Razlika između verzija stranice "Claudio Monteverdi"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: sr:Клаудио Монтеверди |
m Бот: Аутоматска замена текста (-ravnatelj +direktor) |
||
Red 3:
Glasoviti [[kompozitor]] Claudio Monteverdi, čija slava sve više raste u naše vrijeme, bio je posljednji veliki [[Italija|italijanski]] polifoničar i madrigalist i prvi važan autor vokalnih kompozicija i opernih djela. Claudio Monteverdi rođen je 15. maja 1567. u liječničkoj obitelji u Cremoni. S petnaest godina Claudio objavljuje svoju prvu zbirku moteta, koji su, kao i madrigali i canzonette iz tog razdoblja, napisani u strogom polifonom stilu. S dvadeset i tri godine postao je violinist vojvode od Mantove te ga prati na njegovim brojnim putovanjima i upoznaje savremene struje u evropskoj muzici. Godine 1600., prigodom vjenčanja Marije De Medici i Henrika IV., u [[Firenca|Firenci]] je prisustvovao na premijeri [[Euridica|Euridice]], opere [[Jacopo Peri|Jacopa Perija]], nove muzičke vrste koja je nastala na firentinskom dvoru. Na poticaj vojvode, Monteverdi [[1607]]. sklada operu [[Priča o Orfeju]] u kojoj recitative i pjevače prati najveći raspoloživi orkestar. Orfej će postati prva opera standardnog opernog repertoara.
Uskoro piše nove opere Arianna, Ples nezahvalnica i Andromeda s kojima postiže golem uspjeh širom Italije. Istodobno objavljuje i petu knjigu madrigala u kojima je vidljiva sve veća harmonijska odvažnost, korištenje disonanci i solo-dionica. Poslije smrti vojvode Vincenza I., Monteverdi prihvaća mjesto
Claudio Monteverdi umro je 29. novembra 1643. u Veneciji. Potkraj života napisao je još niz ratničkih i ljubavnih moteta u kojima, vjerovatno prvi u historiji, upotrebljava tremolo i pizzicato u gudačkim instrumentima. Općenito, gudaći instrumenti u Monteverdijevim djelima postaju temeljem orkestra koji sve više nalikuje današnjem klasičnom simfonijskom ili opernom orkestru.
|