Razlika između verzija stranice "Franjevački samostan Gorica"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Eastonwest (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Eastonwest (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 3:
=Crkva=
 
U osmansko vrijeme kršćanima nije bilo dopušteno graditi ni najskromnije vjerske zgrade. Tek polovicom 19. stoljećavijeka i osmanska je vlast bila prisiljena olabaviti to svoje držanje i napokon dopustiti da i kršćani mogu podići koju crkvu. Među prvima koji su tu promjenu iskoristili bio je zauzeti franjevac [[fra Lovro Karaula]]. On je [[1852]]. g. isposlovao u tu svrhu bujruntiju a onda, na temelju nje, i ferman [[1853]] g. U međuvremenu [[franjevci]] su marljivo pripremali građu.
 
== Narodna predaja o Gorici ==
Red 11:
 
== Historijat gradnje ==
Plan za crkvu napravio je splitski graditelj Franjo Moise. Pola stoljećavijeka poslije njega, taj njegov plan bitno je nadopunio ugledni [[Hrvati|hrvatski]] arhitekt [[Josip Vancaš|Josip pl. Vancaš]], čije je djelo i [[Sarajevo|sarajevska]] [[katedrala]] i brojne druge crkve i palače po [[Bosna i Hercegovina|Bosni]], [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Italija|Italiji]].
Gradnja crkve je započeta postavljanjem temeljnog kamena [[1854]]. godine a zgrada je došla pod krov pet godina poslije [[1859]]. godine. Prve dvije godine gradnju je vodio [[Trogir]]anin Ante Ciciliani, a zamijenio ga je Špiro Marić s otoka [[Vis|Visa]]. Iako je bila sasvim "gola", u njoj su za nevolju, počeli obavljati službu Božju već [[1860]]. godine. Najveće graditeljsko obogaćenje crkve bio je južni zvonik, izgrađen 1887-1888. g. i veliko zvono (teško 1024 kg). Nakon toga obavljena je posveta crkve [[1891]]. g. Napokon [[1903]]. g. odlučeno je crkvi dati njezin konačni oblik, te u tu svrhu su se obratili Josipu pl. Vancašu. Njegov program je bio: izgraditi iznad postojećih nosača svodove od armiranog betona, prikladno popločati crkvu, izvesti zidne i stropne dekoracije i podići drugi, sjeverni zvonik. Radove je vodio Franjo Holz; sjeverni zvonik, simetričan južnom, izveo je Petar Bradarić; ukrašavanje crkve prema Vancaševim nacrtima obavila je [[beč]]ka tvrtka Wayss, a slike naslikao Marko Antonini. Sve se to obavilo tokom 1905-1906. g.
Tako je crkva [[28. oktobar|28. oktobra]] [[1906]]. g. svečano otvorena i predata na upotrebu.
 
=Samostan=
Gradnja Samostana je započela zajedno s gradnjom crkve g. [[1854]]. Najprije je podignut zapadni dio, onaj koji gleda prema gradu. Useljen je [[1858]]. g. Nakon pet godina ([[1863]].) podigli su prizemlje južnog dijela a nešto kasnije i njegov kat. Treća, istočna strana zgrade ostala je dugo neizgrađena: na njezinu mjestu su bile neugledne gospodarske zgradice. Od 1984-[[1985]]. g. izgrađen je i taj, istočni, dio, prema nacrtu arhitekta [[Zlatko Ugljen|Zlatka Ugljena]]. Uz osnovnu zadaću - da bude boravište redovničke zajednice - samostan je imao i različite prateće funkcije. U vrijeme turske vladavine, jedno se vrijeme u samostanu držala i nastava za osnovnoškolce, zatim u periodu od [[1889]]. do [[1909]]. tu je bila smještena i škola za bogoslove (buduće svećenike). Tridesetih godina dvadesetog stoljećavijeka tu je bio i [[novicijat]] za pripravnike Franjevačkog reda. Od devedesetih godina prošlog stoljećavijeka ponovno je vraćen novicijat na Goricu.
 
Samostan na Gorici raspolaže sa značajnim kulturnim blagom, koje je od osobite važnosti za ovaj kraj, ali i općenito za [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]] i za hrvatski narod. To je blago smješteno u više zbirki: arheološkoj, etnografskoj i sakralnoj, zatim u knjižnici i galeriji slika, koja u najvećoj mjeri predstavlja slikarstvo [[Gabrijel Jurkić|Gabrijela Jurkića]], koji je u ovom samostanu proveo posljednjih dvadesetak godina svog života.