|
Sto se [http://bs.wikipedia.org/wiki/Isto%C4%8Dni_Mostar_%28op%C4%87ina%29 ovde] moje izmjene vazda vracaju?
== HVO nije srušio Stari most ==
'''EKSPERTI TVRDE: Most nije srušio HVO'''
Ekspertna analiza trojice stručnjaka koja će uskoro izići iz tiska kao knjiga u Zagrebu donosi iznenađujuću tvrdnju: Stari most u Mostaru nije srušio tenk HVO-a nego podmetnuta mina aktivirana iz muslimanskog dijela grada
Uskoro bi se istodobno u hrvatskim i bosanskohercegovačkim knjižarama trebala naći vrlo zanimljiva knjiga koja na drukčiji način govori o poznatom rušenju Starog mosta u Mostaru 9. studenoga 1993. Knjigu će izdati zagrebačke izdavačke kuće „P.I.P. Pavičić" i „Oktavijan", a ljubaznošću izdavača Josipa Pavičića Nacional čitateljima prvi predočava njezin sadržaj.
Središnji dio te knjige je ekspertiza pod naslovom "Analiza rušenja Starog mosta prema dostupnim videosnimkama" (Videozapisi dostupni na dnu stranice), što su je izradila trojica zagrebačkih stručnjaka: diplomirani inženjer kemije 51-godišnji dr. Muhamed Sućeska i diplomirani inženjer strojarstva dr. Aco Šikanić, obojica s Brodarskog instituta u Zagrebu, te diplomirani inženjer strojarstva, 74-godišnji dr. Slobodan Janković, umirovljeni profesor i znanstveni savjetnik na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Janković je i sudski vještak, kojega je Tribunal u Haagu angažirao u slučaju suđenja generalu Tihomilu Blaškiću.
Mišljenja i tvrdnje tih triju eksperata za balistička vještačenja i učinke eksplozivnih sredstava, do kojih su oni došli na osnovi detaljnog pregleda snimljenog videomaterijala o rušenju Staroga mosta i usporedbe s rezultatima vlastitog eksperimenta na poligonu u Petrinji, mogli su promijeniti uvriježene interpretacije događaja oko rušenja Starog mosta. U spomenutoj analizi ta trojica stručnjaka tvrde da se "na temelju proučavanja dostupne videodokumentacije i izvršenog eksperimenta može konstatirati da je velika vjerojatnost da rušenje Starog mosta nije izvršeno paljbom iz tenkovskog topa, nego detonacijom eksplozivnog naboja ili minskoeksplozivnog sredstva postavljenog u donjem dijelu luka mosta", te da je "samo aktiviranje naboja izvršeno preko detonirajućeg štapina koji je aktiviran iz blizine Starog mosta, i to najvjerojatnije s lijeve, odnosno istočne (bošnjačke - op.p.) strane obale Neretve".
Riječ je o zaključku koji je u potpunoj opreci s onim što se dosad tvrdilo, da je most srušen tenkovskom paljbom sa zapadne, hrvatske strane Neretve. Do takvog zaključka ovi stručnjaci došli su prvenstveno pomnom analizom videodokumentacije točnog trenutka rušenja mosta 9. studenoga 1993. u 10 sati i 16 minuta. Oni kažu da su analizom tih snimki "uočene neke činjenice koje se moraju uzeti u obzir ako se želi objektivno razjasniti rušenje Starog mosta". Nakon pažljivog pregledavanja i analize videodokumentacijekoja im je bila na raspolaganju, izdvojili su dvije sekvence koje prikazuju rušenje mosta i događaje neposredno prije rušenja. Prva je snimka HRT-ova prijenosa emisije austrijskog TV ORF 2, a druga snimka u trajanju od 16 sekundi potječe s videokasete TV Mostar.
Autori podsjećaju da je dosad rušenje Starog mosta pripisivano djelovanju paljbe iz tenka snaga HVO-a, koji se nalazio južno, na zapadnoj, odnosno desnoj obali Neretve, udaljen 1,40 km od samog mosta, a oni su utvrdili preciznim mjerenjima da je taj tenk koji je granatirao Stari most bio od njega udaljen točno 1414 metara. Analizirajući snimke više televizijskih kuća i oni su utvrdili da je Stari most tijekom prijepodneva i poslijepodneva 8. studenoga 1993. zaista bio izložen udarima raznih projektila, pa vrlo vjerojatno i tenkovskih. Na nekim snimkama čak se vide projektili u letu, naglašavaju autori „Analize rušenja Starog mosta", ali potom dodaju:
"Međutim, snimke porijeklom s televizije ORF 2, koje neposredno prethode samom činu rušenja Starog mosta, upućuju na drugi mogući zaključak rušenja Starog mosta, koji se dogodio 9. studenoga 1993. godine, oko 10 sati. Prema ovim snimkama u trenucima rušenja mosta vidi se stup vode po crti koja prolazi od istočne obale, južno od mosta, i ide do istočnog oslonca mosta. Stup vode diže se približno do pola visine mosta. Istodobno se u istočnom osloncu mosta uočava oblak crnog dima. Neposredno poslije ruši se most, što se vidi na snimkama videozapisa TV ORF 2. U međuvremenu se ne vidi da je ijedan projektil udario u most. Uzdužni stup vode može biti posljedica aktiviranja detonirajućeg štapina, koji je bio u vodi južno od mosta, od istočne obale do istočnog stupa mosta, a oblak crnog dima u istočnom osloncu mosta može biti posljedica aktiviranja eksplozivnog naboja. Još bolje se u vremenskom slijedu vide ovi događaji na snimkama videozapisa TV Mostar."
Svoju su analizu trojica stručnjaka popratili i vrlo detaljnom fotodokumentacijom, reprodukcijama pojedinih kadrova izvađenih sa snimki samog rušenja Starog mosta, a oni su u njoj opisali što se na pojedinom kadru vidi. Činjenica da se u "vodi na snimkama TV ORF 2 i TV Mostar pojavljuje duž istočne obale 'vodoskok' u dužini od 30-50 metara i praktički istodobna eksplozija vidljiva u donjem dijelu mosta", napisali su u svojoj ekspertizi trojica stručnjaka, uputila ih je na zaključak da je "vodoskok" u Neretvi uzrokovan detonacijom detonirajućeg štapina u vodi. "Detonirajući štapin", zaključuju u Analizi dr. Sućeska, dr. Janković i dr. Šikanić, "mogao je biti aktiviran ili putem sporogorećeg upaljača ili električnim putem. S obzirom na brzinu detonacije detonirajućeg štapina na bazi pentrita (PETN), odnosno brzinu kojom detonacijski val putuje duž detonirajućeg štapina, oko 6500 m u sekundi, to znači da je put od oko 50-ak metara detonacijski val prešao za 0,008 sekundi, tj. 8 ms. S obzirom na brzinu snimanja kamere (25 snimki u sekundi) između dvije uzastopne snimke prođe 40 ms, pa se na snimci može uočiti samo kadar neposredno prije detonacije i kadar nakon kompletne detonacije detonirajućeg štapina i eksplozivnog naboja. Kamera, dakle, nije u stanju registrirati neki trenutak tijekom gibanja detonacijskog vala kroz detonirajući štapin."
Autori analize snimki rušenja Starog mosta nisu se zaustavili na tome, nego su svoje zaključke prije mjesec dana provjerili eksperimentom na poligonu. U svojoj analizi oni kažu:
"Eksperiment je imao za cilj potvrditi da je uočeni stup vode izazvan djelovanjem detonirajućeg štapina, koji je bio postavljen kroz vodu, duž istočne obale rijeke Neretve, a eksplozija u istočnom luku mosta detonacijom eksplozivnog naboja. Zato je na umjetnom jezeru postavljen detonirajući štapin s jezgrom od pentrita, mase eksploziva 20 g/m, u duljini od 20 metara, a na dubini od oko 50 cm ispod površine vode. Taj detonirajući štapin aktiviran je s desnog kraja s pomoću električnog detonatora. Na lijevom kraju štapina postavljen je eksploziv TNT, mase 200 g. Proces detonacije sniman je TV kamerom postavljenom okomito na pravac prostiranja štapina. Korištena TV kamera je brzine snimanja 25 snimki u sekundi... Nakon 40 ms (što je najkraći vremenski interval koji kamera može zabilježiti) uočava se 'plamena lopta' na lijevoj strani slike 9b, koja predstavlja detonaciju eksploziva, 200 g TNT. Na sljedećoj snimci, 9c, nakon 80 ms, jasno se uočava pojava uzdužnog vodenog stupa, koji čine vodene kapljice koje je uvis izbacio udarni val plinova produkta detonirajućeg štapina. Dizanje linijskog vodenog stupa, zbog inercije vodene mase, kasni u odnosu na detonaciju štapina, pa se zato vidi prvo eksplozija 200 g TNT, a zatim dizanje vodenog stupa, slika 9c."
Na temelju usporedne analiza ovog eksperimenta i sekvenci rušenja Starog mosta trojica stručnjaka zaključili su da je Stari most srušen miniranjem, postavljanjem eksploziva u istočne temelje, na lijevoj strani obale Neretve, a ne pogotkom topničkog projektila iz tenka HVO-a. Analiza završava zaključkom:
"Uzdužni vodeni mlaz duž istočne obale Neretve posljedica je detonacije detonirajućeg štapina postavljenog u rijeku. Eksplozija u donjem dijelu istočnog luka mosta, neposredno prije dizanja linijskog vodenog stupa, posljedica je detonacije eksplozivnog naboja koji je prouzročio rušenje mosta. Obje paralelne slike ukazuju na veliku sličnost efekta dobivenog tijekom eksperimenta s kadrovima rušenja Starog mosta koje su snimile TV ORF2 i TV Mostar."
Ove tvrdnje suprotne su onomu što se dosad tvrdilo, da je most srušen iz hrvatskog tenka. Tvrde da je srušen eksplozivom postavljenim u istočne temelje mosta, na lijevoj obali Neretve, koju su potpuno kontrolirali Bošnjaci. Na pitanje zašto je tek sada netko došao do ovakvog zaključka, dr. Slobodan Janković kaže:
"To je moguće objasniti samo na jedan način – da dosad nitko nije detaljno pregledao postojeće TV zapise u trenutku rušenja Starog mosta i neposredno prije rušenja. Kad se pažljivo promatra snimljeni materijal, jasno se vidi, neposredno prije rušenja mosta, stup vode koja se diže duž istočne obale, južno od mosta, a zatim crni dim u temelju mosta. I odmah se nameće objašnjenje da se radi o postavljenom detonirajućem štapinu i eksploziji u temeljima mosta na istočnoj obali. Mislim da za ovo objašnjenje nije potrebna velika stručnost."
Ako je Stari most doista srušen detonizirajućim štapinom, koji je, kako kažu autori analize, mogao biti aktiviran sporogorećim upaljačem ili električnim putem samo s istočne, lijeve obale Neretve, koju su, kao i cijeli taj dio Mostara, pod kontrolom držali Bošnjaci i Armija BiH, u knjizi se otvara pitanje što je na desnoj obali Neretve radio tenk HVO-a i zašto istraga Okružnog vojnog tužiteljstva i Vojnog suda u Mostaru nikada nije dala rezultate i utvrdila tko je zapovjedio posadi tenka HVO-a da 24 sata iz Donje Mahale granatama zasipa Stari most. Otvara se i sljedeće pitanje: zašto je za rušenje Starog mosta osumnjičen general Slobodan Praljak, koji je, dan prije negoli je most srušen, dužnost zapovjednika Glavnog stožera HVO-a 8. studenoga 1993. predao generalu Anti Rosi, koji je pak u lipnju 1992. oklopio daskama Stari most kako bi ga sačuvao od granata bivše JNA i Karadžićevih postrojbi?
U knjizi su objavljene karte s pozicijama razgraničenja suprotstavljenih strana u hrvatsko-bošnjačkom sukobu u Mostaru toga dana. Cijelo to područje precizno je ucrtano u zemljopisne karte, iz kompjutorskih simulacija i panoramskih fotografija Mostara, koje su sastavni dio knjige, vidljivi su položaji i točna crta razgraničenja između HVO-a i Armije BiH na desnoj obali tada podijeljenog grada, te pozicija s koje tenk s oznakama HVO-a tuče po Starom mostu. Po tim kartama ispada da je taj tenk HVO-a, koji je granatirao Stari most, bio na desnoj obali Neretve na području Donje Mahale, koji su kontrolirali pripadnici Armije BiH. Prema tim podacima, najbliži položaji HVO su bili na crti razgraničenja kod Franjevačkog samostana, dakle, oko 600 metara od Starog mosta, a skoro trostruko više od pozicije s koje je tenk HVO granatirao Stari most.
U knjizi se postavlja pitanje što je jedan jedini tenk HVO-a radio na području koje kontrolira Armija BiH? Zašto je neometano tukao skoro 24 sata po najljepšem od svih kulturnih spomenika i zaštitnom znaku grada? Zar ga pripadnici Armije BiH nisu zoljama mogli uništiti ili onemogućiti kad god su htjeli? Zašto nije reagirao španjolski bataljun UNPROFOR-a i zatražio od Glavnog stožera HVO-a da zapovjedi prekid granatiranja mosta?
Prema rasporedu snaga ucrtanih u kartama hrvatske snage u tom trenutku nisu kontrolirale taj dio grada na desnoj obali, neposredno uz Neretvu i Stari most. Ali držale su strateški važnu kotu Hum, brdo iznad Neretve i Starog mosta, odakle su most imale "kao na dlanu". Stoga je u knjizi postavljeno pitanje: "Ako su Hrvati, doista, odlučili srušiti Stari most, zašto to nisu napravili u najbolje vrijeme prelaska noći u jutro ili prelaska dana u noć, kako bi se izbjegli svjedoci, te s nekoliko topovskih projektila s usporenim djelovanjem s Huma po sredini mosta, gdje je najtanji, završili posao za samo jednu minutu, a ne ga gađali iz tenkovskog topa u bokove i temelje?" U knjizi se tvrdi da je tenk HVO-a bio dio organiziranog plana, pomoću kojega će Hrvate i HVO optužiti za rušenje Starog mosta.
Ni za izdavača "P.I.P. Pavičić", a ni za eksperte dr. Sućesku, dr. Jankovića i dr. Šikanića, nije sporno da je tenk, doista, gađao most granatama. Međutim, po njima, te granate po svojoj konstrukciji nisu namijenjene za rušenje takvog mosta, jer granata 100 mm nije dovoljno snažna za uništenje kamenog mosta. Za takav cilj upotrebljavaju se veći kalibri, npr. 203 mm, koji ima oko 8 puta više eksploziva, a tu količine eksploziva ne može zamijeniti 8 granata od 100 mm, jer one nikad ne pogode isto mjesto ni u isto vrijeme.
"Činjenica je da je Stari most bio gađan, da je prije rušenja bio dosta oštećen, te je rušen tijekom ratnih sukoba", kaže balističar međunarodnog ugleda prof. dr. Slobodan Janković.
Knjiga izdavača "P.I.P. Pavičića" bavi se i poznatom istragom koju je hrvatska strana provela o rušenju mosta, kad su za to bili osumnjičeni članovi posade spominjanog tenka. SIS je prema dokumentima Okružnog vojnog tužiteljstva Mostar od 22. studenoga 1993. žurno proveo istragu i osumnjičio tada 30-godišnjeg Tomu Topića, 24-godišnjeg Dražena Rezića i 23-godišnjeg Senaida Čavčića. Oni su, napominje okružni vojni tužitelj Mladen Jurišić, u "Službenoj zabilješki", 9. studenoga 1993. bili u posadi tenka HVO-a, pa su "oko 10 sati, u vrijeme žestokog sukoba MOS-a i HVO-a, u momentu kada su muslimanske snage preko Starog mosta prebacivale ljudstvo i tešku ratnu tehniku s lijeve na desnu obalu Neretve, samoinicijativno i bez izdavanja zapovijedi odgovornog zapovjednika, ispalili točno neutvrđen broj granata po muslimanskim snagama od kojih su neke pogodile Stari most koji se tom prilikom srušio". Tužitelj Jurišić je već sutradan 23. studenog 1993. postavio zahtjev za provođenjem istrage, koju Vojni sud u Mostaru i istražni sudac Ivan Hrstić nikada nisu uspjeli dovršiti. Istraga je potonula u vremenski zaborav, u javnosti je general Slobodan Praljak svugdje smatran odgovornim za rušenje Starog mosta. Danas je nemoguće dobiti iskaze članova posade, Tome Topića, Dražena Rezića i Senaida Čavčića, jer se ni jedan od trojice članova posade tenka više ne smatra živima. Između redaka istrage ostala je nikad provjerena informacija da su za tu akciju dobili 30.000 njemačkih maraka. Ako se, doista, radilo o plaćeničkoj misiji, ostalo je nejasno od koga su tenkisti HVO-a dobili zapovijed, a od koga novac?
PRALJAK
Knjiga se bavi i ulogom generala Slobodana Praljka u vrijeme rušenja Starog mosta i događajima koji su mu prethodili. Most je srušen točno na dan kad je Praljak napuštao Mostar. On je 8. studenoga 1993. razriješen s dužnosti zapovjednika Glavnog stožera HVO-a, a most je srušen dok je obavještavao novog zapovjednika Antu Rosu o stanju na bojišnici te mu 9. studenoga i formalno predao dužnost. Vijest o rušenju Starog mosta generala Praljka zatekla je u Zagrebu. Za Praljka, dok je zapovijedao postrojbama u Mostaru, Stari most nikada nije bio značajan vojni cilj, iako je 1992. služio za prelazak vojnika Armije BiH u punoj ratnoj opremi s jedne na drugu obalu Neretve, o čemu svjedoče BBC-jeve kasete i snimljeni videomaterijal, pa je po međunarodnom ratnom pravu tako postao ratni cilj. Tijekom vremena, međutim, proširila se tvrdnja o Praljku kao nalogodavcu rušenja Starog mosta te je ta tvrdnja postala općeprihvaćenom. Kad je 1997. u to povjerovao i predsjednik Franjo Tuđman, general Praljak ga je zamolio za prijem. Kad ga je Tuđman odbio primiti, general Praljak mu je 14. studenog 1997. uputio pismo, koje će kao dokument biti objavljeno u knjizi izdavača Josipa Pavičića.
Praljak u pismu navodi Tuđmanu kako je doznao da "ste u dva navrata u razgovoru o Bosni i Hercegovini izrekli tvrdnju da sam srušio Stari most u Mostaru. Nisam srušio Stari most u Mostaru, niti s rušenjem imam ikakve veze. Zamolio sam trominutni prijem kako bih Vam mogao reći točnu informaciju i time smanjiti mogućnost da budete 'supotpisnik' moguće tužbe Haaškog suda za to djelo protiv mene. Odbili ste me primiti, pa Vam pišem." U pismu on upućuje predsjednika Tuđmana da od Miroslava Tuđmana, Markice Rebića i Ive Lučića potraži odgovor na pitanje tko je to učinio, a postavlja i devet pitanja, među kojima i zašto je prekinuta započeta istraga i "zašto je svima bilo zgodno da ja budem rušitelj iako sam odmah i službeno i javno izrijekom rekao da s tim nemam ništa".
Praljak je u ožujku 2003. razgovarao sa Stefanom Willekeom, urednikom opsežnog "Dossiera" o Starom mostu, što je objavljen u njemačkom listu Die Zeit. U tom razgovoru Praljak je ponovio svoju poznatu rečenicu: "Da spasim samo jedan jedini prst jednog svog vojnika, srušio bih tri takva mosta", kojom je htio naglasiti odgovornost zapovjednika za život svakoga povjerenog mu vojnika, ali kojom je na sebe navukao optužbe onih koji ga smatraju nalagodavcem za rušenje Starog mosta. "Međutim, to nisam bio ja! Ja nisam srušio taj most!", tvrdio je Praljak Willekeu. "Uopće nisam bio tamo kad se to dogodilo!" Praljak je tada rekao Stefanu Willekeu: "Umjesto gađanja granatama iz hrvatskog tenka u bokove mosta, da su samo tri granate pogodile odozgora most u sredinu, na već oštećene dijelove mosta, odmah bi se srušio. Provjerite ovu tvrdnju kod topnika u Bundeswehru!" I doista, Willeke je tvrdnju provjerio, most je po sredini šupalj i lako ga je srušiti pogocima "u sridu". I to je javio Praljku. „Toliko ratne vještine hrvatskom generalu bi se ipak moralo priznati", napisao je u Die Zeitu.
nacional.hr (http://www.nacional.hr/articles/view/23276/)
'''Haaško tužiteljstvo, umjesto da je sruši, potvrdilo analizu rušenja Starog mosta, Mostarska snimka potvrdila Praljkovu analizu'''
HAAG – Gotovo 45 minuta trajala je rasprava tužiteljstva, obrane i haaških sudaca o - DVD-u, forenzičkoj analizi različitih snimaka uništenja i pada Starog mosta u studenome 1993. godine. Analizu je, na zahtjev tužiteljstva, napravio Odjel za digitalnu tehnologiju i biometriju nizozemskog Instituta ministarstva pravosuđa.
Upravo na osnovi te analize, koju je haaško tužiteljstvo dostavilo obrani optuženog generala Slobodana Praljka netom prije početka suđenja, tužiteljstvo je tražilo pola sata više vremena za unakrsno ispitivanje prof. dr. sc. Slobodana Jankovića, dipl. ing. strojarstva, potpukovnika JNA (?) i stručnjaka za artiljeriju.
Prof. Janković jedan je od supotpisnika znanstvene Analize rušenja Starog mosta, kojom se dokazuje da je mostarski Stari most srušen aktiviranjem eksploziva pomoću podvodnog štapina, a ne topovskim projektilom. Istodobno, nizozemski znanstvenici u svome uratku tvrde kako na snimkama rušenja Starog mosta postoji “prekid u kontiunitetu” te da vodeni zid, na osnovi kojeg se zasniva analiza trojice znanstvenika, nije događaj koji je prethodio i prouzročio pad mosta. Tužitelj Douglas Stringer nije tražio uvrštavanje svoje analize u dokazni materijal.
– Treniran sam da ne vjerujem tužiteljstvu i neću vjerovati ovom “in bianco” i neću ga prihvatititi a da ga ne pogledam – kazao je Praljkov odvjetnik Božidar Kovačić. Nakon pola sata stanke i pregledavanja analize tužiteljstva, odvjetnik Kovačić rekao je da je na snimci TV ORF-a 2 zamijećen diskontinuitet, a ne na tzv. mostarskoj snimci TV Mostar. – Očito je da analiza nije donijela ništa bitnoga za tužiteljstvo i podupire zaključke vještaka analize – zaključio je Kovačić.
vecernji.hr (http://www.vecernji.hr/newsroom/news/bih/3117022/index.do)
'''Mislim da sada možete u članak staviti da je Stari most srušen minom podmetnutom iz istočnog dijela Mostara, a ne projektilom iz tenka HVO-a.'''
Tu sam i otvoren sam za razgovor u svezi te teme! [[:hr:Suradnik: Mostarac]]
|
