Razlika između verzija stranice "Reformacija"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Interwiki za izabrane članke za fi:Uskonpuhdistus |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Čišćenje}}
{{Nedostaju_izvori}}
'''Reformacija''' je vjerski i društveni pokret koji je nastao u [[Evropa|Evropi]] tokom [[16.
Ona se je sukobila sa etabliranom strukturom Crkve te stavila pod upitnik primat [[Papa|Pape]], zahtijevala smanjenje sekularnog i materijalnog uticaja Rimske kurije te povratak na ono što joj je i bila svrha -
Među prvima koji su počeli raspravu o pravovaljanosti Rimske crkve bili su valdežani, lolardi i husiti. Ono što nisu uspjeli konačno se je obistinilo po njemačkom svećeniku [[Martin Luther|Martinu Lutheru]], kako se čini zbog plemstva koje mu je dalo podršku, napadajući političku vlast papinstva i crkveno bogatstvo.
Važno je spomenuti da je želja za reformom također bila prisutna i u [[
Kako mnoge promjene dolaze valjanim povodom tako je vjerska reforma započela buntom jednog svećenika, koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao da je smatrao da ju treba promijeniti na bolje. Tako je [[Martin Luther]] [[31.
Nekako u isto vrijeme između [[1523]]. i [[1525]]., nadahnut Riječju Božjom, mudar, predan i bogobojzan svećenik [[Huldrych Zwingli]] je počeo razmišljati o promjenama koje su bile nužne za duhovni i društveni napredak. Njegove je zamisli podržalo gradsko vijeće koje mu je pomoglo staviti u praksu društvene i vjerske reforme, uglavnom u
U Francuskoj reformacija je uzela velikog maha, ali kako je došla tako je i prošla, doduše više silom nego milom, ponajviše zbog istrebljivanja, zlostavljanja i ubijanja Hugenota, kako su nazivani reformirani kršćani. Nakon serije vjerskih sukoba koji nisu završili samo na usmenim nego i fizičkim okršajima Hugenoti izvukli deblji kraj, tako je [[kalvinizam]] u Francuskoj gotovo uništen, a poznata
Engleska je priča za sebe. Reformacija koja se tamo dogodila nije bila potaknuta duhovnim nego [[Pragmatizam|pragmatičnim]] i političkim potrebama. Naime kralj [[Henrik VIII Engleski|Henry VIII]]. nije mogao iz političkih razloga dobiti od [[Papa|Pape]] rastavu braka. Tako je Henry počeo promišljati i zaključio da je on glava [[Monarhija|monarhije]], a Crkva koju plaća i koja ubire danak za biskupa u [[Rim]]u mogla bi služiti njemu, i novaca bi više ostalo kod kuće. Tako je donio "Akt o supremaciji" [[1534]]. te je ni više ni manje nego odbacio kontrolu pape, posebno onu političku, te uspostavio nacionalnu crkvu koju prozvaše Anglikanskom. I tako glava te Crkve, barem što se tiče zemaljske, nije više bio biskup u Rimu nego kralj u [[London]]u. Iako potaknuta politikom Reformacija u Engleskoj bila je pod uticajem tzv. Kalvinističke teologije te je imala znakoviti uticaj na razvijanje teologije i prakse Anglikanske crkve.
U trenutku pojave i na njenim početcima reformatori slabo su se slagali iako je bilo pokušaja usaglašavanja stavova. Razjedinjenost je pomogla
Reformacija je donijela mnogo značajnih promjena te utjecala na razvitak društvenih zajednica i kršćanstva općenito. Naglasak na pojedincu i njegovoj odgovornosti za život te potrebi obraćenja, slobodi i jednakosti neke su od vrijednosti koje su danas sastavni dio svjetonazora, a svoje začetke nalaze u reformacijskim idejama.
== Društveno
Evropa šesnaestog vijeka imala je mnogo društvenih i ne manji ekonomskih problema oni su doveli do stvaranja klime nezadovoljstva, a nezadovoljnici prije ili kasnije započinju promjene, težnje za promjenama dovele su i do reformacije.
Manjina je bila je bila bogata, oni su bili plemići i institucionalna Crkva, a ni kleru nije bilo loše. Većina, uglavnom kmeti, bili su siromašni a prehranjivali su imenovane
Evropa 16. vijeka nije bila gusto naseljena, a [[kuga]] je vijek i po ranije usmrtila oko 30
Ipak, počinju i pozitivne promjene, tako dobivanje hrane postaje lakše, ali je i dalje bilo teško stvoriti profit uzgojem, a organizirani sistem proizvodnje se polahko počinje razvijati u nekim regijama, fabricirana dobra su se uglavnom prodavala na pijacama. Glavni je proizvod bio tekstil, ovaj proces je poznat kao predindustrijalizacija, počinje se razvijati konkurencija i te nastaju monopoli u industriji i trgovini. [[Renesansa]] je položila temelje za razvoj reformacije, a [[humanizam]] koji je bio pretežito kršćanski
U Srednjem vijeku Rimo-katolička crkva je bila najveća politička i vjerska sila tog vremena. Uticaj na društveni život je bio velik, pod njenim vodstvom došlo je do mnogih promjena u životu ljudi onoga vremena. Bilo je to vrijeme koje je donosilo odrađeni napredak vrijeme budući su se razvijali univerziteti i umjetnost, uglavnom pod patronatom Crkve, ali bilo je to i vrijeme mnogih
Među iskrenim vjernicima i intelektualcima onog vremena nesumnjivo treba izdvojiti Johna Wyclifa († [[1384]].) kojega još nazivaju "Zvijezda koja je najavila Reformaciju", Jan Hus († [[1415]].), Girolamo Savanorala († [[1498]].), Desiderius Erasmus († [[1536]].) te mnoge druge. Wyclif je bio među prvima i ne jedini koji je progovorio o grijesima institucije kojoj je i sam pripadao,
[[Desiderius Erasmus]] († 1536.) iako do smrti odan Rimu i neprihvativši ideje reformatora neslavno je završio. Nalik Wyclifu stigmatiziran kao heretik devet godina nakon svoje smrti označen na Koncilu u Tridentu (1545.-1547., 1551.-1552., 1562.-1563.). Njegova djela našla su se na popisu "''Indeks librorum prohibitorum''" (1559.) koji je ostao na snazi u
Iako moćna Rimska institucija nije bila omiljena, a prevladavao je antiklerikalni stav. Lokalne vlasti su imale pravo postavljati svećenika na funkciju, kao posljedica dolazilo je do toga da su omiljeni vlastima dobivali pozicije, ali oni nisu nužno bili omiljeni u narodu, a mnogi uz to ni odveć radišni. Tako su uglavnom mislili o zemaljskoj plati, dok im je nebeska bila ideal o kojemu su govorili uglavnom siromašnom narodu, ilustracije radi, kad se pojavila u Njemačkoj Reformacija je bila prigrlljena od mnogih kako i zbog činjenice da kler nije bio odveć omiljen, te da je bogatstvo i [[moć]] ovoga svijeta bila previše u rukama onih koji su propovijedali o neprolaznom blagu.
Line 38 ⟶ 39:
[[Renesansa]] je potakla da zapadna civilizacija iz srednjeg, neki vole reći mračnog, srednjeg vijeka, napravi tranziciju prema modernim vremenima. Do tada stigmatizirana, odjednom prihvaćena i poticana postaje sloboda izražavanja pojedinca. Tako je svjetovno i prolazno postalo centar zanimanja, a umjetnost sve slobodnija, otvorenija, opuštenija i pomalo raskalašenija. Bilo je to vrijeme razvitka u svim područjima tako znanje i nauka počinju uzimati zamaha, a ne manje važna je i ekspanzija trgovine. Kako svako lice ima svoje naličje tako je i ovo doba počelo donositi i propagirati egocentrizam kao ideal, tako je čovjek postao mjerilo i centar svega, a njegov um predmet obožavanja.
Na sreću ove ideje su pomogle i Reformaciji, naime sada kada je čovjek postajao centar, Kurija to prestaje biti. Većina ljudi koji su teško dirinčili za svoj svakidašnji hljeb nije razmišljala o plemenitim i visokim idealima, zapravo nije imala vremena jer su od jutra do sutra kopali, orali, muzli i dvorili dvor i kler. Ipak se je činilo njima da bi manje rada za gazde moglo i njima dobro doći. Luther ili bolje ''pater'' jer je bio dio klera kao i mnogi mudri ljudi onoga vremena shvatio da u svojim reformama treba naglasiti važnost slobode ali odgovornosti pojedinca. Tako je u njegovoj teologiji osoba počela uzimati važno mjesto, a spasenje nije više bilo dio kolektiva nego pojedinca. Ta učenja pomalo novotarije
Na kraju pažnja se skreće na još jednu teološku zanimljivost kršćanstva onoga vremena, a to je [[misticizam]]. Misticizam je poticao pojedinca, uglavnom su to bili redovnici, u direktan odnos sa Bogom, apsolutnim i unificirajućim principom života. Kontemplativan dio misticizma poticao je pojedinca na prolazak kroz pojedine etape u duhovnom rastu i uzrastanju u Bogu. Kontemplativan put vodio je kroz seriju ¨stepenica¨ do otkrivanja nadprirodnog i duhovnog, a različiti rituali ponekad i trapljenja pomagala su da se dođe do nadprirodne spoznaje, jezik koji su mistici koristili bio je pun simbola te uzornih biografija i autobiografija svetih ljudi čije proučavanje je pomagalo da se dođe do spoznaje.
{{Link FA|pt}}
Line 67 ⟶ 68:
[[fa:اصلاحات پروتستانی]]
[[fi:Uskonpuhdistus]] {{Link FA|fi}}
[[fr:Réforme protestante]]
[[fy:Reformaasje]]
|