Razlika između verzija stranice "Ideologija"

'''Ideologija''' ([[francuski]]: ''idéologie'', od dva pojma porijeklom iz [[grčki|grčkog]], ''[[ideja]]'' i ''[[logos]]'') je pojam skovan krajem [[8. vijek]]a. Dobija različita značenja kod raznih mislilaca u [[19. vijek|19.]] i [[20. vijek]]u.

 

 

*Često ima vrijednosno negativno obilježje, označavajući iskrivljenu, lažnu svijest, odnosno iskrivljenu sliku stvarnosti prilagođenu nečijim vrednotama i interesima.

Slično francuski [[prosvjetiteljstvo|prosvjetitelji]] [[18. vijek]]a, mada još ne znaju za pojam '''ideologija''', koriste slične termine za obilježavanje negativnih ideja: skup dogmi i predrasuda koje su u službi privilegiranih [[stalež]]a, čemu treba suprotstaviti sigurno, na iskustvu zasnovano [[znanje]].

 

 

Krajem 18. vijeka grupa francuskih mislilaca kojima je na čelu [[Destutt de Tracy]] naziva svoju filozofiju ideologijom (''Idéologie''), a sebe same ideolozima (''idéologues''); pojam je skovao de Tracy 1796. godine. Njihova filozofija - [[senzualizam]] - je radikalna varijanta [[empirizam|empirizma]]. Ideologija je "učenje o idejama", međutim pojam "ideja" kod njih nije vezan uz duhovnost. Sve ideje potiču iz osjeta (senzacija), koji daju osnovu i građu čitavoj našoj spoznaji. Osjeti se međusobno spajaju i dolaze u različite odnose, preko mozga kao organskog centra, čime se stvaraju složene "ideje".

== Marx i Engels: iskrivljena svijest ==

{{marksizam}}

 

Marx i Engels uvode međutim važan pojam [[fetišizam|fetišizma]] svijesti, koji je karakteristika ideologija: svijet ideja zamišlja se kao samostalan, nezavisan o materijalnoj i društvenoj osnovi. Zastupnici postojećeg poretka i vladajućih klasa zaista vjeruju u svoje ideje, one su razrađene u složen sistem čiju lažnost nije jednostavno pokazati. To nisu naprosto "dogme i predrasude" za koje se lako može uvidjeti da su lažne, čim im se suprotstave "ispravne" ideje; iluzija prosvjetitelja da je to moguće izraz je njihove buržuaske ideologije. Umjesto puke "borbe ideja" potrebna je složena analiza stvarnosti i organizirana društvena (klasna) borba da se stvarnost promjeni.

 

 

Svoj mladalački spis ''Njemačka ideologija'' (1846.) Marx i Engels započinju ukazivanjem na [[fetišizam]] svijesti: »Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodžbe o samima sebi, o tome što su, ili što bi trebalo da budu. Svoje odnose uređivali su prema svojim predodžbama o bogu, o normalnom čovjeku itd. Proizvodi njihove glave prerasli su njihovu glavu. Oni, tvorci, poklekli su pred svojim tvorevinama.« (''Rani radovi'', str. 357) Ove rečenice opisuju zaključke do kojih su došli filozofi [[mladohegelovci]], koje Marx i Engels prihvaćaju i razrađuju u pojmu [[otuđenje|otuđenja]], ali nemilosrdno ismijavaju ideji mladohegelovaca da se sa pogrešnim predodžbama koje ljudi imaju može obračunati u samim mislima, u filozofiji. »Nijednom od ovih filozofa nije uopće palo na pamet da postavi pitanje o vezi njemačke filozofije s njemačkom stvarnošću, o vezi njihove kritike s njihovom vlastitom materijalnom okolinom.« (str. 364)

Prikazom »aktivnog procesa života« na mjesto ideologija stupa »stvarna pozitivna nauka«. [[Historija]] prestaje biti »zbir mrtvih činjenica kao kod empiričara (…) ili imaginarna aktivnost imaginarnih subjekata kao kod idealista«, a [[filozofija]] gubi svoj samostalni »medij egzistencije«. (str. 371)

 

 

Marx i Engels ponekad rabe pojam "ideologija" za označavanje čitave tzv. duhovne nadgradnje, svih područja duhovne djelatnosti (religija, filozofija, moral i etika, umjenost, znanost, politika, pravo itd.), a ponekad u užem smislu, za one ideje koje su direktno usmjerene na zadaću opravdanja poretka. Ideologija je lažna, izvrnuta, fetiširana svijest. Ta lažnost potječe iz njene klasne uvjetovanosti: ideologija je duhovni izraz klasnih (staleških, cehovskih, kastinskih itd.) interesa, koji uvjetuju način na koji pripadnici klase spoznanu sami sebe.

==== Marksizam-lenjinizam: ideologija proletarijata ====

 

 

Bezbrojni službeni ideolozi u državama pod vlašću komunističkih partija negirali su "buržuaske" ideje kao i "idejna skretanja" u samom komunizmu, služeći se "marksističkim" idejama svedenim na isprazne sheme i fraze, naročito u [[staljinizam|staljinističkoj]] verziji. U službi totalitarnih režima, komunistički ideolozi su ponavljali fraze koje su izgubile svaki kontakt sa »stvarnim procesom života«, slično kao i filozofi kojima su se Marx i Engels podrugivali u ''Njemačkoj ideologiji'', ali bez njihove strastvenosti i individualnosti. Kritika ideologija svedena je na krajnje primitivnu ideologiju, na sirovu [[dogmatizam|dogmu]] koja se nametala silom.

**'''Radikalne''' ideologije teže korjenitoj, totalnoj promjeni društva i povijesno-kritičkom razumijevanju ljudske prakse.

 

 

[[Theodor Geiger]] proširio je primjenu paretoovih pojmova, koristeći pojam '''derivacija''' za svako teorijsko opravdanje afektivnih i životnih angažmana. Pojedinci razvijaju takve teorije (ideologije), ali da bismo shvatili kako su one "derivirane" moramo uzeti u obzir i njihovo društveno okruženje: [[mentalitet]] društva ili društvene skupine u kojoj djeluju, prevladavajuće "duševne dispozicije", dominantan "socio-psihološki karakter".

 

== Karl Mannheim: sociologija znanja ==

 

Mannheim međutim odbacuje "relativizam" ([[skepticizam]]) koji bi mogao biti posljedica ovakvog stava. Moguć je napredak spoznaje kroz analizu historijskih i društvenih uvjetovanosti, za koje on koristi termin [[relacionizam]].

== Vanjski linkovi ==

 

[http://www.slobodnajugoslavija.org/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=3&Itemid=7 Marksizam - SloYu]

 

[[tl:Ideolohiya]]

[[tr:İdeoloji]]

[[uk:Ідеологія]]

[[yi:אידעאלאגיע]]