Razlika između verzija stranice "Politika (Aristotel)"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
mNo edit summary |
||
Red 1:
'''Politika''' je jedno od djela [[Antička filozofija|antičkog grčkog]] [[Filozofija|filozofa]] [[Aristotel]]a, u kojem je on iznio jednu od prvih teorija o nastanku [[Država|države]].
== O državi ==
Red 5:
[[Aristotel]] na početku govori kako svaki [[grad]], odnosno, [[država]] predstavlja neko zajedništvo i da ta zajedništva teže nekom [[Dobro|dobru]].
Najmanja zajednica je porodica, nekoliko porodica formira selo (naselje), a veći broj takvih sela predstavlja grad, odnosno, državu. Po Aristotelu država nastaje po prirodi i da je ona važnija od pojedinca. Pojedinac koji ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno (koji je sam sebi dovoljan), nije dio države, te je zvijer ili bog.
Aristotel tvrdi da je umno biće vladajuće i ono je po svojoj naravi gospodar i vladar, a bića koja su predviđena fizičkim radovima su robovi. On smatra barbare robovima i da oni po svojoj naravi nisu bića koja treba da vladaju i da [[Grčka|Heleni]] imaju pravo vladati njima, te po njima barbar i rob su jedno te isto. Priroda je stvorila sve radi ljudi: biljke radi životinja, životinje radi ljudi, a čovjek ima pravo da ih lovi. On ima pravo da lovi one ljude koji su od prirode stvoreni da mu se pokoravaju (barbari). Takav rat je opravdan.
Aristotel pod gospodarskom vlašću podrazumjeva onu vast koja se odnosi na stvari neophodne za život i onaj ko njima upravlja ne mora da zna da ih pravi, već da se njima služi jer to je posao roba. Svaki grad je sastavljen od domačinstava a da svako savršeno domačinstvo treba da se sastoji od robova i slobodnih ljudi. Dijelovi savršenog domačinstva su:
*Gospodar i rob *Suprug i supruga *Roditelji i djeca Gospodar je vlasnik imovine a rob je njegovo živo oruđe za rad. Imovina je dio gospodarstva bez koje se ne može preživjeti niti dobro živiti. Vlast nad domačinstvom je jednovladno jer svakim domom vlada jedan čovjek dok je vlast nad slobodnima i jednakima državnička vlast. Najbitnije što Aristotel razmatra jeste koga treba nazivati građaninom i ko je građanin. Onaj ko je građanin u vladavini naroda ([[demokratija]]), često nije građanin u vladavini malobrojnih ([[oligarhija]]). Građanin se određuje sudioništvom u sudstvu i [[Vlada|vlasti]]. Građanin je onaj koji ima [[moć]] sudjelovati u savjetodavnoj i sudbenoj vlasti. Građanin je, također, osoba koja je s obje strane potječe od građana, a ne samo s jedne strane, kao po ocu i majci. Dobro zajednice je posao i dužnost svih građana. Vrlina građanina se sastoji u tome da može da vlada i da se pokorava. Međutim, onaj koji vlada mora da zna još više, ali i on mora da prođe pokornost, dok niko od slobodnih ljudi ne treba da stiče vrline robova. Državno uređenje treba da bude tako da od njega imaju koristi svi,a ne samo vladari.
Line 51 ⟶ 55:
[[Category:Filozofska_djela]]
[[Category:Filozofija]]
{{Wikicitat|Politika (Aristotel)}}
| |||