Razlika između verzija stranice "Silmarilion"

|žanr= Fantastika, mod. [[mitologija]]

|jezik= engleski, [[Sindarin|sindarin]],

|pripovijedač= Neimenovan

|gledište= Treće lice; objektivno

 

Silmarilion je kompleksno djelo koje izražava široki spektar evropske [[mitologija|mitologije]] kao što je [[Finska|finski]] ep Kalevala, isladske sage ili keltski mitovi. Na primjer, ime vrhovnog božanstva, Eru lluvatar (Onaj koji je otac svih) je očito preuzet iz norveške mitologije. arhajski stil i uzvišenost ''Ainulindalë'' naliči na Stari testament. Ostrvska civilizacija Numenor podsječa na Atlantidu- jedno od imena koje je [[DŽ.R.R. Tolkin|Tolkin]] dao ovoj zemlji je ''Atalantë'', iako je ovu riječ Tolkin izveo iz jezika vilenjaka.

 

== Razvoj teksta ==

 

Prvi nacrti Silmariliona su nastali početkon 1917, kada je [[DŽ.R.R. Tolkin|Tolkin]] kao britanski oficir, ležao u bolnici radi ''rovovske groznice''. Tada je ove priče nazvao ''Knjiga izgubljenih priča''. Poslije rata, pokušao je izdati neke od priča, ali su ga mnogi izdavači odbili, okarakterisavši njegovo djelo kao ''bajku'' koja nije pogodna odraslim čitaocima. Pokušao je još jednom, nakon što je objavio [[Hobit|Hobita]] 1937; ali i tada djelo je viđeno kao previše komplikovano. DŽ.R.R. Tolkin|Tolkin je zamoljen da napiše nastavk ''Hobitu'', koji če kasnije postati značajna knjiga ''Gospodar prstenova'' ([[Prstenova družina]], [[Dvije Kule]], i [[Povratak kralja]]).

Nekoliko godine poslije očeve smrti, Kristofer Tolkin je radio na nekim djelima, koja su ponekad bila samo nacrti, da bi bila dosljedna i hronološki tačna. Neki dijelovi ''Quenta Silmariliona'' su čak bili ne napisani tako da je Kristofer Tolkin u pomoć pozvao pisca fantastike Guy Gavriel Kaya. Kao konačni rezultat, sa geneologijama, kartama i indeksom, knjiga je izdata 1977.

== Vanjski linkovi ==

 

* [http://www.lotrlibrary.com/ Fanatička biblioteka Gospodara prstenova-razne informacije]