Razlika između verzija stranice "Republika Srpska Krajina"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Eastonwest (razgovor | doprinosi)
vraćena promjena jer nije imala valjanu potporu, plus kršenja trenutnog dogovora o suzdržavanju od promjena sinonima COT COT
too much for translation
Red 1:
{{preuređivanje}}
{{Prijevod pasusa|hrvatskog}}
'''Republika Srpska Krajina''' (RSK) je bila međunarodno nepriznata srpska paradržava unutar [[Hrvatska|Hrvatske]]. Osnovana [[1991]], većina teritorija Hrvatska vojska i redarstvenepolicijske snage povratile su [[1995]], dok ostatak u istočnoj Slavoniji mirno je reintegriran u hrvatskiteritoriju teritorijHrvatske [[1998]].
 
== Historija pojma "Krajina"==
Red 7:
[[Slika:Croatia_Military_Frontier.jpg|mini|225p|desno|Karta Vojne krajine]]
 
[[Vojna krajina]] je historijski pojam koji zahtijeva temeljitu obradbuobradu. Ukratko se može reći da su turski upadi u Hrvatsku počeli 1414., intenzivirali se tokom XV15. i XVI16. vijeka, a što je sve uslijed više činiteljafaktora sredinom XVI16. vijeka dovelo do osnutkaosnivanja zasebnogposebnog vojno-teritorijalnoga ustrojadijela koji je postupnopostepeno sve više potpadao pod zapovjedništvokomandu Bečkoga dvora i Ratnoga vijeća, a glavi mu je cilj bijašebio, ispočetka, stvaranje protu-turskogaprotivturskog vojnogavojnog obrambenogaodbrambenog pojasa. Područje Vojne krajine nastalo je od dijelova HrvatskogaHrvatskog kraljevstva koje je je borba protiv Osmanlija silom događaja postupno izuzimala iz jurisdikcije Hrvatskoga sabora i bana i stavljala pod izravnu upravu Habsburgovaca i austrijske vojne mašineriije. Kao formalneformalni početcipočeci postojanja Vojne krajine (iako je institucija doživjela nekoliko preustrojapreuređenja) mogu se smatrati podjela Vojne krajine na Hrvatsku i Gornjo-slavonsku, koju je izvršio 1553. vrhovni krajiški zapovjednikkomandant Ivan Lenković, te odluka Sabora zemalja unutarnjeunutrašnje Austrije iz 1578. Upravo je način financiranjafinansiranja stvarao velike teškoće, jer te dvije zemlje feudalnog ustroja nisu nikad imale dovoljno sredstava za financiranjefinansiranje profesionalne vojske.
 
U XVI16. i XVII17. vijeku Krajina se organizuje oko vojnih utvrda i rijetko je naseljen habsburški vojni rezervat. Od druge polovine i kraja XVI16. vijeka, upravo na prijedlog Ivana Lenkovića, osim sustrijskimsa austrijskim vojnim postrojbamajedinica, naseljavana je mješovitim pučanstvomstanovništvom - domaćim uvojačenimmobiliziranim, te prebjezima s turskoga područja i raznim austrijskim vojnim postrojbamajedinicama. Među prebjezima prevladavaju Vlasi, romanizirano paleobalkansko stanovništvo u procesu slavizacijeslavenizacije, konfesionalno miješano. Angažiranje Vlaha kao seljaka-ratnika bio je neuobičajen potez austrijskih vlasti, ali je on riješio jedan od glavnih problema održavanja Vojne Krajine - Vlasi su, naime bili spremni živjeti i ratovati samo za zemlju i slobodu pljačkanja stoke s druge strane granice. Tako se prvi puta na teritorijuteritoriji Hrvatske pojavljuje značajnija masa istočno-pravoslavnoga pučanstvastanovništva jer je dobar dio Vlaha, koji se naselio u Bosnu i Hercegovinu pošto su one potpale pod tursku vlast, pripadao Srpskoj pravoslavnoj crkvi (koja je pod Osmanlijama postojala pod različitim imenima, ovisnozavisno o historijskomod historijskog trenutkutrenutka).
 
Teško je procijeniti broj stanovnika Vojne krajine jer se ona u tim burnim vremenima sužavala i širila, pučanstvostanovništvo se raseljavalo i doseljavalo, pa nešto pouzdanije podatke imamo tek iz 18. vijeka, kada po popisu iz 1717. Karlovački generalat (Hrvatska krajina) ima 13.034 vojnika, a Varaždinski generalat (Slavonska krajina) 10.919. Brojka cjelokupnoga stanovništva ovisi o procjeni ženskoga stanovništva, staraca i djece. TočnijiTačniji, ali isto sumarni podatcipodaci su Engelov (1776.) i Hietzingerove procjene koje govore o oko 100.000 stanovnika 1652., možda oko 250.000 godine 1717., te za 1785. godine 523.331 stanovnika (opet procjena, jer je popisano samo muško stanovništvo). Konfesionalno, katolici tvorečine malu većinu od oko 52 % pučanstvastanovništva- oko 2/3 u varaždinskom, oko ½ u karlovačkom i oko 1/3 u banskom generalatu. Ponekad se smatra da je seoba Srba pod Arsenijem Crnojevićem nakon propasti Svete Alijanse u ratovima protiv Turaka 1699, bitno izmijenila konfesionalnu strukturu Vojne krajine, no, to je netočnanetačna pretpostavka jer se većina preseljenika naselila u područje sadašnje Vojvodine i južne Ugarske, izvan granica Hrvatsko-slavonske vojne krajine. No, ta je seoba bila važna u drugom pogledu: pomogla je, preko djelovanja srpskih pravoslavnih svećenikasveštenika, u širenju i učvršćenju srpske etničke svijesti među ranije naseljenim pravoslavnim Vlasima i zaustavila prozelitske pokušaje BečkogaBečkog dvora i same Katoličke Crkve koja je Vlahe htjela uključiti u crkvenu uniju, a poslije oslobađanja dijelova Hrvatske od Turaka i pretvoriti te Vlahe u kmetove (na primjer kad se granica pomakla do Une, zagrebački biskup je tražio vraćanje zemlje Kaptolu koji je bio vlasnik zemlje prije Turaka). Srpska pravoslavna Crkva s ponosom ističe činjnicu da su se prvoslavni Vlasi opirali unijaćenju, ali tu činjenicu pogrešno pripisuje srpskoj nacionalnoj svijesti, a ne činjenici da su se Vlasi opirali unijaćenju zbog straha od pokmećivanja. (Slično se događalo i na području Moravske gdje su Vlasi poslije 30-godišnjeg rata nasilno pokmećeni, te odnahodmah poslije 1848. godine, kad je ukinuto kmetstvo, gotovo se svi iselili u Texas!). Austrijanci su izravno upravljali sa Krajinom iz Beča, ali Krajina nikada nije postala kraljevska zemlja. Prestankom vojne opasnosti od Turskog carstva, nestalo je potrebe za održavanjem posebne vojne uprave, i vojna uprava se ukida između 1869 and 1871. Godine 1881. Vojna krajina je pripojena civilnoj Hrvatskoj.
 
U razdoblju do [[1918]]., to je područje dio Hrvatsko-slavonskoga kraljevstva unutar Austro-Ugarske monarhije, bez neke autonomija (za koju, usput, nije postojala nikakva inicijativa). U doba većega dijela Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije, dio je Primorske banovine, a poslije sporazuma Cvetković-Maček 1939. u sastavu je Banovine Hrvatske. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije postaje nalazi se u NDH, a poslije 1945., u FNRJ/SFRJ u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Ovdje valja nešto reći o terminologiji: