Razlika između izmjena na stranici "Erwin Rommel"

Dodano 5 bajtova ,  prije 11 godina
m
nema sažetka izmjene
m (robot Mijenja: ar:إرفين رومل)
m
== Tobruk – Alamo 20. vijeka ==
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-786-0327-19, Nordafrika, Erwin Rommel mit Offizieren.jpg|thumb|Rommel u Sjevernoj Africi 1942.]]
Nakon osvajanja Cyrenaice, Rommel je odlučio nastaviti napad prema Egiptu, usput osvajajući u predjelu zvanom Marmarica i luku [[Tobruk]], o kojoj nije bilo prikupljeno dovoljno informacija o odbrani i naravi branitelja. Također mu je bilo naređeno da ne proširi svoj napad u [[Egipat]]. [[11. april]]a opkolio je Tobruk koji je hrabro držala deveta AustralskaAustralijska divizija. Slijedio je napad avionima po britanskim odbrambenim linijama, iako Rommel još uvijek nije imao plan britanskih odbramenih linija. Nakon Štoga naredio je napad trupama Afričkog korpusa (DAK) koji je zaustavljen nakon intenzivnog britanskog artiljerijskog bombardiranja. Moral među Rommelovim jedinicama je po prvi puta počeo padati. Tokom nekoliko uzastopnih napada na jugozapadno krilo Tobruka od [[11. april|11.]] do [[22. april]]a Rommel je izgubio 120 ljudi koji su bili ubijeni, ranjeni ili nestali. Tobruk je postao fokus rata u Sjevernoj Africi od aprila [[1941]]. do kraja godine.
 
Rommel je shvatio kako je u statičnom ratovanju gubitak u ljudstvu puno veći od onog u mobilnom ratovanju – "U mobilnoj borbi, ono što je važno jest materijal, kao esencijalni element svakog ratnika. U mobilnom ratovanju, i najbolji vojnik je nekoristan bez vozila i tenkova. Ako se unište neprijateljske oklopne snage, neprijatelj postaje bezopasan bez velikog gubitka u ljudstvu. Obrnuto se primjenjuje u statičnom [[rat]]ovanju. Vojnik s puškom i ručnim bombama je vrlo važan, dok god ima zaštitu od strane protutenkovskih topova ili protutenkovskih prepreka. Njegov najveći neprijatelj je običan pješak u napadu. Slijedi da je statično ratovanje uvijek borba za uništenje ''čovjeka'', suprotno od mobilnog ratovanja, gdje je uništavanje neprijateljskog materijala ključ pobjede."
Osvojeni grad [[Ras el Madauer]] bio je pod neprestanom savezničkom artiljerijskom vatrom. Teren je bio tvrd i njemačke trupe su se vrlo teško ukopavale, pa je odbrana u tom području bila prilično plitka. Kako bi privukao neprijateljsku artiljerijsku vatru na drugo područje, Rommel je osmislio umjetne tenkove (načinjene od drva i montirane na traktore i automobile) i postavio ih na položaje koje je čuvala [[Brescia]].
 
Pomoć u materijalu iz [[Berlin]]a nije stizala. Vrhovni štab je postajao sve zaokupljeniji planiranjem operacije Barbarossa, te su obavijestili Rommela da ih više ne zamara i neka ih kontaktira nadalje jedino ako je nešto jako hitno. Napad preko Cyrenaice i napadi na Tobruk zabrinuli su generala Haldera, šefa osoblja vojnog vrhovnog zapovjedništva ([[OKH]]). Kako bi razjasnio situaciju, poslao je general-poručnika Paulusa (kasnije zapovjednika šeste armije koja je bila opkoljena u Staljingradu) u Afriku. On je stigao u Afriku [[27. april]]a. Paulus se složio s Rommelovim planovima da se provede još jedan pokušaj napada na Tobruk, ali je predložio da dio njemačkih snaga štiti egipatsku granicu, koja je bila čuvana samo s italijanskim trupama. Rommel se složio s njim i poslao jednu njemačku bojnu grupu na granicu. Paulus je napustio Afriku početkom juna. Njegov izvještaj je bio vrlo pozitivan, s naglaskom na probleme u dostavi snaga u Afriku, izrazio je sumnju u mogućnost osvajanja Egipta i predložio da daljnji napad na Tobruk dobije dozvolu vojnog vrhovnog zapovjedništva. No uz sva planiranja i pokušaje osvajanja Tobruk je ostao u rukama AustralacaAustralijaca.
 
== Operacija Battleaxe i Crusader ==
Nakon povratka u Tripoli, Rommelovo vojno umijeće, osjećaj za snagu neprijatelja i procjena vlastitih mogućnosti, uskoro će ga vratiti na put do slave. Nakon Crusadera, DAK-ove oklopne jedinice bile su brojčano manje. U januaru je stiglo pojačanje iz Njemačke, a [[Hitler]] je odlučio na mediteransko područje dodijeliti i zračnu flotu pod zapovjedništvom [[feldmaršal]]a [[Albert Kesselring|Alberta Kesselringa]]. Relativna lakoća kojom su zračne jedinice uočavale i uništavale jedinice u goloj pustinji, činile su zračnu snagu vrlo važnim čimbenikom u sjevernoafričkoj kampanji.
 
S britanske strane je nastupila stanka za pregrupiranje i ojačavanje. Nakon proglašenja rata s [[Japan]]om, AustralskaAustralijska divizija, Britanska 70. divizija i 7. Husarska divizija bile su raspodijeljene na [[Daleki istok]], a najiskusnija britanska oklopna formacija – 7. oklopna divizija, vratila se u [[Egipat]] na oporavak i ojačavanje. Auchinleck je namjeravao napasti Tripolitaniju, ali je isto tako vjerovao da ima vremena i za ojačavanje trupa. Zato je postavio, svježu, tek pristiglu iz Britanije, 1. oklopnu diviziju u Cyrenaicu. Izravno se suprotstavljajući Rommelu, stajale su samo neiskusna 1. oklopna divizija i oslabljena pješadijska divizija. DAK-ova obavještajna služba ubrzo je uvidjela to, te kada je to i Rommel saznao ubrzo su njegov instinkt i vještina opet ušli u igru.
 
Rommel je znao da treba napasti Britance prije nego što stignu ojačati. Htio je da njegov napad iznenadi Britance, pa je cijeli plan napada držao za sebe, a tek tri dana prije napada je rekao za svoj plan ofenzive njemačkim divizijskim zapovjednicima. Kada su [[21. januar]]a [[1942]]. krenule prve njemačke jedinice u napad, element iznenađenja je gotovo u potpunosti ostvaren. To je bio poseban dan za Rommela jer je za napad nagrađen Viteškim križem s hrastovim lišćem i ukrštenim mačevima. [[26. januar]]a [[Mussolini]] je osobno pohvalio Rommela radi pobijede nad Saveznicima kod Tripolitanije. Rommel se je zabrinuo zbog manjka goriva, no svejedno je uspio odbaciti Britance preko Cyrenaice do linije Gazala. Auchinleck je također znao da je Cyrenaica loše područje za podići odbrambenu liniju, pa je tako izbjegao veće gubitke povlačeći se do Gazale.
Do [[14. juli|14. jula]] Rommelove su snage svedene na minimum koji teško da je mogao održati trenutnu poziciju. Bez goriva, na rubu fizičkog i psihičkog sloma, Afrička oklopna armija bila je u smrtnoj opasnosti. Rommel je tada znao da se njegove ambicije u Sjevernoj Africi nikada neće ostvariti iako su i njegovi suparnici bili iscrpljeni, a situacija je bila fleksibilnija nego se to moglo činiti. Iako ranjen, Afrički korpus nije izgubio svoje borbene vještine. Njemačke su snage odbacivale britanske napade, te su otkrili da je i [[8. armija]] također iscrpljena. Ipak se [[DAK]] i [[8. armija]] neprekidno bore od maja kada je Rommel osvojio Gazalu. Auchinleckove jedinice jednostavno nisu mogle skupiti dovoljnu energiju za odlučujući udarac. S druge strane Rommelove teško oštećene snage bile su postepeno ojačane s [[Italija|italijanskim]] i [[Njemačka|njemačkim]] trupama, a ta injekcija svježe [[krv]]i učinila je mnogo za dizanje morala.
 
[[26. juli|26. jula]] borba je na kratko prekinuta. Rommel je tada analizirao događaje iz proteklih mjeseci. Bio je uvjeren da je ispravno postupio proganjanjem 8. armije do [[Egipat|Egipta]], a s druge strane jako je kritizirao italijanske saveznike. Smatrao je da su italijanski časnicioficiri nekompetentni, ali je zato dobro mislio o običnom italijanskom vojniku. Smatrao je da su Italijani dobri vojnici koji su loše vođeni i loše naoružani. Sveukupno gledano smatrao je italijanski doprinos ratovanju nedovoljnim, a vojnike nekorisnim. Dosta mu je bilo italijanskih prinova, tražio je da mu se pošalju samo njemački vojnici i njemačka oprema.
 
U [[august]]u [[1942]]. godine stanje u vrhovnom štabu osme armije se promijenilo. Na mjesto zapovjednika armije postavljen je general-pukovnik [[Bernard Montgomery]]. U njegovom štabnom karavanu visjela je Rommelova slika ispod koje je bio [[William Shakespeare|Shakespeareov]] citat iz [[Henrik V (Shakespeare)|Henrika V]]: "Oh, Bogovi bitaka! Ukradite srca mojih vojnika." Slika je služila kao potsjetnik na Rommela, čovjeka kojeg je Montgomery odlučio poraziti.
73.705

izmjena