Razlika između verzija stranice "Desidijati"

Ipak i ovaj Rimljanin je izgubio više bitaka u okršaju sa ilirskim borcima, koje su činili ne samo muškarci već i žene, djeca i starci, ukratko - cijeli narod. Germanikus je tada pribjegao drugoj metodi - potkupio je breučkog Batona, vođu tada najmnogobrojnijeg plemena, nakon čega je Baton dezitijatski bio prepušten sam sebi.

 

 

Tek 9. godine n.e. Rimljani i njihovi saveznici iz [[Trakija|Trakije]] konačno okružuju posljednji kamen otpora Batonovih Ilira, utvrđeni grad Ardubu (današnji [[Vranduk]] kod Zenice?). Rimski hroničari zabilježili su trenutke zadnjeg otpora Ilira, naglašavajući kako se ponosne ilirske žene sa djecom u naručju bacuju u vatre koje gore svud oko Ardube, da se ne bi predale svom nečasnom neprijatelju, pokličući "Bolje grob, nego rob!" Kada su Rimljani konačno zarobili Batona i živog ga doveli u Rim, što zbog divljenja, što kao ratni trofej, upitali su ga zašto je podigao ilirski narod na ustanak, na šta je on odgovorio: "Jer ste poslali vukove da čuvaju ovce!" Naravno, stvarnost se ne može idealizovati, pa tako ni historija Ilira, ali su navedeni, i drugi primjeri ilirskog otpora prema potlačivanju ipak dali određeno dozu časnosti koja se danas u određenoj mjeri veže uz njihovo ime, a u Bosni i Hercegovini i uz pojam bosanski otpor.

Nakon gotovo tri stoljeća političke nezavisnosti, Dezitijati su poraženi od strane novonastale Rimske Imperije kojom je tada vladao imperator [[Cezar Augustus|August]] (vladao od 27. p.n.e. do 14. n.e.). Nakon toga postali su dio rimske provincije [[Ilirikum]] u kojoj su imali određenu administrativnu i teritorijalnu autonomiju (tzv. ''civitas peregrini'', naziv za slobodno stanovništvo ali bez statusa građana Rima).

 

 

==Etimologija==