Razlika između verzija stranice "Erwin Rommel"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 44:
Erwin Johannes Eugen Rommel bio je iz prilično bogate porodice. Otac, po kome je dobio i ime, bio je profesor i matematičar. Njegova majka, Helena, bila je najstarija kći Karl von Luza, predsjednika regionalne ([[Württemberg|Württembergške]]) vlade. Imao je stariju sestru, Helenu i dva mlađa brata, Karla i Gerhardta; stariji mu je brat, Manfred, umro kad je Erwin još bio novorođenče.
Kao dijete često je obolijevao i pokazivao je malen intelektualni kapacitet. Pošto nije bilo osnovne škole u Heidenheimu, imao je privatnu poduku. Iako se pokazao dovoljno pametnim da upiše srednju školu (Realgymnasium) u [[Aalen]]u, gdje je njegov otac bio
Naglo se promijenio u petnaestoj godini života. Počeo je pokazivati interes za matematiku, sport i izradu zračnih jedrilica. S prijateljem je konstruirao jedrilicu koja je mogla letjeti. Htio je studirati aeronautiku, ali mu je otac savjetovao da otiđe u vojsku. Erwin je poslušao očev savjet i prijavio se u württembergški ured za odbranu. 19. jula [[1910]]. godine ušao je u sastav 124. württembergške pješadijske regimente. Nakon općeg regrutskog treninga, poslan je u kraljevsku kadetsku školu u [[Danzig]]u (Gdanjsku). Tamo je upoznao ljubav svog života, Luciju Mariu Mollin. Iako je Rommel bio protestant, a ona katolkinja, vjenčali su se [[1916]]. godine. U junu 1914. godine njegova je regimenta mobilizirana.
== Planinski ratnik ==
Kada je rat započeo Rommel je bio niži
Rane su mu zacijelile u januaru [[1915]]. i kada se vratio u svoj bataljon (i dalje u Aragonskom sektoru). Način borbe se promijenio. Rovovi i bodljikave žice zamijenile su otvoreno ratovanje iz protekle godine. Upravo je ta promjena iz mobilnog u statično ratovanje uticala na Rommelovo taktičko razmišljanje do kraja njegove vojne karijere. Nagrađen je Željeznim križem prve klase za uspješan napad na francuske položaje u Aragonskoj šumi. Njegova je jedinica ostala u Aragonskoj šumi cijele jeseni. Odbrambeni položaji su ojačani, a gubici su i dalje rasli.
Red 57:
Nakon Rumunije, bataljon je poslan na italijanski front na planine sjeverno od rijeke [[Soča|Soče]]. Tamo je Rommel postigao velik uspjeh. Osvojio je brežuljak 1192, planinu Mataiur i Kolovrat, te brežuljak 1114. Za te pothvate nagrađen je od Cara Wilhelma II. s Pour le Mérite – najvećim njemačkim ordenom za pojedinačna herojska djela.
Rommel je na italijanskom frontu dočekao kraj rata u novembru [[1918]]. godine. Nakon rata premješten je natrag u 124. württembergšku pješadijsku regimentu s promaknućem u čin satnika. Rat ga je naučio zapovijedati vojnicima u toku bitke i naučio je zadobiti njihovo povjerenje i u najtežim trenucima. Iskustvo je zadobio u Aragonskoj šumi, paralizirajući i demoralizirajući protivnika umjesto da troši vrijeme i municiju izravnim, frontalnim napadima.
Line 81 ⟶ 80:
== Početak rata – Rommelova "Fantomska Divizija ==
Zaprepašćujuća brzina [[Blitzkrieg]]a kroz [[Poljska|Poljsku]] [[1939]]. i [[Francuska|Francusku]] [[1940]]. pokazale su svijetu svu moć oklopnih jedinica i njihovih zapovjednika, poput generala [[Erich von Manstein|Mansteina]] i [[Heinz Wilhelm Guderian|Guderiana]]. Rommel je tada još bio nepoznat u svijetu. Tokom napada na Poljsku zapovijedao je Hitlerovim pokretnim štabom (vlakom). Hitler je u njemu vidio vjernog poljskog zapovjednika. [[1940]]. dodijeljena mu je jedna oklopna divizija koja će ga dovesti do svjetske slave. Bila je to 7. Oklopna divizija, kasnije nazvana
U rano jutro [[9. maj]]a 1940. godine, zapovjeđen je početak operacije [[Fall Gelb]], invazije na Francusku. Rommelov je cilj bio brz prodor kroz Ardene i upad u sjevernu Francusku. [[12. maj]]a Rommel je stigao na obalu rijeke Meuse. Tamo se susreo s prvim problemima. Kada su prva oklopna vozila i patrolni motocikli stigli na istočnu obalu rijeke, svi su mostovi već bili minirani i uništeni. Motocikli su ipak pronašli jedan mali otočić sjeverno od Dinanta koji je bio napušten. Otočić je povezivao obje strane rijeke s dva uska mosta preko kojih je mogla prijeći jedino pješadija. Problem je predstavljao prijenos oklopnih jedinica preko rijeke, a Francuzi i Belgijanci su se dobro ukopali na zapadnoj strani rijeke. Bilo je nemoguće prenijeti tenkove preko dva uska mosta. Rommel tada nije imao nikakve izviđačke jedinice i artiljerijsku potporu, dok je neprijatelj imao dopro raspoređena mitraljeska i protutenkovska gnijezda, te laku i tešku artiljeriju. Toga dana je Rommelova sedma oklopna divizija pretrpjela teške gubitke. Rommel se konstantno nalazio na frontu za vrijeme pokušaja prelaženja rijeke Meuse. Analizirao je položaje sjeverno i južno od Dinanta, te naredio tenkovima da krenu uz obalu sjeverno od Dinanta otvarajući vatru na drugu stranu obale. Kada je stigao do otočića koji je bio prijelazna točka popeo se na
Do [[18. maj]]a Rommel je stigao do Le Cateau-a duboko iza neprijateljskih linija i postojala je velika opasnost da ga francuske trupe okruže. Pješadijski dio divizije ostao je u [[Belgija|Belgiji]] vjerujući da se Rommel izgubio. No Rommel ni tada nije stao, nego je naredio napredovanje prema kanalu [[Le Manche]]. To je posebno iznenadilo tenkovske zapovjednike čiji su tenkovi gotovo ostali bez goriva. Ali pomoć je stigla i Rommelova divizija okrijepljena gorivom i ojačana krenula je prema [[Arras]]u da presječe savezničke formacije u Belgiji. U Arrasu će se sedma oklopna divizija suočiti s britanskim Matilda II tenkovima, najvećim otporom u kampanji protiv Francuske. [[21. maj]]a saveznici su izveli protunapad kod južno od Arrasa s priličnim uspjehom. Tek ih je divizijska artiljerija i protuavionski topovi od 88mm zaustavili (88mm topovi su bili poznati po njihovoj velikoj protutenkovskoj efektivnosti, pa su često korišteni za uništavanje tenkova. Kasnije je 88 mm top ugrađen i u famozni njemački Tieger tenk.). Kada je Rommel stigao sa svojim tenkovima južno od Arrasa, vratio je izgubljeno područje tokom protunapada i istjerao saveznike do Arrasa. [[26. maj]] je bio dobar dan za Rommela. Formalno mu je dodijeljeno odlikovanje Viteškog križa, a Hitler je obustavio napad.
Line 93 ⟶ 92:
== Oluja u pustinji ==
[[6. februar]]a [[1941]]. Rommel, promaknut u čin general-poručnika, pozvan je u [[Berlin]]. Rečeno mu je da je odabran za zapovijedanje dvaju divizija, petnaeste Oklopne divizije i pete Lake divizije (ranije zvana dvadeset i prva oklopna divizija), koje će činiti
[[12. februar]]a [[1941]]. Rommel je stigao avionom u Sjevernu Afriku., a prve njemačke trupe dva dana kasnije. Karakteristično za Rommela, čim je stigao u Afriku, izviđačkim avionom Fiesel Storch preletio je neprijateljske pozicije kako bi izvidio teren na kojem će se odigrati bitka. Počela su i prva neslaganja s Gariboldijem. [[Italijani]] su se htjeli utvrditi kraj Tripolija, a Rommel je htio pokrenuti trupe naprijed i napasti, a ne čekati Engleski napad. Predočio je svoj pogled na situaciju Berlinu i Rimu, te mu je odobrena ofenziva.
Line 109 ⟶ 108:
== Tobruk – Alamo 20. vijeka ==
[[Datoteka:General Erwin Rommel between Tobruk and Sidi Omar.jpg|thumb|Rommel između Tobruka i Sidi Omara]]
Nakon osvajanja Cyrenaice, Rommel je odlučio nastaviti napad prema Egiptu, usput osvajajući u predjelu zvanom Marmarica i luku [[Tobruk]], o kojoj nije bilo prikupljeno dovoljno informacija o odbrani i naravi branitelja. Također mu je bilo naređeno da ne proširi svoj napad u [[Egipat]]. [[11. april]]a opkolio je Tobruk koji je hrabro držala deveta Australska divizija. Slijedio je napad
Rommel je shvatio kako je u statičnom ratovanju gubitak u ljudstvu puno veći od onog u mobilnom ratovanju – "U mobilnoj borbi, ono što je važno jest materijal, kao esencijalni element svakog ratnika. U mobilnom ratovanju, i najbolji vojnik je nekoristan bez vozila i tenkova. Ako se unište neprijateljske oklopne snage, neprijatelj postaje bezopasan bez velikog gubitka u ljudstvu. Obrnuto se primjenjuje u statičnom [[rat]]ovanju. Vojnik s puškom i ručnim bombama je vrlo važan, dok god ima zaštitu od strane protutenkovskih topova ili protutenkovskih prepreka. Njegov najveći neprijatelj je običan pješak u napadu. Slijedi da je statično ratovanje uvijek borba za uništenje ''čovjeka'', suprotno od mobilnog ratovanja, gdje je uništavanje neprijateljskog materijala ključ pobjede."
Line 121 ⟶ 120:
U junu [[1941]]. godine, snage [[Commonwealth]]a, osnažene sa 400 tenkova, pokrenule su golemu ofenzivu protiv Rommelovih snaga na području egipatske granice kod linije [[Sollum]] – [[Halfaya Pass]]. Nazvali su je [[operacija Battleaxe]] (ratna sjekira),a bila je pod zapovjedništvom generala Wavella, vrhovnog zapovjednika snaga na Srednjem Istoku. Inače, pokretanje ofanzive protiv Rommela u to vrijeme, nije bio dio Wavellova plana, ali [[Winston Churchill]] je dobio dešifrirani Paulusov izvještaj štabu i odlučio napasti dok je granica s Egiptom bila loše čuvana.
Dok su određene snage vršile napad (najzapaženije jedinica pod
U to vrijeme Rommel je počeo dobivati detaljnije impresije zapovjednika kojima se suprotstavljao preko ratišta. Njegovo visoko mišljenje o Wavellu, koje je u kasnijim pisanjima promijenio, nije dijelio i [[Winston Churchill|Churchill]], koji ga je zamijenio s Auchinleckom poslije Solluma.
Line 145 ⟶ 144:
Odbrana Tripolitanije i vraćanje Cyrenaice u ruke [[Sile Osovine|sila Osovine]] bio je Rommelov brz i neviđeni pothvat, kojeg su mogli postići samo rijetki vojni geniji. Nakon ponovnog osvajanja Cyrenaice, Rommel je stekao status legende i među britanskim vojnicima. Sam [[Winston Churchill|Churchill]] je tom prilikom rekao: "Imamo vrlo hrabrog i vještog suparnika i, ako smijem reći tokom ovih teških ratnih dana, velikog generala". I Auchinleck se zabrinuo konstatirajući u svojim memoarima da je Rommel postao neka vrsta čudotvorca u očima britanskih vojnika.
U martu je Rommel otputovao u [[Njemačka|Njemačku]] kako bi mogao svečano primiti odlikovanje Viteškog križa s hrastovim lišćem i ukrštenim mačevima. U međuvremenu njegove su snage unaprijeđene u "Panzerarmee Afrika" (Afrička oklopna armija), a Rommel je dobio čin [[General-
Dok su Rommelove trupe napredovale prema Gazali, Auchinleck je planirao pokrenuti svoju proljetnu ofenzivu, no tada je shvatio da više nije dovoljno snažan da pokori svog protivnika. Velik dio opreme je izgubio tokom povlačenja iz Cyrenaice, a s druge strane Rommel je počeo dobivati sve više pojačanja jer je [[Malta]] bila učestalo bombardirana, pa nije mogla služiti kao luka za lovce na njemačke konvoje. U maju su se stvari promijenile. [[Britanci]] su dobili pomoć od Amerike. U Afriku su stiglo 160 Grant tenkova koji su bili superiorniji njemačkim Pz. Mk. III i Pz. Mk. IV . Britanska artiljerija je bila bolja i jača od njemačke, a omjer topova je bio 8:5 u korist Britanije. [[Luftwaffe]] je brojčano mogao parirati RAF-u. Kvantiteta i kvaliteta britanskih tenkova postala je puno veća od njemačkih. No Rommel nije bio obeshrabren. Odlučio je napasti Gazala liniju na krajnjem jugu oko utvrđene pozicije u Bir Hacheimu. Tamo se neprijatelj najmanje mogao nadati napadu jer je to područje bilo oskudno prohodnim putovima za tenkove, većinom su to bila velika pustinjska prostranstva.
Line 155 ⟶ 154:
Uspješno napredujući uz obalu [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], Rommel je izmorio svoje trupe i potrošio većinu zaliha. Pobjeda kod Gazale pružila mu je mogućnost ostvarivanja njegovog sna o napredovanju prema delti [[Nil]]a i tjeranju Britanaca s područja [[Srednji istok|Srednjeg istoka]]. Čak je zamišljao i priključenje borbama na istočnom frontu osvajanjem [[Kavkaz]]a, a najambiciozniji plan bio mu je ne samo zauzimanje [[Nil]]a i [[Suez]]a, nego i osvajanje naftnih polja u [[Perziija|Perziji]] i [[Irak]]u. No to je moglo jedino uspjeti okupacijom [[SSSR|Sovjetskog saveza]], što je samo po sebi bilo težak zadatak.
Rommelove trupe su se ponovno pokazale u najboljem svijetlu kao majstori mobilnog ratovanja. U junu [[1942]]. godine slijedilo je napredovanje prema utvrdi koja ih je demoralizirala prošle godine - luka [[Tobruk]]. Potencijalna strateška važnost te male luke značila je da je sigurno dobro branjena. Tobruk je bilo jedno od najjačih utvrđenja u Sjevernoj Africi. Trupe koje su ga branile uzrokovale su velike poteškoće Rommelu tokom [[1941]]. Neka prostranstva oko njega bila su doslovno natopljena krvlju. Tobruk je postao simbol Britanskog otpora koji je Rommel trebao već jednom slomiti. [[20. juni|20. juna]] započeo je napad na Tobruk. Rommel tada nije znao da mu veliku pomoć daju upravo Britanci. Naime Ritchie i njegov nadređeni, Auchinleck, zagovarali su različite taktike, a rezultat tog neslaganja je bila opća zbunjenost, koja je pustila otvorena vrata Rommelovim divizijama. Iako zbunjena, kvaliteta odbrane oko važnih strateških utvrda predstavlja je i dalje veliku prepreku. U napad su ponovno najprije
Pad Tobruka je možda pobjeda koja je najviše prirasla k Rommelovu srcu. Ogorčen porazom i ispunjen agonijom iz [[1941]]. zacrtao si je da Tobruk jednostavno mora pasti, te da je to samo pitanje vremena. Simbol Savezničkog otpora je sada bio slomljen i u njegovim rukama, uz 5000 tona zaplijenjene opreme i 2000 zaplijenjenih vozila. Pobjeda je mnogo utjecala na javno mišljenje Nijemaca, ali i Britanaca. Njemačka je propaganda pobjedu prikazala plakatima na kojima je bio prikazan Rommel kako ulazi u Tobruk u svom osobnom automobilu, a [[Adolf Hitler|Hitler]] ga je promaknuo u čin [[feldmaršal]]a. S druge strane ''[[The Times]]'' je prije napada pisao kako su odbrambeni položaji u Tobruku jači nego ikada prije. [[Winstin Churchill|Churchill]] osobno je bio šokiran padom Tobruka. U svojim je memoarima napisao: "Ovo je bio jedan od najtežih poraza kojih se mogu sjetiti tokom rata".
| |||