Razlika između verzija stranice "Desidijati"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Poništene izmjene koje je napravio 77.238.202.203 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao SPQR |
m init link |
||
Red 24:
Ipak i ovaj Rimljanin je izgubio više bitaka u okršaju sa ilirskim borcima, koje su činili ne samo muškarci već i žene, djeca i starci, ukratko - cijeli narod. Germanikus je tada pribjegao drugoj metodi - potkupio je breučkog Batona, vođu tada najmnogobrojnijeg plemena, nakon čega je Baton dezitijatski bio prepušten sam sebi.
Rim je morao angažovati petnaestak [[legija]] i saveznike iz [[Trakija|Trakije]], ukupno oko 200.000 ratnika i pomoćnih trupa. Težak gerilski rat vođen je u bosanskim planinama i južnoj Panoniji. Rimljanima je trebalo tri godine da uguše ilirski ustanak i njihov historičar [[
Tek 9. godine n.e. Rimljani i njihovi saveznici iz [[Trakija|Trakije]] konačno okružuju posljednji kamen otpora Batonovih Ilira, utvrđeni grad Ardubu (današnji [[Vranduk]] kod Zenice?). Rimski hroničari zabilježili su trenutke zadnjeg otpora Ilira, naglašavajući kako se ponosne ilirske žene sa djecom u naručju bacuju u vatre koje gore svud oko Ardube, da se ne bi predale svom nečasnom neprijatelju, pokličući "Bolje grob, nego rob!" Kada su Rimljani konačno zarobili Batona i živog ga doveli u Rim, što zbog divljenja, što kao ratni trofej, upitali su ga zašto je podigao ilirski narod na ustanak, na šta je on odgovorio: "Jer ste poslali vukove da čuvaju ovce!" Naravno, stvarnost se ne može idealizovati, pa tako ni historija Ilira, ali su navedeni, i drugi primjeri ilirskog otpora prema potlačivanju ipak dali određeno dozu časnosti koja se danas u određenoj mjeri veže uz njihovo ime, a u Bosni i Hercegovini i uz pojam bosanski otpor.
Red 34:
Nakon gotovo tri stoljeća političke nezavisnosti, Dezitijati su poraženi od strane novonastale Rimske Imperije kojom je tada vladao imperator [[Cezar Augustus|August]] (vladao od 27. p.n.e. do 14. n.e.). Nakon toga postali su dio rimske provincije [[Ilirikum]] u kojoj su imali određenu administrativnu i teritorijalnu autonomiju (tzv. ''civitas peregrini'', naziv za slobodno stanovništvo ali bez statusa građana Rima).
Dezitijati su u pomenutom ustanku imali najznačajniju ulogu i podnijeli su najveće žrtve što je dovelo do njihovog ubrzanog nestajanja tokom procesa romanizacije. Procjenjuje se da je sredinom prvog stoljeća preostala zajednica Dezitijata brojala oko 20.000 ljudi. Asmilacija i urbanizacija je učinila da Dezitijati početkom III stoljeća potpuno izgube društveni i politički identitet.
==Etimologija==
|