Razlika između verzija stranice "Nuklearna fizika"

[[Radioaktivnost]] je otkrio [[1896]]. [[Francuska|francuski]] naučnik [[Henri Becquerel]] dok je radio na fosforoscentnim materijalima. Ovi materijali svetlesvijetle u mraku nakon izlaganja svetlusvijetlu, i on je mislio da bi sjaj proizveden u katodnim zračnim cijevima od strane X-zraka mogao nekako biti povezan sa fosforoscencijom. Zato je pokušao da uvijeuvijeti fotografsku pločicu (''plate'') u crnu hartiju i da stavistaviti razne fosforoscentne minerale na nju. Svi rezultati su bili negativni dok nije isprobao korištenje uranijum ovih soli. Rezultat sa ovim jedinjenjima je bilo duboko crnjenje pločice.

Ipak, ubrzo je postalo jasno da crnjenje pločice nema nikakve veze sa fosforoscencijom jer je ona crnila kada je mineral držan u mraku. TakođeTakođer ne-fosforoscentne soli uranijuma pa i metalski uranijum su pocrnjivali pločicu. Bilo je jasno da postoji neka nova vrsta zračenja koja je mogla da prođeproći kroz papir koja je uzrokovala crnjenje pločice (U mnogim knjigama piše da je Becquerela slučajno otkrio radioaktivnost.)

Isprva se činilo da je ovo novo zračenje bilo slično nedavno otkrivenim x-zracima. Ipak kasnija istraživanja Becquerela, Pierre Curie-a, [[Marie Curie]], [[Ernest Rutherford|Ernest Rutherforda]] i drugih su otkrila tri različite vrste radioaktivnosti: alfa, beta i gama raspad. Ovi istraživači su takođetakođer otkrili da mnogi drugi [[hemijskikemijski element]]i imaju radioaktivne izotope.

Opasnosti radioaktivnosti nisu odmah otkrivene. Akutno trovanje [[radijacija|radiacijom]] je brzo otkriveno, ali je početna pretpostavka bila da, kao kod vatre, ako se odmah ne primijeti efekat, nema opasnosti. ŠtavišeŠtoviše nije se znalo da će ako se unesu u tijelo, radioaktivni materijali nastaviti da zračezračiti unutar telatijela, često prouzrokujući kancer ili druge ozbiljne probleme. Mnogi ljekari i firmetvrtke su počeli da reklamirajureklamirati radioaktivne supstance kao sredstvo liječenja; jedan posebno zbunjujuć primjer je bilo liječenje klistiranjem radijumom. [[Marie Curie]] je pred smrt govorila protiv ovakve vrste liječenja, upozoravajući da efekti radijacije na ljudsko tijelo još nisu dobro ispitani.

Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], se došlo se na ideju da bi se [[energija]] koju radioaktivnost oslobađa mogla koristiti kao oružje za masovno uništenje. I sile osovine i savezničke snage su započele projekte u cilju razvoja ovakvog oružja; Projekat MenhetnMannhatan u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] se na kraju pokazao uspješnim. Dvije od prve tri bombe koje su proizvedene su bačene na [[Japan]]; tada je planirano da se proizvodnja ubrza na oko jednu bombu nedjeljnotjedno, ali se Japan predao preprije nego što je još [[atomska bomba|atomskih bombi]] bačeno.

Za vrijeme Drugog svetskog rata i u ranom [[Hladni rat|hladnom ratu]] je nastavljen razvoj nuklearne [[tehnologija|tehnologije]], dok se malo pažnje obračalo na dugoročne opasnosti radijacije i radioaktivne kontaminacije. Jači otpad nastao proizvodnjom uranijuma je skladišten u velike tankove sa rokom trajnosti od samo par decenija, i nije bilo planova za dugoročnije skladištenje dok je manje jakom otpadu dopušteno da procuriprocuriti u zemljište bez temeljnih proračuna o dugoročnim posljedicama. Mnoga nuklearna oružja su testirana u atmosferi (to jest iznad površine [[Zemlja (planeta)|Zemlje]]), što je oslobodilo dovoljno radioaktivnog materijala da veomavrlo značajno podigne svjetski nivo pozadinskog zračenja. Konačno je sporazum o ograničenim probama prekinuo ove probe u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] i [[SSSR]]-u (mada su podzemne probe nastavljene u obje zemlje, a [[Francuska]] i [[Kina]] su nastavile atmosferske probe još dugo vremena).