Razlika između verzija stranice "Historija Izraela i Palestine"

Godine [[332. p.n.e.]] Perzijance poražava [[Aleksandar Veliki]]. Nakon njegove smrti ([[323. p.n.e.]]), njegova područja se dijele među [[dijadosi]]ma, a prostor Izraela i Palestine, u tom procesu, 5 puta mijenja vladara, prelazeći iz ruku [[Seleukovići|Seleukovića]] (kojima su pripale Sirija i Babilonija) u ruke [[PtolemejevićiPtolemeji|PtolemejevićaPtolemeja]] (Egipat). Tako je [[301. p.n.e.]] ovo dio ptolemejske države, dok njim, od [[200. p.n.e.]], vladaju Seleukovići.

Neposredno nakon zauzimanja [[Judeja|Judeje]], [[Antioh III. Veliki]] iz dinastije Seleukovića jamči toj pokrajini status teokratske države, te u njoj raste uloga [[veliki sveštenik|velikih sveštenika]]. Ipak, takav položaj Judeje nije se dugo zadržao. Kad je na vlast došao [[Antioh IV. Epifan]] počeli su i sukobi, što je kulminiralo velikim progonom Židova od [[167. p.n.e.|167.]] do [[164. p.n.e.]] i ukazom o zabrani židovskih [[obred]]a u jerusalemskom Hramu, gdje se uvodi obožavanje [[Zeus]]a [[Olimp]]skog. Ovi postupci potiču židovski ustanak predvođen [[Makabejci]]ma. Smrću Antioha IV. situacija se smiruje, a Židovi ponovno posvećuju Hram [[164. p.n.e.]] (događaj se slavi u [[židovstvo|židovstvu]] kao praznik [[Hanuka]]). Ipak, sukobi će se nastaviti sve dok [[Antioh VI.]] ne imenuje Jonatana Makabejca namjesnikom [[Sirija|Sirije]], a brata mu Šimuna vojnim zapovijednikom. Šimun će konačno postati veliki sveštenik i prvi [[etnarh]] Judeje ([[143. p.n.e.|143.]]-[[134. p.n.e.]]). Time počinje razdoblje vladavine dinastije [[Hašmonejci|Hašmonejaca]] koje će kraj 2. i čitavočitav 1. st.vijek p.n.e. obilježiti žestokim dinastičkim borbama.