Adenozin je nukleozid koji se sastoji od molekula adenina koji vezan za ribozni šećer (ribofuranozu) putem β-N9-glikozidne veze.

Adenozin
Naziv lijekaAdenozin
Grupa{{{Grupa}}}
Klasifikacija
Stručne informacije
Hemijske osobine
nema formule
Ime po IUPAC ---
Farmakokinetičke osobine

Adenozin ima značajnu ulogu u biohemijskim procesima, kao što je transfer energije adenozin trifosfata (ATP) i adenozin difosfata (ADP), kao i u transdukciji signala putem cikličnog adenozin monofosfata, cAMP. Takođe je inhibicijski neurotransmiter, za kojeg se smatra da učestvuje u promoviranju sna i potiskivanju uzbuđenja.

Adenozin se često označava kao Ado.

Farmakološki efekti uredi

Adenozin je endogeni purinski nukleozid koji modulira mnoge fiziološke procese. Ćelijska signalizacija putem adenozina se odvija preko četiri podtipa adenozin receptora (A1, A2A, A2B, i A3).[1]

Vanćelijske koncentracije adenozina normalnih ćelija približno oko 300 nM. Međutim, u odgovoru na ćelijska oštećenja (npr. u inflamatornim ili ishemijskim tkivima), te koncentracije se brzo povećavaju (600–1,200 nM). U slučaju stresa ili ozljede, funkcija adenozina je prvenstveno prevencija oštećenja ćelija i tkiva tokom hipoksije i ishemije. Aktivacija A2A receptora izaziva mnogobrojne odgovore koji se općenito klasificiraju kao antiinflamatorni.[2]

Protivupalna svojstva uredi

Adenozin se smatra protivupalnim agensom, što ostvaruje delovanjem na A(2A) receptor.[3][4] Preporučuje se za tretman rana na vrhocvima stopala, koje su posljedica šećerne bolesti jer je, na laboratorijskim životinjama, dokazano da drastično poboljšava popravku i rekonstrakciju tkiva. Klinička istraživanja takve administracija adenozina su u toku.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Haskó G, Linden J, Cronstein B, Pacher P (septembar 2008). "Adenosine receptors: therapeutic aspects for inflammatory and immune diseases". Nat Rev Drug Discov. 7 (9): 759–70. doi:10.1038/nrd2638. PMC 2568887. PMID 18758473.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Nakav S, Chaimovitz C, Sufaro Y (2008). "Anti-inflammatory preconditioning by agonists of adenosine A1 receptor". PLoS ONE. 3 (5): e2107. doi:10.1371/journal.pone.0002107. PMC 2329854. PMID 18461129.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Trevethick MA, Mantell SJ, Stuart EF, Barnard A, Wright KN, Yeadon M (oktobar 2008). "Treating lung inflammation with agonists of the adenosine A2A receptor: promises, problems and potential solutions". Br. J. Pharmacol. 155 (4): 463–74. doi:10.1038/bjp.2008.329. PMC 2579671. PMID 18846036.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjski linkovi uredi