Razlika između verzija stranice "Historija Bošnjaka"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 20:
[[Goti]] su osvojili [[Dalmacija|Dalmaciju]] u petom vijeku, kasnije [[Alani]] koji su govorili iranski jezik, a [[Huni]] i [[Avari]] su prošli kroz današnje područje Bosne. Ovi narodi su ostavili nekoliko lingvističih tragova, a što god je populacije ostalo iza njih, apsorbovalo se kasnije u slavenskom talasu koji je uslijedio.
== Genetske analize ==▼
{{Kontroverzno}}▼
[[2005]]. godine razne južnoevropske medicinske škole i institucije specijalizovane u [[genetika|genetici]] su sprovele analize o varijacijama na 28 Y hromozomskih biaUelic markera na uzorku od određenog broja muškaraca iz sve tri glavne etničke grupe u Bosni i Hercegovini, podjednake veličine. ▼
Najzapaženije otkriće je bila velika frekvencija "Paleolitsko evropske" halo grupe (Hg) I; posebno njene podgrupe I-P37.▼
Indikativno za [[Dinarska rasa|dinarsku rasu]], pod-halo grupa je imala 71% frekvencije kod bosanskih Hrvata, 44% kod Bošnjaka, a 31% kod bosanskih Srba. Slična studija u Hrvatskoj je pokazala da hrvatski Hrvati imaju frekvenciju od oko 45%, dok i među njima tačnije kod Hrvata iz Dalmacije postoji posebno visoka frekvencija (oko dvije trećine).<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; i drugi "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November, 2005.</ref>▼
Treba napomenuti da su "[[Dinara|Dinarski]] [[geni]]" indikator autohtonosti [[Balkan]]a ili [[mediteran]]skog područja.▼
To se može zaključiti iz činjenice da je dinarska frekvencija također velika među nemediterancima, kao što su [[Ukrajinci]] i [[Nijemci]], što govori o postglacijalnoj disperziji balkanskih izbjeglica. Također valja napomenuti da su domaći balkanski narodi poput [[Grci|Grka]] i [[Albanci|Albanaca]], u većini slučajeva sa dinarskom frekvencijom koja je blizu nule zato što su potomci pretežno neolitskih naseljenika.▼
Također je potrebno napomenuti da prilikom testiranja bošnjačkog uzorka u ovoj analizi, ni jedan Bošnjak nije bio iz [[Bosanska krajina|Bosanske krajine]]. S obzirom na historijske faktore koji se vežu za ovaj kraj, moglo bi se očekivati da bi uključivanje bošnjačkog faktora iz Bosanske krajine povećalo frekvenciju I-P37 i pod-halo grupa koje se vežu za Slavene, dok bi se smanjila frekvencija pod-halo grupa koje se vežu za Mediteran, što bi značajno utjecalo na konačni prosječni rezultat analize. Buduće analize će vjerovatno pažnju posvetiti ovom pitanju.▼
Na osnovu genetskih analiza objavljenih od Stanford Univerziteta 2004 su stanovnici [[BiH]] ( Bosnian-BiH stanovnistvo), sa ukupnom procentualnom sumom Haplogrupe I (Hg I) od 42%,na vrhu tabele [[Evropa|Evropskog]] stanovništva. ▼
Zatim slijede, [[Švedska]]( 40.5%), [[Norveška]]( 40.3%), [[Danska]]( 38.7%), [[Slovenija]]( 38.2), [[Hrvatska]]( 38,1), [[Njemačka]]( 37.5%) itd..▼
Dio Haplogrupe I (Hg I) čini Haplotip I1b* koji je takodje, cak i svijetski gledano, najzastupljeniji u Bosni i Hercegovini sa 58%.(Bosna - 52.2, Hercegovina 63.83%).▼
Na osnovu mutacije gena I1b*, koji ima najvecu raznolikost na tlu srednjovjekovne [[Bosna|Bosne]], u trokutu [[Sarajevo]] - [[Maglaj]] - [[Tuzla]], je starost toga istoga gena procijenjena na +/- 11.000 godina. Time je dokazana autohtonost [[BiH]] naroda tj.da oni nastanjuju teritoriju danasnje [[BiH]] vec +/- 11.000 godina.▼
Vrijednost mutacije (Haplotype diversity values) je u trokutu Sarajevo - Maglaj - Tuzla -(.929), zatim slijede Cesi i Slovaci -(.904), Moldavski [[Gaugazi]] -(.900), Estonci -(.867), Hrvati -(.845), Poljaci -(.818), Ukrainci -(.802) te Turci -(.755).▼
2005 objavljuje Oxford Univerzitet (Društvo za Molekularnu Biologiju i Evoluciju) genetsku Analizu juznoistocne [[Evropa|Evrope]].▼
Analizi su susjedovali Naučnici iz [[BiH|Bosne i Hercegovine]] ( Rifet Terzić, Ivanka Čolak, Ante Kvesić), [[Hrvatska|Hrvatske]] ( Marijana Peričić, Lovorka Barać Lauc, Irena Martinović Klarić, Branka Janičijević, Igor Rudan, Dan Popović, Pavao Rudan), [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] ( Đorđe D. Bajec i Branislav D. Stefanović), [[Makedonija|Makedonije]], [[Škotska|Škotske]] i [[Estonija|Estonije]]. ▼
Ovaj Interncionalno priznati rad, za razliku od analize D. Marjanovića, ukazuje da stanovnici [[BiH|Bosne i Hercegovine]] nisu porijeklom stari [[Slaveni]] niti da imaju znacajniji priliv toga gena. ▼
Stanovnici Hercegovine sa 63.83% I1b* gena, za razliku od stanovnika [[Bosna|Bosne]] sa 52.2% I1b*, posjeduju nesto vise toga gena ali mutacija toga istoga gena (I1b*) dokazuje da je on nesto mladjeg datuma. ▼
Iz gore navedenih Izvora te i mnogih drugih internacionalno priznatih radova koji su analizirani ovih godina od strane Dipl. Biologa J. Apter i Svajcarske firme IGENEA je Genexpert i posjednica ove firme Inma Pazos dokazala:▼
- [[Bošnjaci]] na tlu srednjovijekovne Bosna|Bosne su potomci Ilira.▼
- Bošnjaci su se kao prvi u ovom dijelu (BiH) naselili i asimiliraju poslije nadolazeće narode ( [[Slaveni|Slavene]], [[Avari|Avare]], Hrvate, Srbe ). ▼
- Bos. Hrvati su genetski gledano nesto bliži Slavenskim narodima nego Bošnjaci.▼
- Bos. Srbi i Bos. Hrvati su genetski sličniji Bošnjacima nego Srbima ili Hrvatima.▼
- Bošnjaci su nasljednici Ilira, dok su Srbi i Hrvati, genetski gledano, u 5 - 7. stoljecu naseljeni Slaveni.▼
- Gen I1b* je kod Bos. Hrvata nesto brojniji, ali se oni ne mogu vidjeti kao naslijednici Ilira jer je mutacija toga gena mladja nego kod Bošnjaci|Bošnjaka.▼
Naucnici navode da je procenat Slavenskog gena u Bosni i Hercegovini( 15%) manji nego u Njemackoj te da ostalih 85% cine u najvecem broju ilirski, germanski i keltski geni.▼
U susjednoj Hrvatskoj je gen R1a( 34.3% sa mutacijom tipičnom za Slavene ) brojniji od I1b* ( 32.4%). U studiji nacinjenoj od strane Hrvatske je stanovnistvo Jadranskh otoka ovaj procenat na bolje izmijenilo ali je studija zbog toga kao i ostlih kontraverzija internacionalno nepriznata.▼
Na podrucju Srbije je otkriveno 29.2% ovoga I1b* gena te 15.9% R1a.▼
== Srednjovjekovna Bosna ==
Line 170 ⟶ 121:
Od [[1990]]. godine, ovaj naziv je prihvaćen i van same Bosne i Hercegovine, od strane muslimanske slavenske populacije u drugim bivšim jugoslavenskim republikama kao što su [[Srbija]] i [[Makedonija]].
▲== Genetske analize ==
▲{{Kontroverzno}}
{{Afrikati}}{{Preuređivanje}}
▲[[2005]]. godine razne južnoevropske medicinske škole i institucije specijalizovane u [[genetika|genetici]] su sprovele analize o varijacijama na 28 Y hromozomskih biaUelic markera na uzorku od određenog broja muškaraca iz sve tri glavne etničke grupe u Bosni i Hercegovini, podjednake veličine.
▲Najzapaženije otkriće je bila velika frekvencija "Paleolitsko evropske" halo grupe (Hg) I; posebno njene podgrupe I-P37.
▲Indikativno za [[Dinarska rasa|dinarsku rasu]], pod-halo grupa je imala 71% frekvencije kod bosanskih Hrvata, 44% kod Bošnjaka, a 31% kod bosanskih Srba. Slična studija u Hrvatskoj je pokazala da hrvatski Hrvati imaju frekvenciju od oko 45%, dok i među njima tačnije kod Hrvata iz Dalmacije postoji posebno visoka frekvencija (oko dvije trećine).<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; i drugi "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November, 2005.</ref>
▲Treba napomenuti da su "[[Dinara|Dinarski]] [[geni]]" indikator autohtonosti [[Balkan]]a ili [[mediteran]]skog područja.
▲To se može zaključiti iz činjenice da je dinarska frekvencija također velika među nemediterancima, kao što su [[Ukrajinci]] i [[Nijemci]], što govori o postglacijalnoj disperziji balkanskih izbjeglica. Također valja napomenuti da su domaći balkanski narodi poput [[Grci|Grka]] i [[Albanci|Albanaca]], u većini slučajeva sa dinarskom frekvencijom koja je blizu nule zato što su potomci pretežno neolitskih naseljenika.
▲Također je potrebno napomenuti da prilikom testiranja bošnjačkog uzorka u ovoj analizi, ni jedan Bošnjak nije bio iz [[Bosanska krajina|Bosanske krajine]]. S obzirom na historijske faktore koji se vežu za ovaj kraj, moglo bi se očekivati da bi uključivanje bošnjačkog faktora iz Bosanske krajine povećalo frekvenciju I-P37 i pod-halo grupa koje se vežu za Slavene, dok bi se smanjila frekvencija pod-halo grupa koje se vežu za Mediteran, što bi značajno utjecalo na konačni prosječni rezultat analize. Buduće analize će vjerovatno pažnju posvetiti ovom pitanju.
▲Na osnovu genetskih analiza objavljenih od Stanford Univerziteta 2004 su stanovnici [[BiH]] ( Bosnian-BiH stanovnistvo), sa ukupnom procentualnom sumom Haplogrupe I (Hg I) od 42%,na vrhu tabele [[Evropa|Evropskog]] stanovništva.
▲Zatim slijede, [[Švedska]]( 40.5%), [[Norveška]]( 40.3%), [[Danska]]( 38.7%), [[Slovenija]]( 38.2), [[Hrvatska]]( 38,1), [[Njemačka]]( 37.5%) itd..
▲Dio Haplogrupe I (Hg I) čini Haplotip I1b* koji je takodje, cak i svijetski gledano, najzastupljeniji u Bosni i Hercegovini sa 58%.(Bosna - 52.2, Hercegovina 63.83%).
▲Na osnovu mutacije gena I1b*, koji ima najvecu raznolikost na tlu srednjovjekovne [[Bosna|Bosne]], u trokutu [[Sarajevo]] - [[Maglaj]] - [[Tuzla]], je starost toga istoga gena procijenjena na +/- 11.000 godina. Time je dokazana autohtonost [[BiH]] naroda tj.da oni nastanjuju teritoriju danasnje [[BiH]] vec +/- 11.000 godina.
▲Vrijednost mutacije (Haplotype diversity values) je u trokutu Sarajevo - Maglaj - Tuzla -(.929), zatim slijede Cesi i Slovaci -(.904), Moldavski [[Gaugazi]] -(.900), Estonci -(.867), Hrvati -(.845), Poljaci -(.818), Ukrainci -(.802) te Turci -(.755).
▲2005 objavljuje Oxford Univerzitet (Društvo za Molekularnu Biologiju i Evoluciju) genetsku Analizu juznoistocne [[Evropa|Evrope]].
▲Analizi su susjedovali Naučnici iz [[BiH|Bosne i Hercegovine]] ( Rifet Terzić, Ivanka Čolak, Ante Kvesić), [[Hrvatska|Hrvatske]] ( Marijana Peričić, Lovorka Barać Lauc, Irena Martinović Klarić, Branka Janičijević, Igor Rudan, Dan Popović, Pavao Rudan), [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] ( Đorđe D. Bajec i Branislav D. Stefanović), [[Makedonija|Makedonije]], [[Škotska|Škotske]] i [[Estonija|Estonije]].
▲Ovaj Interncionalno priznati rad, za razliku od analize D. Marjanovića, ukazuje da stanovnici [[BiH|Bosne i Hercegovine]] nisu porijeklom stari [[Slaveni]] niti da imaju znacajniji priliv toga gena.
▲Stanovnici Hercegovine sa 63.83% I1b* gena, za razliku od stanovnika [[Bosna|Bosne]] sa 52.2% I1b*, posjeduju nesto vise toga gena ali mutacija toga istoga gena (I1b*) dokazuje da je on nesto mladjeg datuma.
▲Iz gore navedenih Izvora te i mnogih drugih internacionalno priznatih radova koji su analizirani ovih godina od strane Dipl. Biologa J. Apter i Svajcarske firme IGENEA je Genexpert i posjednica ove firme Inma Pazos dokazala:
▲- [[Bošnjaci]] na tlu srednjovijekovne Bosna|Bosne su potomci Ilira.
▲- Bošnjaci su se kao prvi u ovom dijelu (BiH) naselili i asimiliraju poslije nadolazeće narode ( [[Slaveni|Slavene]], [[Avari|Avare]], Hrvate, Srbe ).
▲- Bos. Hrvati su genetski gledano nesto bliži Slavenskim narodima nego Bošnjaci.
▲- Bos. Srbi i Bos. Hrvati su genetski sličniji Bošnjacima nego Srbima ili Hrvatima.
▲- Bošnjaci su nasljednici Ilira, dok su Srbi i Hrvati, genetski gledano, u 5 - 7. stoljecu naseljeni Slaveni.
▲- Gen I1b* je kod Bos. Hrvata nesto brojniji, ali se oni ne mogu vidjeti kao naslijednici Ilira jer je mutacija toga gena mladja nego kod Bošnjaci|Bošnjaka.
▲Naucnici navode da je procenat Slavenskog gena u Bosni i Hercegovini( 15%) manji nego u Njemackoj te da ostalih 85% cine u najvecem broju ilirski, germanski i keltski geni.
▲U susjednoj Hrvatskoj je gen R1a( 34.3% sa mutacijom tipičnom za Slavene ) brojniji od I1b* ( 32.4%). U studiji nacinjenoj od strane Hrvatske je stanovnistvo Jadranskh otoka ovaj procenat na bolje izmijenilo ali je studija zbog toga kao i ostlih kontraverzija internacionalno nepriznata.
▲Na podrucju Srbije je otkriveno 29.2% ovoga I1b* gena te 15.9% R1a.
== Literatura ==
| |||