Razlika između verzija stranice "Slobodan Kovačević"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
No edit summary
Red 35:
Slobodan Bodo Kovačević je prve muzičke korake počeo kao srednjoškolac na audiciji kod Kornelija Kovača i to kao - pjevač. Tek kad je počeo pohađati časove gitare kod profesora Mila Praljka, otkriven je njegov pravi talent.
 
Osnovao je grupu Lutalice 1963. godine, koju su još činili ritam gitarist Slobodan M. Kovačević (kasnije: grupa More), basist Duško Čorlija, bubnjar Vojo Šimšić i pjevačicapjevač Zoran Vidović - Cojo. Sa Lutalicama su jos nastupale i pjevačice Selma Koluder i Gordana Magaš (kasnije poznata sarajevska balerina i koreograf). U drugoj postavi Lutalica basist je bio i [[Fadil Redžić]], a bubnjeve svirao [[Miroslav Šaranović]]. Iz tog perioda ostao je zabilježen prvi autorski instrumental Slobodana Kovačevića, kompozicija "Snježni kristali", koja je u studiju Radio Sarajeva snimljena 16. aprila 1965.
 
U Indexe je Slobodan Bodo Kovačević prešao u ljeto 1965. godine i ubrzo u grupu doveo Fadila Redžića iz Lutalica.
 
Prvu značajniju kompoziciju za Indexe Bodo Kovačević je komponiraokomponovao pod nazivom '''"Pružam ruke"''', na tekst Nikole Borote Radovana, krajem 1966. godine, a snimljena je u Radio Sarajevu 13. februara 1967. godine i s njom su Indexi nastupili na lokalnom izboru pjesmeza pjesmu za EurosongEurovizije, koji je priređen u Ljubljani (tada je pobijedio Lado Leskovar s pjesmom "Vse roserože sveta"). Ova se kompozicija smatra prvom domaćom autorskom pop/rock pjesmomkompozicijom, što znači: prvom autentičnom pop/rock pjesmomkompozicijom koja se izvodila na maternjem jeziku.
 
Bodo Kovačević je bio najplodniji autor u Indexima, potpisujući mnoge od njihovih najznačajnijih pjesama, odnosno kompozitor, aranžer i producent koji je grupu vukao prema stalnim eksperimentima.
Red 45:
Najslavije muzičke teme Indexa potpisao je upravo Bodo Kovačević samostalno (Plima, Negdje na kraju u zatišju, Modra rijeka) ili u suradnji s Fadilom Redžićem (Balada, Svijet u kome živim).
 
Remek djelo Indexa, konceptualni album [[Modra rijeka]] iz 1978. godine zamisao je Slobodana Kovačevića, koji je i autor gotovo svih tema na albumu. Album je ko-producirao [[Nikola Borota]] koji se od tekstopisca i kompozitora prometnuo u jednog od najznacajnih muzickih producenata ovih prostora.
 
Radio je intenzivno i za druge izvođače i različite projekte izvan pop i rock muzike. Između ostalog, svirao je gitare i sudjelovao u aranžiranju prvog i jednog od najboljih, po mnogima zapravo i najboljeg albuma [[Josipa Lisac|Josipe Lisac]], "Dnevnik jedne ljubavi" iz 1973. godine, komponirao muzičke teme za ceremoniju ZOI Sarajevo '84, surađivao je sa Esadom Arnautalićem na njegovom projektu "Muzika raspoloženja", napisao muziku za predstavu "Mandragola" Kamernog teatra 55 u Sarajevu i "Posljednja potraga za zlatom" Narodnog pozorišta Sarajevo, a u posljednje dvije godine života bio je muzički producent BH Eurosonga.
Red 93:
Prazne noći, a beskrajni dani,
Prošli dani,
'''"Pružam ruke"''',
Pukotina,
Pustinja,