Razlika između verzija stranice "Reductio ad absurdum"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Eastonwest (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 15:
[[Aristotel]] je dao ključni doprinos i sistematično razradio pitanja deduktivne logike. Kod njega se metoda svođenja na kontradikciju zove ''svođenje na nemoguće''. Između ostalog je i objasnio zakon o neproturječnosti i zakon isključenja treće mogućnosti. Ova metoda je značajno oruđe logike u rukama [[Euklid]]a i upravo u ''Elementima'' je odigrala ključnu ulogu u izgradnji logički zasnovane škole geometrije.
 
Međutim, najveći doprinos primjeni ove metode je dao [[Arhimed]]. On je u svojim spisima ovu metodu dotjerao do neslućenih razmjera čak prevazilazeći granice kojima je metoda predodređena. Arhimed je, prema sopstvenom priznanju, našao neke zabačene spise atomista sa njihovim genijalnim, ali logički slabo podupretim tvrdnjama i shvativši da su njihovi zaključci istiniti, uspio da nađe zaobilazne metode da do tih rezultata dođe na potpuno originalan, ali zbunjujući način. Ovo se saznalo tek dvadeset stoljećavijekova nakon njegove smrti, slučajnim pronalaskom jednog zabačenog spisa u kome je on otkrio kako je smišljao i pronalazio rješenja za komplikovane probleme koje je rješavao. Njegova metoda uvođenja međukoraka, zaobilaznih pretpostavki i lema, a potom svođenja na besmislicu početnih tvrdnji je i za matematičare [[17. vijek|17.]] i [[18. vijek|18. stoljećavijeka]] predstavljala izvor očajanja.
 
Ovako izgrađeni, Arhimedovi dokazi nisu davali uputstva kako ovu metodu primjeniti i na neke druge, srodne slučajeve. Današnjim [[rječnik]]om rečeno, ne vidi se kako se generički rješava jedna klasa problema. Tu se vidjelo još nedostataka ove metode. Ona je dobra za provjeru i dokazivanje rezultata (poznatog ili pogođenog) ali je loša za nalaženje novog, još nepoznatog rješenja. Stari matematičari su govorili da metoda više zbunjuje nego što razvija um, jer čitalac ne zna odakle se pojavilo rješenje, jer nema jasne slike o vezama između istina i postojanju uzročno posljedičnog lanca.