Razlika između verzija stranice "Vojvoda"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Escarbot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: ca:Voivoda
evo Seha još objašnjenja :D
Red 1:
[[Slika:Ducal Coronet.svg|thumb|desno|200px|[[Koroneta]] vojvode u Ujedinjenom Kraljevstvu]]
'''Vojvoda''' je [[Slaveni|slavenski]] termin koji označava nekoga ko je prvi u komandovanju neke vojničke jedinice. Kasnije se termin počinje koristiti za guvernera provincije. Veoma slično turskom [[sandžakbeg]].
 
'''Vojvoda''' je [[Slaveni|slavenski]] termin koji označava nekoga ko je prvi u komandovanju neke vojničke jedinice, a koristi se i kao prijevod plemićke titule ''dux''. Kasnije se termin počinje koristiti za guvernera provincije. VeomaTitula sličnopribližno turskomodgovara turskoj tituli [[sandžakbeg]]a.
Riječ potiče od praslavenskih riječi '''voi''' (ratnik) i '''ved''''- voditi nešto.
 
Po rangu vojvode se obično nalaze odmah ispod [[kralj]]a ili [[kraljica|kraljice]], a iznad [[grof]]ova. Njihov posjed nazivao se [[vojvodstvo]]. Žena koja je upravljala vojvodstvom, kao i supruga vojvode, jeste '''vojvotkinja'''.
Titula vojvode u srednjovjekovnoj Bosni nije u dovoljnoj mjeri istražena. Prepoznatljiva je kao staleška oznaka glavnih vlastelinskih rodova. Nosili su je glavni predstavnici [[rod]]a u okviru jednog od područja Bosanskog kraljevstva. Vojvodu je delegirao rod a priznavao [[vladar]] i [[sabor]] ([[stanak]]). Vojvodska [[titula]] postala je nasljedna u okviru jedne porodice, ali je to potvrđivao bosanski vladar i ostala [[vlastela]]. To pokazuje primjer uzdizanja kneza Hrvoja Vukčića u dostojanstvo vojvode prema povelji kralja Tvrtka I. Kotromanića [[1380]]. Titula vojvode se nije mogla izgubiti, oduzeti, iako bi njen nosilac učinio nevjeru. To pokazuje primjer vojvode Radiča Sankovića, koji je [[1391]]. učinio nevjeru kada je pokušao prodati župu [[Konavli]] Dubrovčanima, kada je kažnjen oduzimanjem [[posjed]]a i [[pritvor]]om, a [[1398]]. opet vraćen u posjed sa istom titulom. U okviru jedne porodice samo je glavni predstavnik bio vojvoda. Njegova braća su bili kneževi. Nisu poznate situacije u kojima bi sin imao veću titulu od oca, a na primjeru porodice [[Zlatonosovići]], vidi se da je mlađi brat mogao naslijediti oca u svojstvu vojvode, dok je stariji bio [[knez]]. Titula velikog vojvode je status vojvode koji je prevazilazio okvire matičnih posjeda jednog područja, kao sastavnog dijela Bosanskog kraljevstva. Tako je vojvoda Sandalj Hranić tu titulu dobio kada je zauzeo istočni dio [[Hum]]a, koji je imao svoje vojvode.
 
U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] vojvode su bili vladari pokrajina i nadređeni [[grof]]ovima u gradovima, a potom su u [[feudalizam|feudalnim]] [[monarhija]]ma bili su najbliži pratitelji kralja ili kraljice. Ipak, postojali su i [[suveren]]e vojvode, te je pojam imao različit sadržaj u različitim krajevima i u različitim historijskim razdobljima.
 
U [[novi vijek|novom vijeku]], ova titula dodjeljuje se obično bez ikakvih teritorijalnih ingerencija kao najviši plemićki čin u [[Francuska|Francuskoj]], [[Portugal]]u, [[Španija|Španiji]], i [[Italija|Italiji]]. Vojvode u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] nikada nisu imali vojvodstvo, već samo vojvodsku titulu i čast.
 
== Etimologija ==
 
Riječ potiče od praslavenskih riječi '''voi''' (ratnik) i '''ved''''- voditi nešto. Titula se, kako u [[slavenski jezici|slavenskim jezicima]], tako i u [[germanski jezici|germanskim]], a prethodno i u latinskom i [[romanski jezici|romanskim]] jezicima, razvila iz oznake za vojskovođu.
 
==Historija==
 
===Rimsko Carstvo===
Izvorno, u [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]] titula ''dux'' pridavan je zapovjedniku neke vojske koji je imao samo vlast nad njemu povjerenim vojnicima. U početku ta je titula bila namijenjena samo [[barbari|barbarskim]] zapovjednicima, a kasnije je postala službena rimska titula. Po podjeli civilnih i vojnih službi u [[4. vijek]]u, ''dux'' je postao zapovjednik svih jedinica na vojnom području, što je često odgovaralo jednoj ili više [[provincija]]. Ovaj čin bio je niži od čina ''comes rei militaris''.
 
===Srednji vijek===
Kroz [[srednji vijek]], nakon slabljenja rimske moći u [[Zapadna Evropa|Zapadnoj]] i [[Srednja Evropa|Srednjoj Evropi]], ovu su titulu koristila [[Germani|germanska]] [[kraljevstva]], ponajviše kako bi označili guvernere starih rimskih provincija.
 
====Vizigoti====
[[Vizigoti]] su zadržali rimsku podjelu svoga kraljevstva u [[Španija|Španiji]], a čini se da su nad tim pokrajinama vladale vojvode. Oni su bili najviši vladari zemlje, te su zajedno sa [[biskup]]ima birali kralja. Oni su posjedovali vojsku i često donosili odluke nezavisno od kralja, pogotovo u posljednjim godinama kraljevstva.
 
====Langobardi====
[[Slika:Mappa italia bizantina e longobarda.jpg|thumb|right|Karta Italije oko [[750]], sa vojvodstvima zvanim [[Furlanija]], [[Spoleto]], [[Benevento]] i [[Kalabrija]]]]
Kad su [[Langobardi]] stupili na tlo [[Italija|Italije]], latinski su ljetopisci njihove vođe nazivali ''duces'' - vojvode. Kasnije su ti vođe postali pokrajinski vladari, svaki sa svojim sjedištem. Premda su službeno bili podređeni kralju, sama ideja kraljevstva bila je Langobardima nova, te su ovi vojvode u velikoj mjeri vladali samostalno, posebno na jugu Italije, gdje su [[Spoleto|spoletski]] i [[Benevento|beneventanski]] vojvode vladali kao suvereni. Langobardski kraljevi birani su iz redova vojvoda, koji su pak svoju službu nastojali učiniti nasljednom. Njima su podložni bili grofovi i ''gastaldi''. Ovi posljednji postojali su isključivo među Langobardima, a vršili su izvorno sudsku službu koja je otprilike odgovarala razini grofova.
 
====Franci====
[[Franci]] su imali vojvode kao upravitelje nekadašnjih rimskih provincija, iako su vodili i vojne pohode daleko od svojih vojvodstava. Vojvode su bili najviši službenici, a među njima su odabirani kraljevi vojskovođe u doba rata. Svakog maja sastajali su se s kraljem kako bi raspravljali o planovima za sljedeću godinu.
 
U [[Burgundija|Burgundiji]] i [[Provansa|Provansi]] češće se umjesto titule vojvode (''dux'') koristila titula [[prefekt]] ili [[patricij]], vjerojatno zbog već uznapredovale romanizacije tih krajeva.
 
U kasnoj [[merovinzi|merovinškoj]] [[Galija|Galiji]] koristio se naslov ''dux et princeps Francorum'' (vojvoda i knez Franaka), koji je označavao vrhovnu vojnu vlast nad čitavim narodom i tako je korišten sve do kraja [[Karolinzi|karolinške]] dinastije [[987]].
 
[[Slika:Bayern im 10.Jh.png|thumb|250px|right|Bavarsko Vojvodstvo u 10. vijeku]]
U ranom [[10. vijek]]u, sa slabljenjem karolinške vlasti u istočnoj [[Franačka|Franačkoj]], pokrajine kojima su prije vladali vojvode pod franačkom vlašću, sada postaju neovisne. Ova su vojvodstva nazivana "plemenskim vojvodstvima", čiji izvori i način nastanka izazivaju velike rasprave, uglavnom političke prirode. Izvornih sedam takvih vojvodstava bila su ona u Istočnoj Franačkoj: [[Saska]], [[Frankonija]], [[Bavarska]], [[Švapska]] i [[Lotaringija]].
 
==== Bošnjani ====
 
Titula vojvode u srednjovjekovnoj Bosni nije posve istražena. Prepoznatljiva je kao staleška oznaka glavnih vlastelinskih rodova. Nosili su je glavni predstavnici [[rod]]a u okviru jednog od područja [[Bosansko kraljevstvo|Bosanskog kraljevstva]]. Vojvodu je delegirao rod, a priznavao [[kralj]] i [[sabor]] ([[stanak]]).
 
Vojvodska [[titula]] postala je nasljedna u okviru jedne porodice, ali je to potvrđivao bosanski kralj i ostala [[vlastela]]. To pokazuje primjer uzdizanja kneza [[Hrvoje Vukčić|Hrvoja Vukčića]] u dostojanstvo vojvode prema povelji kralja [[Tvrtko I Kotromanić|Tvrtka I Kotromanića]] [[1380]]. godine.
 
Titula vojvode se nije mogla izgubiti niti oduzeti, čak ni iako bi njen nosilac učinio nevjeru. To pokazuje primjer vojvode Radiča Sankovića, koji je [[1391]]. učinio nevjeru kada je pokušao prodati župu [[Konavli]] Dubrovčanima, zbog čega je kažnjen oduzimanjem posjeda i pritvorom, a [[1398]]. opet vraćen u posjed sa istom titulom.
 
U okviru jedne porodice samo je glavni predstavnik bio vojvoda. Njegova braća su bili kneževi. Nisu poznate situacije u kojima bi sin imao veću titulu od oca, a na primjeru porodice [[Zlatonosovići]], vidi se da je mlađi brat mogao naslijediti oca u svojstvu vojvode, dok je stariji bio [[knez]].
 
Titula [[veliki vojvoda|velikog vojvode]] je status vojvode koji je prevazilazio okvire matičnih posjeda jednog područja, kao sastavnog dijela Bosanskog kraljevstva. Tako je vojvoda Sandalj Hranić tu titulu dobio kada je zauzeo istočni dio [[Hum]]a, koji je imao svoje vojvode.
 
====Hrvati====
Titula ''dux'' je zabilježena i u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, čiji su vladari označavali sebe kao ''duces Croatorum''. Tu titulu nosio je već [[Trpimir]], te se nazivao ''Trpimirus, dux Croatorum'' ili ''dux Croatorum iuvatus munere divino''. U hrvatskoj se historiografiji ta titula obično prevodi kao [[knez]], koji više odgovara latinskom ''princeps'', tako da ove titule prevedene glase: "Trpimir, knez Hrvata" i "knez Hrvata [[Milošću Božijom]]". Trpimirov primjer slijedio je i [[Branimir]]. [[Muncimir]] je koristio i titulu ''dux'' (''divino munere Croatorum dux''), ali i titulu ''princeps'' (na natpisu iz [[Uzdolje|Uzdolja]] kod [[Knin]]a). Upotreba titula ''dux'' i ''princeps'' je, dakle, slična onoj koju su te titule imale u merovinškoj i karolinškoj Franačkoj.
 
U kasnom srednjem vijeku, pod vlašću [[Arpadovići|Arpadovića]], nije bilo teritorijalnih jedinica koje bi odgovarale vojvodstvima, ali često su se članovima kraljevske porodice dodjeljivala neka područja kao njihova vojvodstva. Takav je slučaj na hrvatskom području najčešće bilježen za [[Slavonija|Slavoniju]].
 
====Engleska====
U razdoblju [[Angli|Anglo]]-[[Sasi|Sasa]] najviši dostojanstvenici do kralja bili su ''[[ealdorman]]i'' (kasnije će se pod [[Danci|danskim]] uticajem titula preoblikavati u ''earl'') koji su se pak na latinskom prevodili kao ''duces''. Danas se titula ''earl'' poistovjećuje sa titulom grofa.
 
U kasnom srednjovjekovnom razdoblju [[Edvard od Velsa (1330-1376)|Edvard, princ od Velsa]], postao je [[1337]]. [[vojvoda od Cornwalla]], te je tako postao prvi vojvoda kojem je taj naslov dodijelio [[spisak engleskih i britanskih vladara|engleski kralj]]. U Engleskoj, te kasnije u [[Kraljevina Velika Britanija|Kraljevini Velikoj Britaniji]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], vojvode su u rangu bile niže od prinčeva, za razliku od kontinentalnih vojvoda.
 
===Novi vijek===
 
Sve do [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]] u [[Europa|Europi]] je postojao velik broj vojvodstava. To se posebno odnosi na područja današnje [[Italija|Italije]], [[Njemačka|Njemačke]], te na područje [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]].
 
====Italija====
[[Slika:ChristinavonDaenemarkCoxcie.jpg|thumb|right|[[Kristina Danska]] ([[1522]]-[[1590]]), po prvom braku vojvotkinja Milana, a po drugom vojvotkinja Lotaringije]]
Feudalna vojvodstva na području Italije uključivala su vojvodstva [[Acerenza]], [[Spoleto]], [[Savoja]], [[Modena i Reggio]], [[Benevento]], te [[Kalabrija]] (u kojoj je titulu vojvode nosio [[prijestolonasljednik]] [[Napulj]]skog kraljevstva). U vrijeme [[renesansa|renesanse]] posebno je značajno bilo [[Vojvodstvo Milano]]. Usto, vojvodstva su, po svome nazivu ([[italijanski jezik|italijanski]] ''doge''; [[venecijanski jezik|venecijanski]]: ''doxe''; [[bosanski jezik|bosanski]] '''dužd''') bile i [[Genova]] i [[Mleci]].
 
====Dubrovnik====
Slično Veneciji i Genovi, i [[Dubrovnik|dubrovački]] knez nosio je na latinskom titulu ''dux''. U hrvatskoj historiografiji ta se titula u ovom slučaju nikad nije prevodila kao "vojvoda", premda je u punoj tituli [[Habsburgovci|Habsburgovaca]] Dubrovnik bio uvijek smješten među vojvodstvima. Tako je [[Ferdinand I, car Austrije]], među ostalima nosio i titulu ''Dux Lotharingiae, Salisburgi, Styriae, Carinthiae, Carnioliae; Dux superioris et inferioris Silesiae, Mutinae, Parmae, Placentiae et Guastallae, Osveciniae et Zatoriae, Teschiniae, Forojulii, Ragusae et Jaderae etc.''
 
====Austrija i Njemačka====
U nasljednim habsburškim zemljama bilo je više vojvodstava. Među njima se navode sama [[Austrija]], koja će se kasnije nazivati nadvojvodstvom, te još kasnije [[carstvi]]m, potom [[Hohenberg]], [[Koruška]], [[Štajerska]], i [[Kranjska]]. Habsburgovci su uzeli titulu [[nadvojvoda]].
 
Premda u Saveznoj Republici Njemačkoj nositelji plemićkih titula nemaju više nikakav službeni status, na njih se i nadalje gleda kao na plemstvo, te su i nakon [[1918]]. vojvode zadržali svoju ulogu u dinastijskim brakovima evropskih kraljevskih, kneževskih i vojvodskih porodica.
 
Specifičnost austrijskog i njemačkog plemstva leži u tome što svi članovi vladareve porodice nose istu titulu (ukoliko je ta titula niža od carske ili kraljevske). Stoga svi sinovi, kćerke, snahe i ostali potomci vojvode u muškoj liniji nose titulu vojvode, odnosno vojvotkinje. Tako je, naprmijer, [[Elizabeta Amalija Bavarska]] bila vojvotkinja Elizabeta u Bavarskoj sve dok udajom nije dobila višu titulu carice.
 
==Današnje stanje==
Nakon ujedinjenja Italije [[1870]]. i kraja njemačke monarhije [[1918]]. više nije bilo suverenih vojvoda koji bi bili na vlasti u [[Evropa|Evropi]]. Jedino, kao viša titula od vojvode, postoji titula [[veliki vojvoda|velikog vojvode]] [[Luksemburg]]a.
 
U [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] kralj ili kraljica nastavljaju dodjeljivati titulu vojvode članovima kraljevske porodice. Ostale vojvode su potomci plemića kojima je titula davno dodijeljena.
 
U [[Španija|Španiji]] titula vojvode ili vojvotkinje daje se sinovima i kćerima monarha koji nisu prvi u nasljednom nizu, po njihovu vjenčanju.
 
U [[Švedska|Švedskoj]] svi prinčevi (i odnedavno princeze) dobijaju doživotnu vojvodsku titulu.
 
== Također pogledajte ==
 
* [[Nadvojvoda]]
* [[Veliki vojvoda]]
 
[[Kategorija:Titule]]
[[Kategorija:Društvo srednjovjekovne Bosne]]
 
[[bg:Войвода]]