Razlika između verzija stranice "Ultraljubičasto zračenje"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m tabela |
dodatni tekst |
||
Red 3:
Kako se u elektromagnetskom spektru nalaze neposredno ispod vidljivog dijela spektra, njihov bi tačniji naziv bio infraljubičaste, ali se u cijelom svijetu pa i kod nas udomaćio naziv ultraljubičaste, kako ih je prvi put nazvao J. Ritter 1801. godine.
== Porijeklo imena ==
Ime znači "van ljubičastog", od latinskog ultra - "van", gdje ljubičasto označava di spektra vidljive svjetlosti sa najmanjim talasnim dužinama.
== Otkriće ==
Otkriće UV zračenja tijesno je povezano sa opažanjem da soli srebra potamne kada se izlože sunčevoj svetlosti. Godine 1801. njemački istraživač Johan Riter napravio je ključno otkriće da su nevidljivi zraci na samom kraju ljubičaste oblasti vidljivog spektra izuzetno efikasni u zatamnjivanju papira natopljenog srebrohloridom. Da bi naglasio njihovu hemijsku reaktivnost nazvao ih je "deoksidujućim zracima" naspram "toplotnih zraka" na drugom kraju vidljivog spektra. Deoksidujućim zracima ime je ubrzo promjenjeno u "hemijske zrake" i takvo se održalo tokom 19. vijeka. Kasnije su hemijski i toplotni zraci zamijenjeni modernim nazivima ultraljubičasti i infracrveni zraci.
Line 60 ⟶ 75:
|}
==
| |||