Razlika između verzija stranice "Franjevački samostan Gorica"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 3:
=Crkva=
U osmansko vrijeme kršćanima nije bilo dopušteno graditi ni najskromnije vjerske zgrade. Tek polovicom 19.
== Narodna predaja o Gorici ==
Red 11:
== Historijat gradnje ==
Plan za crkvu napravio je splitski graditelj Franjo Moise. Pola
Gradnja crkve je započeta postavljanjem temeljnog kamena [[1854]]. godine a zgrada je došla pod krov pet godina poslije [[1859]]. godine. Prve dvije godine gradnju je vodio [[Trogir]]anin Ante Ciciliani, a zamijenio ga je Špiro Marić s otoka [[Vis|Visa]]. Iako je bila sasvim "gola", u njoj su za nevolju, počeli obavljati službu Božju već [[1860]]. godine. Najveće graditeljsko obogaćenje crkve bio je južni zvonik, izgrađen 1887-1888. g. i veliko zvono (teško 1024 kg). Nakon toga obavljena je posveta crkve [[1891]]. g. Napokon [[1903]]. g. odlučeno je crkvi dati njezin konačni oblik, te u tu svrhu su se obratili Josipu pl. Vancašu. Njegov program je bio: izgraditi iznad postojećih nosača svodove od armiranog betona, prikladno popločati crkvu, izvesti zidne i stropne dekoracije i podići drugi, sjeverni zvonik. Radove je vodio Franjo Holz; sjeverni zvonik, simetričan južnom, izveo je Petar Bradarić; ukrašavanje crkve prema Vancaševim nacrtima obavila je [[beč]]ka tvrtka Wayss, a slike naslikao Marko Antonini. Sve se to obavilo tokom 1905-1906. g.
Tako je crkva [[28. oktobar|28. oktobra]] [[1906]]. g. svečano otvorena i predata na upotrebu.
=Samostan=
Gradnja Samostana je započela zajedno s gradnjom crkve g. [[1854]]. Najprije je podignut zapadni dio, onaj koji gleda prema gradu. Useljen je [[1858]]. g. Nakon pet godina ([[1863]].) podigli su prizemlje južnog dijela a nešto kasnije i njegov kat. Treća, istočna strana zgrade ostala je dugo neizgrađena: na njezinu mjestu su bile neugledne gospodarske zgradice. Od 1984-[[1985]]. g. izgrađen je i taj, istočni, dio, prema nacrtu arhitekta [[Zlatko Ugljen|Zlatka Ugljena]]. Uz osnovnu zadaću - da bude boravište redovničke zajednice - samostan je imao i različite prateće funkcije. U vrijeme turske vladavine, jedno se vrijeme u samostanu držala i nastava za osnovnoškolce, zatim u periodu od [[1889]]. do [[1909]]. tu je bila smještena i škola za bogoslove (buduće svećenike). Tridesetih godina dvadesetog
Samostan na Gorici raspolaže sa značajnim kulturnim blagom, koje je od osobite važnosti za ovaj kraj, ali i općenito za [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]] i za hrvatski narod. To je blago smješteno u više zbirki: arheološkoj, etnografskoj i sakralnoj, zatim u knjižnici i galeriji slika, koja u najvećoj mjeri predstavlja slikarstvo [[Gabrijel Jurkić|Gabrijela Jurkića]], koji je u ovom samostanu proveo posljednjih dvadesetak godina svog života.
|