Razlika između verzija stranice "Pozitron"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m sa hr.Wiki
 
mNo edit summary
Red 8:
|-
|Teorijsko predviđanje
|[[Paul Dirac]], [[1928]].
|-
|Eksperimentalno otkriće
|Carl D. Anderson, [[1932]].
|-
|[[Masa]]
Red 24:
</div>
 
Pozitron je [[antičestica]] [[elektron]]a. Pozitron ima jednaku [[masa|masu]] i [[spin]] (1/2) kao i elektron, ali suprotni [[električni naboj]] od elektrona. Dakle, pozitroni su u [[antimaterija|antimateriji]] ono što su elektroni u [[materija|materiji]]. Pozitron nastaje u različitim procesima, kao npr. nuklearnim [[beta zračenje|beta-radioaktivnim raspadom]] nekih radioizotopa, te nastankom para elektron-pozitron iz gama zrake (tj. [[foton]]a dovoljno visoke energije). Kada se pozitron sudari s elektronom oni se anihiliraju. Pri tome najčešće nastaju dva [[foton]]a gama-zraka. Stoga kada pozitron naleti na tvar brzo dolazi do njegove anihilacije. Tako je poluživot pozitrona kad naleti na [[molekula]]rno sredstvo oko 400-500 ps (pikosekundi), a za [[metal]]e je smanjen čak na 100 ps. Međutim, sam za sebe, pozitron je stabilna čestica antimaterije. Kada bi ga se moglo zadržati u permanentnoj izolaciji, izbjegla bi se anihalacija, i pozitron bi zauvijek živio, kao i elektron.
 
[[Paul Dirac]] je [[1928]]. godine teorijski predvidio postojanje pozitrona. Prve eksperimentalne dokaze o postojanju te do tada nepoznate čestice [[1932]]. godine objavio je Carl D. Anderson. Ta je čestica kasnije identificirana kao pozitron i predstavlja prvootkrivenu antičesticu u [[fizika|fizici]]. Anihilacija pozitrona s elektronom prvi puta je proučavana [[1940]]. godine. Različite eksperimentalne tehnike kojima su se proučavale anihilacije pozitrona u okvirima nuklearne spektroskopije doživjele su poseban razvoj u dva desetljeća nakon [[1945]]. godine.
 
==Također pogledajte==