Agron, sin kralja Pleuratusa je bio drugi kralj Ilirije. Vladao je od 250. do 230. godine p. n. e.[1]

Kraljevina Ilirija u doba kralja Agrona

Ardijejska kraljevina uredi

Prema Gustavu Zippelu (Cipel), osnivači ilirske države su Ardijejci, pleme koje je sredinom I milenijuma p.n.e živjelo oko gornjeg toka rijeke Neretve. Nakon što su ih Autarijati potisnuli naselili su se u područje Gatačkog polja, a zatim na obale Jadranskog mora oko donjeg toka Neretve. Sredinom 3. st. pr. n. e. Ardijejci su se s donje Neretve proširili i prema jugoistoku, te u svoju proširenu državu uključili i plemena u svom susjedstvu (Daorse, Plereje, Dokleate, Labeate), a na krajnjem jugu i one Ilire što ih kasnije rimski pisci nazivaju Illyrii proprie dicti (Plinije, Mela), i druge. Ονο Zippelovo mišljenje o mlađoj ilirskoj državi, kao ardijejskoj tvorevini, zasnivalo se i na jednoj vijesti Dija Kasija, koji Agrona, osnivača mlađe ilirskog kraljevstva naziva „ardijejskim vladarom".[2].

Ova teorija je prihvaćena kod većine današnjih istoričara. Prvo Ilirsko kraljevstvo, od početka IV do sredine III stoljeća, o kojem govore grčki izvori, pišući o antičkoj Makedoniji,[3] danas se u literaturi navodi kao država plemena: Kraljevstvo Enhelejaca, Kraljevstvo Peonaca, Kraljevstvo Taulanata ili Kraljevstvo Dardanaca.[3][4]

Pod Agronom, Kraljevstvo Ardijejaca predstavljalo je najznačajniju političku organizaciju kod Ilira. Tada su bili na vrhuncu svoje vojne moći, i na moru i na kopnu. Niko od susjeda Ilira u to vrijeme nije ni približno bio toliko moćan. Agronovo kraljevstvo se prostiralo većim dijelom historijskog područja Ilirije u uključujući i ostrvo Hvar.[5]

Sa svojim brzim i pokretljivim galijama - liburnama, Iliri su agresivno djelovali po grčkim kolonijama u Jadranskom moru te tako osim Hvara pripojili i ostrvo Corcyra (Krf) i zaprijetili ostrvu Issa (Vis). (Tada su grci pozvali u pomoć Rim.) [6]

Bitka kod Mediona uredi

Godine 231. p. n. e. Demetrijus II, makedonski kralj, zatražio je vojnu pomoć od Agrona protiv najezde Etolskih Grka i okupacije grada Mediona.[3][7] Agron je uslišio molbe makedonskog kralja te su Iliri uputili 100 brodova i 5.000 ratnika u pomoć. Pod okriljem noći su se iskrcali i brzo savladali i natjerali Etolske Grke u bijeg. Pobjednička vojska Ilira se vratila kući sa velikim ratnim plijenom a Agron je bio toliko sretan zbog pobjede da je zbog prekomjernog slavljeničkog uživanja u vinu preminuo 231. godine p. n. e. (prema historičaru Polibiju Agron je umro od napada pleuritisa /upale porebrice/).

Njegov sin, Pineus, naslijedio ga je i bio kralj, ali samo de jure, slijedećih trinaest godina. Kraljica Teuta vladala je kao regent umjesto tada maloljetnog Pinesa. Triteuta je bila prva žena kralja Agrona i Pineusova biološka majka. Kasnije se Agron razveo od Triteute i oženio Teutu.

Literatura uredi

  • Bojanovski, Ivo (1988). BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA. ANUBiH, Sarajevo.
  • Miočević, Duje Rendić (1968). Ilirski vladari u svjetlu numizmatičkih i epigrafskih izvora (PDF). Historijski zbornik, Povijesno društvo Hrvatske, Zagreb. Arhivirano s originala (PDF), 30. 1. 2020. Pristupljeno 30. 12. 2018.
  • Papazoglu, Fanula (1967). Poreklo i razvoj ilirske države. ANUBiH - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO. Arhivirano s originala, 14. 7. 2020. Pristupljeno 31. 12. 2020.
  • Papazoglu, Fanula (1969). Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba. Tribali, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi (PDF). ANUBiH, Sarajevo. Arhivirano s originala (PDF), 23. 9. 2018. Pristupljeno 30. 12. 2018.

Reference uredi

  1. ^ "Faluna Papazoglu - Poreklo i razvoj ilirske države". ANUBiH - KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO, 1969. Arhivirano s originala, 14. 7. 2020. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  2. ^ Bojanovski, 1988, s.26
  3. ^ a b c "N.G.L. Hammond, F.W Wallbank - A HISTORY OF MACEDONIA". Oxford university press, 2001. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  4. ^ "Enver Imamovic - On elements of political organization of illyrian communities". 'Prilozi', 30, Sarajevo, 2001., pages. 25-41. Pristupljeno 9. 2. 2016. line feed character u |title= na mjestu 18 (pomoć)
  5. ^ "Gustav Zippel - Die Römische Herrschaft in Illyrien". Lajpcig, 1877. Pristupljeno 9. 12. 2018.
  6. ^ Henri A. Ormerod - Drevna piratstva – The Johns Hopkins University Press, Baltimor, Maryland, 1997
  7. ^ Papazoglu, 1969