Abu Simbel je lokalitet dva hrama koja je sagradio Ramzes II[1] na lijevoj obali Nila u južnom Egiptu pored današnje sudanske granice u XIII vijeku p. n. e. Hramovi su bili urezani u stijenu. Otkriveni su 1813. godine. Obzirom da je izgradnja Asuanske brane 1969. godine ugrozila hramove oni su isječeni u blokove i ponovo rekonstruisani na 65 m višem nivou. Akciju je vodio UNESCO. Sada se Abu Simbel nalazi na jezeru Naser.

Hram Ramzesa II u Abu Simbelu

Hramovi uredi

Dva hrama sačinjavaju kompleks u Abu Simbelu. Prvi, veći hram je posvećen Amonu, Ptahu i Ra-Harakhtu. Manji hram je posvećen boginji Hator, a grobnica je kraljice Nefertari.

Veliki hram
Među najvećim i najznačajnijim građevinama koje je podigao Ramzes II je svakako hram Abu Simbel u Nubiji. Na samom ulazu u hram, s desne i lijeve strane, sede četiri velike figure Ramsesa II - po dve sa svake strane vrata, visoke 18 metara. Oko nogu figura nalaze se puno manje isklesanih figure njegovih žena. Ovaj građevinski kompleks je morao, u XX veku (radi izgradnje Asuanske brane), premešten na višu nivo da ne bi bio potopljen. Hram je, 60 metara uklesan u brdo, a na njegovom unutrašnjem kraju sede 4 statue - Amon Ra, Ramzes II, Ra Harakhti i Ptah. Unutrašnjost hrama je oslikana prizorima iz bitke s Hetitima kod Kadeša, ratova u Siriji i Libiji i dr., te prizorima iz života faraona. Hram Abu Simbel je otkriven 1813. godine, a do tog vremena je bio zatrpan velikim slojevima pijeska. Po otkriću hrama se uvidela sva njegova lepota, monumentalnost i proglašen je za „čudo egipatskog graditeljstva“, pored ostalog i zato što je njegova orijentacija tako savršeno izračunata da sunčeve zraci dvaput godišnje (20. februara i 20. oktobra) prodiru kroz hram do statua i osvijetli samo tri. Četvrta - bog Ptah, ostaje uvijek u sjenci jer je on božanstvo povezano sa podzemnim svijetom i mrakom.
Mali hram
Manji hram kraljice Nefertari posvećen je boginji Hator.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ "Abu Simbel | archaeological site, Egypt". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 21. 2. 2016.

Vanjski linkovi uredi