|
[[Datoteka:Iso_logo.gif|desno|Logo Internacionalne organizacije za standardizaciju]]
'''Internacionalna organizacija za standardizaciju''' ('''ISO''') je internacionalnameđunarodna institucija za [[Standard|standarde]], koju čine zastupnicipredstavnici [[Zavod za standardizaciju|zavoda za standardizaciju]] iz pojedinihrazličitih zemalja. Od osnivanja [[23. februar|23. februara]] [[1947]]. godine, organizacija izdaje globalne idustrijskeindustrijske i komercijalne [[Standardizacija|standarde]], tzv. ISO standarde.
Iako je ISO po statutu definisanadefiniran kao [[nevladina organizacija]] (NVO), njena snaga da uspostavlja standarde koji često, kroz sporazume ili nacionalne standarde, postaju zakoni, čini je moćnijom od većine NVOaNVO-a. U praksi, ISO djeluje kao konzorcij sa jakim vezama u vladama. Učesnici su nekoliko velikih [[korporacija]], te predstavnici zavoda za standardizaciju svake zemlje članice. ISO je danas sastavljen od 158 zemalja članica.
ISO usko sarađuje sa Internacionalnom komisija za elektrotehniku (IEC), koja je odgovorna za standardizaciju električne opreme.
ISO standardi su numerisani i format im je sljedeći: ''"ISO[/IEC] [IS] nnnnn[:yyyy]: "Naziv"''; ''"nnnnn"'' predstavlja broj standarda, ''"yyyy"'' godinu objavljivanja, a ''Naziv"'' opisuje predmet. IEC će biti navedeno samo u slučaju da je standard rezultat rada JTC1 (Joint Technical Committee 1 - ''Združene tehničke komisije 1''). Datum i IS se neće navoditi na nepotpunim i neobjavljenim standardima, a (u određenim okolnostima) može se izostaviti i naziv objavljenog rada.
Osim standarda, ISO također proizvodipriprema i Tehničke izvještaje za dokumente koji ne mogu ili ne bi trebali postati Internacionalni standardi, kao što su reference, objašnjenja, isl. Konvencije imenovanja ovih izvještaja su identične onima za standarde, osim što se umjesto IS koristi TR u imenu standarda. Primjeri:
* ISO/IEC TR 17799:2000 Kodeks dobre prakse za Upravljanje informacijskom sigurnošću
* ISO TR 15443-1/3 Informacione tehnologije - Tehnike sigurnosti - Okvir za obezbjeđenje IT sigurnosti dio 1 - 3
I na kraju, ISO će u rijetkim prilikama izdavati Tehničke korigendume. Ovo su amandmani na postojeće standarde sa manjim greškama, poboljšanja korištenja ili proširenje načina korištenja standarda. Korigendumi se izdaju u očekivanju da će standardi na koji se odnose biti ažurirani ili povučeni iz upotrebe prilikom naredne evaluacije.
== ISO dokumenti ==
ISO dokumenti su zaštićeni, i obično je potrebno platiti za većinu standarda. Međutim, ISO ne naplaćuje glavninu nacrta dokumenata u elektronskom formatu. Iako korisni, nacrti se moraju pažljivo upotrebljavati jer postoji velika vjerovatnoća da će se dokumenatdokument uveliko promijeniti prije nego postane standard. Neki ISO standardi su besplatni, kao na primjer
[http://isotc.iso.org/livelink/livelink/fetch/2000/2489/Ittf_Home/PubliclyAvailableStandards.htm Besplatni raspoloživi standardi] i [http://webstore.ansi.org/ansidocstore/free_standards.asp Besplatni standardi 2].
== Problemi tokom 1990tih ==
Tokom 1990ih ISO se smatrao sporim, birokratskim, pretrpanim i bezosjećajanim prema kritikama i prodavača i njihovih mušterijaklijenata. Jedan problematičan projekat bio je projekat velikih razmjera pod nazivom ''Otvoreni sistem međukonekcija''. Cilj mu je bio razvijanje ujedinjene [[kompjuter]]ske mreže, ali je ugašen [[1996]]. zbog brojnih problema između prodavača. Pažnja je tada pokrenutaokrenuta prema otvorenoj volonterskoj neprofitnoj organizaciji [[Internet Engineering Task Force]] (IETF), koja je postavila standarde neophodne za rad [[Internet]]a. Kada se ispostavilo da je IETF spor, proizvođači su počeli finansirati brže mreže poput [[W3C]], još jedne otvorene neprofitne organizacije koju je predstavljao osnivač [[World Wide Web]]a [[Tim Berners-Lee]]. Od tada se skraćuje vremenski period potreban za uspostavljanje novih standarda.
ISO Internacionalnimeđunarodni standardi nisu ni na koji način obavezujući ni za [[vlada|vladu]] niniti za [[industrija|industriju]]. Ovo znači da su omogućenemoguće situacije da određeni standardi dođu u konflikt sa socijalnim, kulturnim ili pravnim zahtjevima i očekivanjima. Ovo odražava činjenicu da se državni i međudržavni stručnjaci koji su odgovorni za postavljanje ovih standarda ne moraju slagati oko svih prijedloga za nove standarde. Same države i njihova tijela za postavljanje standarda imaju završnu riječ.
== Nazivi proizvoda po ISO standardima ==
| 