Razlika između verzija stranice "Jean Calvin"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Vraćena izmjena 705547 korisnika Eastonwest (razgovor) |
vraćena promjena jer nije imala valjanu potporu |
||
Red 4:
Svoja teološka razmišljanja je otpočeo sistematizirati u svojim (''Christianae Religionis Institutio'') "Institucijama kršćanske religije" 1536. Ono što ga je stavilo na listu nepoželjnih bila je činjenica da je u ključnim elementima otišao od doktrine Rima. Tako je odbacio vrhunski autoritet [[Papa|Pape]], te naglašavao spasenje po vjeri neovisno od dijela, ali je i reanimirao i pristao uz učenje temeljeno na sv. Pismu poznat kao predestinacija. On je također vjerovao da je Biblija jedini izvor Božjeg zakona i teologije, a da vjernici trebaju interpretirati ali i očuvati u njenom izvornom naučavanju, isto tako i svijet koji je [[Bog]] stvorio i uspostavio zakonitosti. Pokušao je nešto što je bilo nezamislivo u to vrijeme, on je uspostavio [[Teokratija|teokratsko]] društveno uređenje, kada se izuzme [[Izrael]], onda je to jedino društvo koje je funkcioniralo po teokratskom principu. Zakoni koji su donošeni imali su izvorište i temelj na Sv. Pismu, ne znači da je tamo sve bilo u savršenom stanju ali kršćanstvo je imalo znakovit društveni uticaj.
Njegovim naporima razvijena je tzv. kalvinistička teologija iako on nikada nije imao namjeru razvijati svoju teologiju i praksu unutar kršćanstva. Protivno svojoj volji postao je uzor mnogima, a njegov teološki sustav imao veliki uticaj na Evropsku misao te u kasnijim stoljećima proširio širom cijelog svijeta
Teološko učenje o predestinaciji se uglavnom povezuje sa Jeanom Calvinom, često tumači kao da je on ¨stvorio¨ taj sistem. Ipak to nije u potpunosti tačno jer je učenje vrlo jasno izraženo u Bibliji, a [[Aurelije Augustin|sv. Augustin]] je također izražavao slične stavove. Dakle to je teološko učenje koje tvrdi da Bog na temelju svog sveznanja (omnisciencia) i svemoći (omnipotencija), polazeći od mogućnosti da je predvidio sve unaprijed i voli ljude te im iskazuje milost i milosrđe, pojedine predodređuje (predestinira) za spasenje, a druge za vječnu propast. U tom učenju koje se podudara i sa Rimokaličkim razumijevanju predestinacije pojavljuje se jedna različitost, a ta je da "kalvinistička" teologija slobodnu volju podređuje Božjem pozivu dok Rimokatolička naglašava da Božja surađuje sa ljudskom voljom.
| |||