Razlika između verzija stranice "Anksioznost"

'''Anksioznost''' je najčešći emocionalni poremećajiporemećaj, koji se javlja kod mlađih i starijih osoba. Reakcija je na stvarnu situacija opasnosti, u kojoj se javlja [[strah]], a zatim primjerena reakcija koja je manje efektna što je veći strah. Može se razviti kao kombinacija faktora rizika, uključujući životne događaje, karakteristike [[ličnost]]i, [[genetika|genetiku]], [[hemijski procesi|hemijske procese]] u organizmu. Prirodno anksioznost se osjećaja kada su osobe suočene sa prijetnjom, opasnošću ili kada su pod [[stres]]om. Javlja kada se dužei apstinirakod produžene apstinencije od seksualnogseksualnih odnosa.

Strah je afekt koji ima motornu i osječajnuosjećajnu reakciju. Neurotična anksioznost je slićnaslična strahu, ali se javlja kada nema vidljive opasnosti, kroz opštu zabrinutost, predosječajpredosjećaj opasnosti ili kroz vezanost za određenu situaciju - fobija.

Nova teorija anksioznosti odbacuje [[libido]], naglašava ulogu ega koji nema dovoljno energije, što upozorava [[organizam]] na [[opasnost]]. Nema realne opasnosti, ali se organizam u razvoju susretao sa opasnostima. Opasnost koja upozorava organizam kreće od osječajaosjećaja bespomočnostibespomoćnosti. Kao korijen anksioznosti Frojd uzima motorne reakcije na rađanje i situacije uskračivanjauskraćivanja ljubavi u ranom djetinjstvu. Organizam je ranjiv zato što je bespomočanbespomoćan, stošto izaziva da u kasnijem životu reaguje anksioznoscuanksioznošću. U ovoj teoriji Frojd se oslanja na socijalnu realnost. U teoriji anksioznosti vidljiv je i strukturalni model (strukture id i ego).

Generalizovani anksiozni poremećaj (GAP). Karakterišu gakarakterišu izražena i nerealistična zabrinutnost koja traje šest i ili duže mjeseci; kod odraslih fokusira se oko tema kao što su zdravlje, novac ili karijera. Pored hronične zabrinutosti, prisutni su drhtanje, grčenje mišića, nesanica, napetost u abdominalnom predjelu, vrtoglavica, povećana iritabilnost.

Kod ove vrste poremećaja anksioznosti, osobe imaju uporne, ponavljajuće misli (opsesije) koje odražavaju pretjerani strah; tipične misli su zabrinutost oko [[infekcija]] i zaraženosti ili strah od neadekvatnog ili nasilnog ponašanja. Opsesivne misli mogu voditi ka izvođenju rituala kao što su pranje ruku ili ponavljanje fraza. Cilj je oslobađanje od opsesivnih misli.

Ljudi sa paničnim poremećajem pate od ozbiljnih napada panike bez očiglednog razloga. Napadi panike izazivaju doživljaj kao da će se osoba onesvjestiti, poludjeti ili doživjeti infarkt i umrijeti. Manifestuje se lupanjem srca, nelagodom ili bolom u grudima, znojenjem, drhtanjem, zažarenošću ili trncima po dijelovima tijela, suhim ustima i doživljajem gušenja, strahom od umiranja i gubljenja kontrole, doživljajem nestvarnosti, itd. Često se javljaju sa [[agorafobija|agorafobijom]] – strahom da će se doživjeti napad panike na mjestima sa kojih bi bilo teško pobjeći, te se takva mjesta izbjegavaju.

Obično slijedi nakon izložensoti osobe traumatskom događaju kao što su posmatranje smrti druge osobe, seksualno zlostavljanje, iznenednaiznenadna smrt bliske osobe ili prirodna katastrofa. Tri su osnovne manifestacije PTSP-a: „oživljavanje” traumatskog događaja (noćna mora), izbjegavajuće ponašanje (izbjegavanje mjesta povezanih sa traumom), te emocionalno udaljavanje od drugih i psihološka uznemirenost.

Socijalna fobija karakteriše se ekstremnom anksioznošću vezanom za procjenu drugih ili ponašanje koje bi moglo dovesti do ismijavanja i osramoćivanja. Ovakva intenzivna anksioznost može voditi izbjegavajućem ponašanju. Fizičke manifestacije povezane sa ovim poremećajem su lupanje srca, ubrzano disanje, crvenjenjecrvenilo i znojenje.