Razlika između verzija stranice "Wikipedia:Čaršija"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
→‎kratka pricica: novi odjeljak
m Poništene izmjene koje je napravio 213.3.101.83 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao Toni
Red 203:
:::Dobro sad je 25015 :) jer je napisan [[Koncentracioni logor Auschwitz]], Oslobodilačka vojska Kosova (25014), Infrastruktura (25013), PC Ušće (25012), Operacija Saveznička sila (25011), Euscorpius italicus (25010), Cauchyjev korjeni test (25009), Abelov test (25008), ‎Kuči (25007), Simetrično neprekidna funkcija (25006), ‎Simetrična derivacija (25005), ‎Zukići (25004), ‎Derivacija (25003), L'Hôpitalovo pravilo (25002), ‎Vièteova formula (25001) i 25000 Astrometria (25000) :) --[[Korisnik:Smooth O|Smooth O]] 14:51, 26 oktobar 2008 (CET)
::lol.. Nisam brojao 0 kada sam išao 15, 14,.. :-D Izvini :-( --[[Korisnik:Kal-El|Kal-El]] 17:32, 26 oktobar 2008 (CET)
 
== kratka pricica ==
 
Kad me neman dziberska progonila zbog nekih neplacenih cehova, ja zdjipi koliko me noge
nosise, niz tarabe i basamake podapinjuci se i docekujuci, preko tudjih avlija, znanih i
neznanih i cim vidjoh da sam se dzvonjama smako s vidika, ja nako sav rastrpan uletim na
prva vrata, koja srecom ne bijase zacvoljena. Kad me ugleda onako raskreveljenog, dzvrdzavi
cifut brzo zacvilja cvoljkom kasu, pa stavi ruke na tezgu, ko biva da vidim da nemam od
njega opasnosti.
 
Ja, sve zureci kroz pendzer prokleh nafaku, sto me dovede u ovu situaciju, da me frljavi
cifut kroz dzozle proskiljava, dok bjezim pred neprijateljima zbog kokuzluka. Jos koliko sutra
ce cijela mahala razvaljivat usta s’menom, za to ce se ovaj zvaljo vec pobrinut!
Frtalj sata tako ostadoh cameci u hastri od degeneka, ili jos cega goreg, a frljo svo to
vrijeme ne progovara ni rijeci, samo se beci i stisce one svoje gramzive sake. Kad me malo
strah popustio, okrenem se aveti, a on mi otkri sve svoje zute krnjotke, sto mu vise na
pokvarenom i gnojnom mesu u zvaljama, pa pomislih dragi alahu, da tako mora bit u
dzehenemu samom.
Sta nacera onog casnog Rabina, postenjacinu i pravednika, da ovdje nacali ovu nakazu i
hajvana da mu ono sipu predstavlja. Ja bi ga najradje dvatriput odmilja odalamio, a da padne
jos bi ga nogama i petama zamezio!
 
-Slusaj me gurbetu jedan,- rekoh – slusaj me dobro i zacepi ta pogana usta, da me ne bi
kosmari navrnuli. Bog, ja i ti smo ovo vidjeli i ovo znamo. Bude li me sutra carsija po ustima
nosala, to more bit samo od tvoje lukavstine i kvarnosti, elem bude li to tako, a ko da gledam
bice, odracu ti kozu cviljavu, ama svezacu te i orozima cu dat da ti to zrikavo oko iskljucaju,
jesi to ufistuljio krezo krezavi? A sad, deder, izvadi taj svoj tefter sto ga dole cuvas bolje neg
pop bibliju, jest jest, taj debeli, dje duznike nesretnike skrabas i zbog kog po mahale ovu
cikmu zaobilazi. U njega ces fino sad naskrabat da ti ja, Hamza Grbak zvani Grbavi, dodjem
tri stoje, koje ti sad neam dat, jer da imam ne bi ni upo u vaki belaj, za sutnju tvoju i pomoc u
nevolji. Nijedan tefter moje ime jos ne nosi, a nece ga ni taj tvoj dugo nosit! A sad pristavi
jednu kahvu i daj mi onu bocu ljute da se priberem malo!-
 
-Evo slusam,- veli cifut – slusam i gledam. A sad slusaj i ti bilmezu jedan! Znam ja ko tebe
gonja i od kakvih se hostplera krijes u ovoj radnji. Nece tebe nijedna carsijska prica, sto ih
zdangube pricaju da im neb’ko slucajno motku uvalio, ubit. Jok, neg ce tebe oni smaknut
zbog kojih si mi, nikakvim dobrom, uletio u ducan. Jos dok je ovoga dana nace oni tebe i
ucmekat! A mog se teftera ti pusti, jer da nije njega, po bi te iste mahale, sto se sad skriva
od mene, ko da kugu nosim i zaobilazi me, ko da sam izmet pasji, od gladi crklo. Al u njemu
nikad jos nijedno ime nije stajalo zbog kafe i rakije, nit ce ikad stajati. A nista nije kostalo ni
kad bi, kakav god insan, istu havu ovdje sa mnom dijelio. Evo ti na rakija, a kafu cu sad
pristavit. A sad naculi te svoje klempave usi, jer sem teftera ima ovaj cifut i malo pameti u
glavi i nije slucajno izduro sve sto je izdurat moro na ovom bezboznom dunjaluku, gdje ljudi
ne trpe ni svoje nit sebi slicne, a neli kosto mene ono napravi.
Kolko se ja razumijem i sta sam cuo, nisi ti samo mahnit, vec se prica i da su ti ruke necem
valjale, prije neg sto te sejtan lozom zaveo. Ako je to tako, pa mi se jos zakunes da nes vise
neg jednu mjeru na sat ulivat u utrobu svoju, onda imam vakav plan za nas dvojicu. Evo ti tri
iljade za kolko te gonja ona fukara i koje ces im kolko sad odnijet! Na to ti evo jos jedna
iljada sa kojom ces odma nakon rijesena belaja otici do Smaile i uzeti drva i gradju, koja ti
treba da mi ovdje gore, iznad ove radnje izgradis jos jedan sprat sa jednom velikom, jednom
malom sobom, halu i mali balkoncic za kafenisanje. Smaili ces rec da je gradja za mene, pa ce
sta para i ostat, al nemoj da u bircuzu zavrsi! Kad sve to lijepo zavrsis, ko sto raja prica da
znas i umijes, dobices jos jednu iljadu od mene, a bezbeli i jos kakvog posla, ako te opet
galama ne ufati.-
 
Tako veli cifut i stavi ispred sebe jednu casicu, nali je i dize da nazdravimo.
-Jos u ovoj mahali nije doso vakat da se za sitne pare glava gubi i dok je mene i ove radnje,
nece ona brajlovicka fukara i neman, one doslje iz vukojebine, novu nafaku nama sricat!
Jos ce oni naucit ko je ovdje glavniji od glavnih i dokle im je crta, kad ich raja pod
svoje safata!-
 
Ja se zabezekno, gledam ga, gledam one iljade na hastalu, pa mi se cini ko da se sve
isporemecalo. Ono sto mi na njemu ruzno bi, ruzno da nemres gledat, sad ni ne vidim
vise. U onom mu zrikavom oku prepoznah i mudrost i karakter i meleka svoga, sto se
stvori da me cuva i sacuva od propasti moje. Nije mi vise ni cviljav ni grbav, vec mi se
jak i mudar pricinjava.
 
Kad me pogleda onako srdito s casom u ruci mu, ko da misli da se ja jos mangupski
predomisljam o prijedlogu, pa zato jos nisam nazdravio i kucnuo mu da zastembiljamo
ovaj dogovor spasenja mog, ja brzo prigrli onu casu, a najradje bi njega prigrlio i po citav dan
bi ga na ledjima noso, gdje god mu se zacejfi, pa je digoh i kucnu zestoko o njegovu da sam
pola isprosipo po hastalu. Cekam ga hocel jos sta mudro prozborit, neka sramota mi neda da
posegnem za onim parama, a on ko da vidi kolko je sati, pa veli –Sta je, hos jos kakav ferman
il pismenu molbu? I ne zaboravi Smaili rec za koga je gradja, jos ce mi truhle dascurine
uvalit! -