''« Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obaveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća poštovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu [[umjetnost]], puočavaću ih bez ugovora i bez plate.
Puštat ću da sudjelujuučestvuju kod predavanja i obuke i u svakom drugom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učiću i đake koji se budu ugovorom obavezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odrediću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitiću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati [[smrt]]onosni otrov, niti ću mu za njega dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operisati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radiću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a posebno zavođenja [[žena]] i [[muškarac]]a, robova i slobodnih. Što po svom poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u [[saobraćaj]]u s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjeću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.»''
Tokom historije ova se zakletva često mijenjala, ali je na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u [[Ženeva|Ženevi]] 1948. ustanovljena konačna zakleta koja se danas koristi, '''''Ženevska zakletva''''':
