Abolicija (lat. abolere - uništiti, zatrti) predstavlja oslobađanje od krivičnog gonjenja lica za koje postoji osnovana sumnja da su počinioci krivičnog djela. Lice koje je obuhvaćeno abolicijom ne može se krivično goniti čak i ako postoji osnov za krivično gonjenje.

Abolicija također predstavlja i zabranu predhodnog ispitivanja osnova sumnje da je lice počinilo krivično djelo i zabranu njegovog izvođenja pred sud. Ako je krivični postupak protiv osobe obuhvaćene abolicijom prethodno pokrenut, on se obustavlja. Abolicija se može primijeniti sve dok ne bude donesena pravosnažna sudska odluka vezano za krivicu i kaznu. Čak ni osoba koja je obuhvaćena abolicijom ne može podnijeti zahtjev za pokretanje postupka protiv nje ako bi u tome imala svoj interes.

Najčešća primjena uredi

U praksi ovaj postupak je veoma rijedak i najčešće se primjenjuje u slučajevima političkih krivičnih dijela, zatim ako je počinioc djela počinio u dalekoj prošlosti nakon čega je uspješno rehabilitiran, primjenjuje se na djela koja su učinjena pod specifičnim okolnostima i na djela čiji je počinioc strani državljanin ako postoje politički motivi za zabranu gonjenja.

Abolicija može biti i jedan od oblika amnestije.

Poznate osobe na koje je primjenjena abolicija uredi

Vanjski linkovi uredi