Razlika između verzija stranice "Ludovik I, kralj Ugarske"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 20:
'''Ludovik I''' bio je ugarski kralj od [[1342]] do [[1382]]. Sin je [[Karlo I Robert|Karla I]] i njegov nasljednik, nazvan Veliki.
 
On je najprije htio obnoviti kraljevsku vlast u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], te protjerati [[Venecija|Veneciju]] s hrvatske obale. U tome mu je išla na ruku iznenadna smrt moćnoga kneza Nelipića (1344), povremenog mletačkog saveznika. Kad je Ludovik htio realizirati svoju osnovu u Hrvatskoj i [[Dalmacija|Dalmaciji]], Mlečani su pravovremeno protiv njega organizirali otpor hrvatskih feudalaca. U tom sukobu (1344) posebice se odupro grad [[Knin]], »ključ čitave Dalmacije«, koji je NelipcevaNelipićeva žena Vladislava junački obranila. Kad je sâm Ludovik 1345. krenuo prema Kninu, Vladislava mu kod [[Bihać|Bihaća]] preda Knin i još neke gradove, a kralj njenom sinu Ivanu potvrdi sva pradjedovska imanja. Tako je Ludovik skršio moć [[Nelipčići|Nelipčića]] i sebi otvorio put prema mletačkom [[Zadar|Zadru]].
 
Borba za Zadar između [[1345]]. i [[1346]]. godine završila je Ludovikovim porazom pred Zadrom [[1346]]. i osmogodišnjim primirjem s Venecijom [[1348]]. Primirje s Venecijom, koje mu je bilo potrebno radi intervencija u [[Napulj]]u, gdje je bio ubijen njegov brat [[Andrej Anžuvinski|Andrija]], suprug napuljske kraljice [[Ivana I Napuljska|Ivane I]], i gdje je trebao osigurati kraljevsku baštinu, nije ga omelo da [[1352]]. sklopi savez s Genovom ''"na propast grada i dužda Venecije"''. Zatim se upliće u prilike u [[Bosna|Bosni]], [[Srbija|Srbiji]] i [[Poljska|Poljskoj]], a istovremeno zavarava Mlečane da će im ustupiti Dalmaciju za 100 000 dukata. Tada se zapravo ozbiljno spremao na definitivan obračun s Venecijom. Povezavši se s bosanskim banom [[Stjepan II Kotromanić|Stjepanom II Kotromanićem]], čiju je kćer [[Elizabeta Kotromanić|Elizabetu]] oženio, osigurao je kao miraz [[Hum]], Krajinu i [[Završje]] ([[1357]]. godine), čime je sebi osigurao zaleđe prije novog rata s Venecijom ([[1356]]–[[1358]]). Rat je najviše vodio u sjevernoj [[Italija|Italiji]], a hrvatsko-dalmatinskom banu Ivanu Ćusu povjerio je vojne akcije na hrvatskom području. Ludoviku i Ćusu podvrgavaju se redom [[Split]], [[Trogir]] i [[Šibenik]]; u decembru 1357. zauzima ban i Zadar, koji dobiva od kralja potvrdu starih privilegija ([[10. februar]]a [[1358]]), a zatim se predaju [[Brač]], [[Hvar]] i [[Knin]].