Razlika između izmjena na stranici "Henri Bergson"

Uklonjeno 6 bajtova ,  prije 13 godina
nema sažetka izmjene
m (robot Dodaje: pms:Henri Bergson)
'''Henri Bergson''' ([[Pariz]], [[18. oktobar]] [[1859]]. - [[Pariz]], [[4. januar]] [[1941]].), [[Francuska|francuski]] [[Filozofija|filozof]]
 
Henri Bergson je velik filozof koji je ostavio traga u 20. vijeku. Bio je izvrstan [[Matematika|matematičar]], a zatim prelazi na humanističke nauke. Predao je dvije doktorske radnje: ''Esej o neposrednim datostima svijesti'', i jedan na latinskom o Aristotelovu poimanju mjesta. Predaje na koledžu "de France", sluša ga [[Ettienne Gilsone]], T.E.Elliot, predaje i u Americi, član je francuske akademije i to kao prvi jevrej koji je ušao u nju. Imao je i političku karijeru, umire sa 81 godinom. Naginjao je katoličanstvu, a da nikada nije prešao na njega, a [[1927]]. dobio je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]]. Čitava mu je [[filozofija]] spiritualistička alternativa [[Pozitivizam|pozitivizmu]] 20. stoljećavijeka.
 
'''Djela'''
Zatvoreni je [[moral]] moral razuma, a inspirira se na ideji vremenske sakcije nagrade i kazne – to je naime metoda [[Sociologija|socijalnog]] pritiska i pokoravanja nametnutim zakonima društva koji ima za cilj održavanje istog motivima pozitivne i negativne sankcije. Tu je djelovanje automatizirano: činim tako jer svi tako čine. Otvoreni moral jest onaj po kojem se neko obvezuje na radnju nadahnjujući se na pojmu dobrobiti čovječanstva utemeljenog na ljubavi. Ovaj moral nije statičan već stvarateljski otvoren pa daje osjećaj slobode te se poistovjećuje sa samim životnim principom. U tome je sličan muzici. Ovdje Bergson slijedi [[Aurelije Augustin|Augustinovu]] ''ama et quod vis fac''. Bergson je taj moral pronašao u [[Gaothama Budda|Buddhi]], [[Sokrat]]u, svecima kršćanstva i judaizma kao onih koji su bili propagatori dobra. Oba ova morala ne pojavljuju se u čistoj formi već su dvije pojave jednog te istog zamaha.
 
Statička religija temelji se na pripovijedanju kojim se čovjek brani od štetnih uticaja, a motivirana je obećanjem vječne kazne ili nagrade. Dinamička religija temelji se na intuiciji apsolutnoga i na mističnom sjedinjenju s Njime tako da je praktični vid ove religije mistični život. Tu Bergson proučava grčki i istočni misticizam, jevrejske proroke te kršćansku mistiku pa zaključuje da je mistika kršćanstva jedina koja je uspjela u posvemašnjoj mjeri – tu se mistika posve iskristalizirala. Ovdje Bergson stiže do Božje opstojnosti koju postavlja na temeljima posve drugačijim od [[Logika|logičkih]], za koje drži da ne dokazuju ništa: potrebno je ovdje vjerovati misticima – to su eksperti koji znaju o čemu govore baš kako vjerujemo doktoru kad je u pitanju naše zdravlje. Počekom 20. stoljećavijeka u [[Francuska|Francuskoj]] se formira bergsonovska škola na koju utiče anglosaksonski [[pragmatizam]], a koja ide dalje od Bergsona. On je pak na svojoj samrti zaželio da mu se spale spisi pa nam od njega nije ništa ostalo osim nekih.
 
== Relevantni članci ==
12.380

izmjena