Điđi Jankelić

Dragan "Điđi" Jankelić (rođen 29. 12. 1955. godine u Sarajevu) jeste bosanskohercegovački muzičar, a najpoznatiji je kao bubnjar nekadašnje sarajevske rok grupe Bijelo dugme. Pod majčinim utjecajem upisao se u muzičku školu gdje je učio sviranje harmonike, a išao je na kurs klasične gitare i vježbao flautu. Opredijelio se za bubnjeve gledajući na koncertu bubnjara Korni grupe Vladimira Furduja "Furdu" u Sarajevu. Muzikom je počeo aktivno da se bavi godine 1971. u KUD-u "Vaso Miskin Crni". Godine 1972. svirao je s Kornišama, a 1973. našao se u sastavu Trinaesti pokušaj. Naredne godine prešao je u rok grupu Formula 4 predvođenu gitaristom Ljubišom Racićem. S grupom Rok snimio je singl ploču "Položi ruke u travu" (1974), a s grupom Juli (1975) svirao je i pjevao sentimentalne pjesme. Nakon toga se pridružio muzičkom sastavu Čisti zrak i s njima snimio ploču pod nazivom "301" (1975). Potom je s Nedom Ukraden sarađivao na ploči "Tko me to odnekud doziva" (1976) i s Rezonansom na njihovoj singl ploči "Neka svijet bude orkestar" iz 1977. godine.

Điđi Jankelić
Ime po rođenju	Dragan Jankelić
Rođenje	(1955-12-29) 29. decembar 1955 Sarajevo, SR Bosna i Hercegovina, SFRJ
Žanrovi	Rok, jazz-rok
Zanimanje	Muzičar
Instrumenti	Bubnjevi
Povezani umjetnici	Formula 4, Bijelo dugme, Divlje jagode

Početkom 1977. godine održao je solistički koncert u amfiteatru Doma mladih u Sarajevu. Tu ga je zapazio Željko Bebek i pozvao da svira na njegovom albumu "Skoro da smo isti" (1977), a potom je postao član Bijelog dugmeta, zamijenivši Gorana "Ipeta" Ivandića. Sa Bijelim dugmetom snimio je albume "Bitanga i princeza" i "Doživjeti stotu". Bio je prvi bubnjar u bivšoj Jugoslaviji koji je počeo svirati bubnjeve sa dvije bas pedale. Zahvaljujući stilskoj raznovrsnosti Điđija Jankelića pri sviranju bubnjeva grupa Bijelo dugme je lakše postavila ritam sekciju i iz temelja napravila stilsku promjenu s rok muzike na albumu Bitanga i princeza na ska muziku s albuma Doživjeti stotu. Učestvovao je na muzičkoj turneji po Beogradu, Sarajevu i Zagrebu povodom ponovnog okupljanja Bijelog dugmeta nakon 16 godina od prestanka zajedničkog sviranja. Po izlasku sa odsluženja vojnog roka u JNA, u aprilu 1983. godine razmišljao je o solo muzičkoj karijeri, od koje je, na kraju, ipak odustao. S Oliverom Mandićem snimio je album "Zbog tebe bih tucao kamen" (1982) i pratio Zdravka Čolića na turneji (1983. - '84.). Zatim je postao član grupe "Mama CO-CO" (1984), s kojom je pratio Željka Bebeka i Dadu Topića. Godine 1986. bio je član grupe Mona Liza, s kojom je snimio album "Spavaj, Vesna" (1986). godine, kao i prateći pjevač na albumu "Smrt fašizmu" (1986.) grupe Plavi orkestar. Jedno vrijeme bio je povremeni član sarajevske hard rock grupe Divlje jagode. Godinama je bio miljenik muzičkih kritičara i publike koja ga je nezvanično smatrala najboljim bubnjarom u bivšoj Jugoslaviji. Sviranjem u raznim sarajevskim pop rok sastavima dao je doprinos u razvoju sarajevske škole pop rocka, koja je bila cijenjena na prostorima bivše Jugoslavije.