Malpighia emarginata, poznatija kao acerola, je tropski plodonosni grm ili mala stablašica iz porodice Malpighiaceae.

Malpighia emarginata
(Acerola)
Malpighia emarginata
Malpighia emarginata
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RazredMagnoliopsida
PotklasaRosidae
RedMalpighiales
PorodicaMalpighiaceae
RodMalpighia
VrstaMalpighia emarginata
Sinonimi
  • Malpighia lanceolata Griseb.
  • Malpighia punicifolia var. lancifolia Nied.
  • Malpighia punicifolia var. obovata Nied.
  • Malpighia punicifolia var. vulgaris Nied.
  • Malpighia retusa Benth.
  • Malpighia umbellata Rose
  • Malpighia urens var. lanceolata (Griseb.) Griseb.

Uobičajena imena uključuju trešnja acerola barbadoska višnja, zapadnoindijska (tj. karipska) višnja,[1] divlja naborana mirta.[2]

Acerola je porijeklom iz Južne Amerike, južnog Meksika, Portorika, Dominikanske Republike, Haitija, Brazila i Srednje Amerike, ali se sada uzgaja i sjeverno od Teksasa i u suptropskim područjima Azije, poput Indije.

Poznata je po tome što je izuzetno bogata vitaminom C, [3] gotovo koliko i kamu kamu, mada M. emarginata također sadrži i vitamine A, B1, B2 i B3, kao i karotenoide i bioflavonoide, koji daju važnu hranjivu vrijednost i imaju antioksidantnu upotrebu [4]

U tabeli hranjive vrijednosti su podaci za "zapadnoindijsku", odnosno karipsku višnju.
Acerola
Hranjiva vrijednost po 100g
Energija134 kJ
Ugljikohidrati7.69 g
Vlakna1.1 g
Masnoće0.3 g
Bjelančevine0.4 g
Vitamin A ekviv.38 μg (4%)
Tiamin (Vit. B1)0.02 mg (2%)
Riboflavin (Vit. B2)0.06 mg (4%)
Niacin (Vit. B3)0.4 mg (3%)
Vitamin B50.309 mg (6%)
Vitamin B60.009 mg (1%)
Folna kiselina (Vit. B9)14 μg (4%)
Vitamin C1677.6 mg (2796%)
Kalcij12 mg (1%)
Željezo0.2 mg (2%)
Magnezij18 mg (5%)
Mangan0.6 mg (30%)
Fosfor11 mg (2%)
Kalij146 mg (3%)
Natrij7 mg (0%)
Cink0.1 mg (1%)
Link to USDA Database entry
Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba.
Izvor: USDA baza podataka za namirnice

Adaptacija uredi

Acerola se može razmnožavati sjemenom, reznicama ili drugim metodama vegetativnog razmnožavanja . Preferira suha, pjeskovita tla i puno sunca i ne može podnijeti temperaturu nižu od –1 °C. Zbog plitkog korijena ima vrlo slabu toleranciju na vjetrove.

Opis uredi

Acerola je zimzelena biljka, grm ili mala stablašica s raširenim granama na kratkom deblu. Obično je visoka 2–3 m , ali ponekad doseže i do oko 6 m.[5]

Listovi uredi

Listovi su jednostavni ovalno-lancetasti, dugi 2– 8 cm, širine 1–4 cm , a pričvršćeni su na kratke peteljčice. Postavljeni su nauprotnoi , do elipsoidno-lancetasti, imaju cijele ili valovite rubove, malim dlačicama, koje mogu iritirati kožu.

Cvjetovi uredi

 
Cvijet

Cvjetovi su dvospolni, prečnika 1–2 cm. Imaju pet[5] blijedih do tamno ružičastih ili crvebih[6] obrubljenih latica, 10 prašnik, a šest do 10 žlijezda na čašici. Tri do pet cvjetova po cvasti su sjedeći ili kratki – u pazušnim cimama.[5]

Plod uredi

 
Plod Malpighia emarginata

Nakon tri godine, drveće proizvode značajan broj jarko crvenih drupa, promjera 1 – 3 cm, sa masom od 3 -5 g . Drupe su u parovima ili u skupinama od po tri, a svaka sadrži tri trokutaste sjemenke. Sočne su i vrlo bogate vitaminom C (300–4600 mg / 100g)[7] i psztalim nutrijentima . Podijeljeni su u tri tamna režnja i obično su kiseli do kiselkasi,[5], ali mogu biti i slatki, ako se dobro dozriju.[8] Iako sastav hranjivih sastojaka zavisi od soja i uslova okoline, najčešće komponente acerola i rasponi njihovih koncentracija na 1.000 g su: bjelančevine (2,1-8,0 g), lipidi (2,3-8,0 g), ugljikohidrati (35,7-78) g), kalcij (117 mg), fosfor (171 mg), gvožđe (2,4 mg), piridoksin (87 mg), riboflavin (0,7 mg), tiamin (0,2 mg), voda (906-920 g) i hranjiva vlakna (30 g).[4]

Ekologija uredi

Malpighia emarginata je domaćinska biljka za gusjenice plavobijelog moljca (Chiomara asychis),[9] floridskog tamnokrilog noćnog leptira (Ephyriades brunneus),[10] smeđeprugastog moljca (Timochares ruptifasciatus).[11] Larve acerolskog žiška (Anthonomus macromalus) hrane se plodovima, dok odrasli konzumiraju mlado lišće.[12] Zna se da joj oprašivanje divljim insektima povećava plodnost.[13]

Reference uredi

  1. ^ Johnson, Paul D. (2003). "Acerola (Malpighia glabra L., M. punicifolia M. emarginata DC.) Agriculture, Production, and Nutrition". u Artemis Simopoulos; C. Gopalan (ured.). Plants in Human Health and Nutrition Policy. 91. Karger Publishers. str. 63–74. ISBN 978-3-8055-7554-6.CS1 održavanje: više imena: editors list (link)
  2. ^ "Malpighia glabra L. wild crapemyrtle". PLANTS Database. United States Department of Agriculture. Arhivirano s originala, 21. 4. 2007. Pristupljeno 17. 10. 2009.
  3. ^ "Acerola, (west indian cherry), raw Nutrition Facts & Calories". nutritiondata.self.com. Pristupljeno 18. 7. 2016.
  4. ^ a b Mezadri T, Villaño M, Fernandez-Pachon M, Garcia-Parrilla M, Troncoso A (2008). "Antioxidant compounds and antioxidant activity in acerola(Malpighia emarginata DC.) fruits and derivatives". Journal of Food Composition and Analysis. 21 (4): 282–290. doi:10.1016/j.jfca.2008.02.002.
  5. ^ a b c d "Malpighia glabra L. Malpighiaceae" (PDF). Agroforestree Database 4.0. World Agroforestry Centre. 2009. Pristupljeno 16. 3. 2020.
  6. ^ National Geographic (2008). Edible: An Illustrated Guide to the World's Food Plants. National Geographic Books. str. 106. ISBN 978-1-4262-0372-5.
  7. ^ Vendramini T, Tugo L (2000). "Chemical Composition of acerola fruit (Malpighia punicifolia L.) at three stage of maturity". Food Chemistry. 71 (2): 195–198. doi:10.1016/s0308-8146(00)00152-7.
  8. ^ Nugent, Jeff; Julia Boniface (2004). Permaculture Plants: a Selection (2 izd.). Chelsea Green Publishing. str. 63. ISBN 978-1-85623-029-2.
  9. ^ "White-patched Skipper Chiomara georgina (Reakirt, 1868)". Butterflies and Moths of North America. Arhivirano s originala, 20. 6. 2010. Pristupljeno 30. 3. 2010.
  10. ^ "Florida Duskywing Ephyriades brunnea (Herrich-Schäffer, 1865)". Butterflies and Moths of North America. Arhivirano s originala, 20. 6. 2010. Pristupljeno 30. 3. 2010.
  11. ^ "Brown-banded Skipper Timochares ruptifasciata (Plötz, 1884)". Butterflies and Moths of North America. Arhivirano s originala, 20. 6. 2010. Pristupljeno 30. 3. 2010.
  12. ^ Ooi, P.A.C.; A. Winotai; Jorge E. Peña (2002). "Pests of Minor Tropical Fruits". u Jorge E. Peña; Jennifer L. Sharp; M. Wysoki (ured.). Tropical Fruit Pests and Pollinators: Biology, Economic Importance, Natural Enemies, and Control. CABI. str. 326. ISBN 978-0-85199-434-5.
  13. ^ Garibaldi, L. A.; Steffan-Dewenter, I.; Winfree, R.; Aizen, M. A.; Bommarco, R.; Cunningham, S. A.; Kremen, C.; Carvalheiro, L. G.; Harder, L. D.; Afik, O.; Bartomeus, I.; Benjamin, F.; Boreux, V.; Cariveau, D.; Chacoff, N. P.; Dudenhoffer, J. H.; Freitas, B. M.; Ghazoul, J.; Greenleaf, S.; Hipolito, J.; Holzschuh, A.; Howlett, B.; Isaacs, R.; Javorek, S. K.; Kennedy, C. M.; Krewenka, K. M.; Krishnan, S.; Mandelik, Y.; Mayfield, M. M.; Motzke, I.; Munyuli, T.; Nault, B. A.; Otieno, M.; Petersen, J.; Pisanty, G.; Potts, S. G.; Rader, R.; Ricketts, T. H.; Rundlof, M.; Seymour, C. L.; Schuepp, C.; Szentgyorgyi, H.; Taki, H.; Tscharntke, T.; Vergara, C. H.; Viana, B. F.; Wanger, T. C.; Westphal, C.; Williams, N.; Klein, A. M. (28. 2. 2013). "Wild Pollinators Enhance Fruit Set of Crops Regardless of Honey Bee Abundance". Science. 339 (6127): 1608–1611. doi:10.1126/science.1230200. PMID 23449997.

Vanjski linkovi uredi