Razlika između verzija stranice "Kraljeva Sutjeska (samostan)"

G. [[1524]]. sutješka je crkva (zajedno s onima u [[Visoko]]m, [[Fojnica|Fojnici]], [[Kreševo|Kreševu]] i [[Konjic]]u) bila do temelja porušena. Bilo je to vrijeme naglog napredovanja Osmanlija: g. [[1521]]. osvojili su [[Beograd]], g. [[1526]]. kod [[Mohač]]a porazili kršćane, g. [[1529]]. prvi put opsjeli [[Beč]]. Nakon dužeg vremena ([[1596]].) sutješki su franjevci, plativši golemu pristojbu od 900 dukata za samu dozvolu, podigli samostan i crkvu. Ali, bila je to zgrada koja jedva zaslužuje ime arhitekture: gradena je od ćerpića (nepečene opeke, osušene na suncu)! U sljedećem vijeku samostan je dvaput gorio (g. [[1658]]. i [[1664]].), ali je crkva tada ostala pošteđena: izmakla je požaru jer je bila 20-tak metara odmaknuta od samostana. - Za Bečkog rata (1683-1699.), sutješki su franjevci morali napustiti i samostan i crkvu i kriti se u seljačkom odijelu po šumama (do [[1704]].) pa su i samostan i crkva tih godina bili teško oronuli.

 

 

U 18. st. (g. 1728.) crkva je bila potpuno obnovljena: s tri strane bila je ozidana kamenom. Imala je tada i bačvasti svod izraden od drveta, u potpunosti dovršen tek kasnije (g. 1784. - 5.) Još prije toga (1738.) popločali su crkvu kamenim pločama. Crkva je tada imala i brojne oltare s vrijednim slikama, nabavljenim u Veneciji (od konca 16. do 18. st.). Slike su, izuzevši dvije, nestale prilikom rušenja crkve g. [[1905]].