Razlika između verzija stranice "Neutrino"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
CERabot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-takođe +također)
Red 54:
Pretpostavka da postoji neutrino je prvi put data [[1931]]. godine od strane Volfganga Paulija da bi se objasnio energetski spektrum beta raspada, tj. prelazak [[neutron]]a u [[proton]] i zatim u [[elektron]]. Pauli je pretpostavio da postoji neka čestica koja odnosi razliku između [[energija|energije]] i [[ugaoni momenat|ugaonog momenta]] početnih i krajnjih čestica. Zbog njihovih ''fantomskih svojstava'', prva detekcija neutrina je morala da sačeka još 25 godina od kad je njihovo postojanje predloženo. Godine [[1956]]., Klajd Kovan, Frederik Rejns, F. B. Harison, H. V. Kruz i A. D. Megvajer su objavili članak pod nazivom ''Detekcija Slobodnog Neutrina: Potvrda''. Ovaj članak je nagrađen [[Nobelova nagrada|Nobelovom nagradom]] za naučna dostignuća [[1995]]. godine.
Naziv neutrino je dao [[Enrico Fermi]], koji je razvio prvu teoriju o interakcijama neutrina. Naziv neutrino je igra riječi od [[engleski jezik|engleskog]] ''neutrone'', preko [[italijanski jezik|italijanskog]] ''neutrino''. Neutron znači veliki i neutralan, a neutrino mali i neutralan.
Dokaz da postoji više od jedne vrste neutrina je dat [[1962]]. godine od strane Leona Ledermana, Melvina Švarca i Džeka Štajnbergera. Naime, primjećene su prve interakcije muonskog (negdje i mionskog) neutrina. Kada je treća vrsta [[lepton]]a, takozvani tau, pronađena [[1975]]. godine u Stanfordskom linearnom akceleratoru, takođetakođer se pretpostavljalo da i ona ima odgovarajući neutrino. Naime, ova treća čestica je nađena na sličan način kao i prva, tj. praćenjem nedostajuće energije i [[moment]]a u tau raspadu. Podsjetimo se, prva posmatranja su vršena nad beta raspadom. Prva detekcija tau neutrino interakcije je izvršena [[2000]]. godine. Ovaj neutrino je zapravo čestica koja je najkasnije otkrivena direktnim posmatranjem.
 
== Masa ==
Red 74:
Neki akceleratori čestica se koriste za pravljenje usmjerenih zraka neutrina. Naime, ova tehnika se koristi da bi se protoni velikim [[brzina|brzinama]] zabijali u stojeće mete, te ovim procesom nastaju pioni i kaoni. Ove nestabilne čestice se zatim usmjeravaju u dugačak tunel gde se raspadaju u toku leta.
 
Nuklearne bombe takođetakođer proizvode velike količine neutrina. Fred Rejns i Klajd Kovan su prvo pretpostavili da će naći neutrine kod bombe, a tek kasnije je obraćena pažnja na reaktore.
 
=== Zemlja ===
 
Neutrini takođetakođer nastaju kao posljedica pozadinske radijacije. Naročito emituju snopove neutrina raspadi jezgara urana-238 i torijuma-232. Ovdje ubrajamo i kalijum-40 koji emituje antineutrine. Ovi takozvani geoneutrini mogu da daju značajne podatke o [[Zemlja (planeta)|Zemljinoj]] unutrašnjosti. Prva pretpostavka o postojanju geoneutrina je načinjena [[2005]]. godine od strane KamLAND-a.
 
=== Atmosferski neutrini ===