Karijera uredi
Svoj debi u Formuli 1 je ostvario na utrci za VN Španije 1975. godine vozeći bolid Hesketh 308B ne uspjevši završiti utrku. U toku sezone bodove osvaja samo na utrci za VN Njemačke i sa osvojena 2 boda završava na 17. mjestu. Prvu potpunu sezonu ostvaruje slijedeće 1976. godine ali bez većeg napretka što će se ponoviti i u sezonama 1977. i 1978. godine. U tom periodu ostvaruje svoju prvu pobjedu na VN Austrije. U sezoni 1979. godine vozeći prvo Williams FW06 a potom i Williams FW07, ostvaruje bolje rezultate i sa 4 pobjede i još jednim podijem osvaja 40 (43) bodova što mu je dovoljno za 3. mjesto na kraju sezone. U istom timu ali sa modificiranim bolidom Williams FW07B u sezoni 1980. ostvaruje rezultat karijere jer od ukupno 14 utrka pobjeđuje u njih 5 i uz dodatnih 5 podija osvoja 67 (71) bodova što mu osigurava titulu prvaka Formule 1. U toj šampionskoj sezoni uz 3 odustajanja samo u utrci za VN Holandije, na kojoj osvaja 11. mjesto, se ne penje na podij. Slijedeće, 1981. godine sezonu završava kao treći sa osvojenih 46 bodova. U naredne 4 godine, u sezonama 1983. i 1985. od ukupno 5 utrka ne uspijeva okončati nijednu te ostaje bez plasmana dok u sezonama 1982. i 1984. uopše nije učetvovao u takmičenju. Karijeru u Formuli 1 završava u sezoni 1986. godine vozeći bolide Lola THL1 i Lola THL2 za tim Haas Lola.
Počasti uredi
Jones je odlikovan Redom britanskog imperija (MBE) 1980. godine za doprinos na polju automobilističkih utrka a od 1985. godine je počastvovan da je dio Kuće slavnih australijskog sporta.[2][3] Jones i njegov otac Stan, su uz Grahama i Damona Hilla te Kekea i Nice Rosberga, jedini koji su u kombinaciji otac/sin osvajali VN Australije.
Reference uredi
- ^ Up until 1990 in F1, not all points scored by a driver contributed to their final World Championship tally. Numbers without parentheses are Championship points; numbers in parentheses are total points scored.
- ^ "Jones, Alan Stanley, MBE". It's an Honour. Arhivirano s originala, 3. 10. 2013. Pristupljeno 26. 9. 2013.
- ^ "Alan Jones MBE". Sport Australia Hall of Fame. Arhivirano s originala, 28. 9. 2013. Pristupljeno 26. 9. 2013.
Vanjski linkovi uredi
Alan Jones (automobilist) na Wikimedia Commonsu
