Razlika između verzija stranice "Frankopani"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Poništene izmjene koje je napravio 78.0.71.155 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao Eastonwest
No edit summary
Red 9:
Prvog krčkog kneza Dujma naslijedila su [[1163]]. godine dva njegova sina: '''Bartol I.''' i '''Vid I.''' Treći sin '''Bartol II.''' "bio je valjda još nedorasao, pak tako su otčevinu preuzela dva starija brata". Bartol i Vid bilo je najčešće ime frankopanskih potomaka – sve do Bartola IV i Vida V.
 
Krčki knezovi ime '''Frankopani''' uzimaju tek nakon mnogo godina svoje pristutnosti na ovim prostorima. Neki historičari smatraju modom onog vremena uzimanje imena koje vuku porijeklo iz rimskih vremena. Tako je i ova naša obitelj uzela ime rimskih patricija “FRANGAPANIBUSA”“FRANGIPANI" te nakon toga i mijenjaju svoj grb u dva lava koja lome kruh. Naime, postoji legenda prema kojoj su u Rimu živjela dva bogata brata koji su uz to pokazivali i iznimnu kršćansku ljubav prema siromašnima, koje su svakodnevno darivali kruhom. Oni su, također prema vjerovanju napustili Rim i naselili se na Krku. Krčki kneževi su se smatrali njihovim potomcima, što je bilo u duhu s ondašnjim tendencijama u Europi u kojoj su mnogi ugledni pojedinci tražili svoje davno plemenito porijeklo u rimskim obiteljima. Kod krčkih kneževa ta tradicija počinje u vrijeme poznatog kneza Nikole IV (simbol1393-1432, [[Mlečani|Venecije]])te kojase pokazuje u promjeni obiteljskog grba do čega je došlo oko 1430. godine. Naime od tada grb krčkih kneževa čine dva lava, koji predstavljaju ona dva brata, koji u uspravnom položaju, okrenuti jedan prema drugom lome kruh (frangereilli panequi frangunt lomitipanem-oni koji lome kruh). Time su krčki knezovi pokazali da se smatraju nasljednicima upravo te obitelji. Zanimljivo je također i to da izvorni grb, krčkih kneževa, šesterokraka zvijezda, ostaje trajnim simbolom i motivom svih Frankopana sve do njihovog nestanka 1671. godine.
 
Potiču od knezova krčkih, a do sredine XV. stoljeća, osim ostrva [[Krk]]a, stekli su posjede u županiji [[Gacka (pokrajina)|Gackoj]] s [[Otočac|Otočcem]], do [[Slunj]]a i [[Cetingrad]]a, [[Pounje|Pounja]], [[Vrlika|Vrlike]], Ostrovice i [[Skradin]]a. Većinu tih posjeda Frankapani su izgubili u borbama sa [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijama]]. U XVII. stoljeću njihovi posjedi protezali su se od [[Bosiljevo|Bosiljeva]] i [[Severin na Kupi|Severina na Kupi]] do [[Novi Vinodolski|Novoga]] u [[Vinodol]]u. I Frankapani su hrvatskom rodu dali na desetke uglednika: [[ban]]ova, književnika i ratnika. Među poznatijima su knez [[Bernardin Ozaljski]], sudionik [[Krbavska bitka|bitke na Krbavskom polju]] [[1493]]., poznati branitelj Hrvatske i osobito poznat po protuosmanlijskom govoru koji je kao starac održao pred njemačkim staležima [[1522]]. u [[Nürnberg]]u te njegov sin [[Krsto Ozaljski]] (1482.-1527.), poznati ratnik protiv Osmanlija, [[Mlečani|Mlečana]] i [[Habsburgovci|Habsburgovaca]], "skrbnik i zaštitnik kraljevstva" koje je kao hrvatske zaslužnike poznati književnik [[Milutin Cihlar Nehajev]] prikazao u romanu "Vuci", primorski i karlovački general i ogulinski kapetan (1589.-1652.)[[Vuk Krsto Tržački]], njegova djeca književnica [[Katarina Zrinski|Katarina ud. Zrinski]] (1625.-1673.) i pjesnik, prevoditelj i senjski kapetan [[Fran Krsto Frankapan]] (1643.-1671.) koji se je svom puninom pridružio svomu šurjaku u borbi protiv bečkog apsolutizma.