Razlika između verzija stranice "Pozitron"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m sa hr.Wiki
(Nema razlike)

Verzija na dan 10 juni 2008 u 21:42

POZITRON
Antičestica elektron
Teorijsko predviđanje Paul Dirac, 1928
Eksperimentalno otkriće Carl D. Anderson, 1932
Masa 9,1093826(16)·10−28 g
Naboj 1,602176462(63)·10−19 C
Spin 1/2

Pozitron je antičestica elektrona. Pozitron ima jednaku masu i spin (1/2) kao i elektron, ali suprotni električni naboj od elektrona. Dakle, pozitroni su u antimateriji ono što su elektroni u materiji. Pozitron nastaje u različitim procesima, kao npr. nuklearnim beta-radioaktivnim raspadom nekih radioizotopa, te nastankom para elektron-pozitron iz gama zrake (tj. fotona dovoljno visoke energije). Kada se pozitron sudari s elektronom oni se anihiliraju. Pri tome najčešće nastaju dva fotona gama-zraka. Stoga kada pozitron naleti na tvar brzo dolazi do njegove anihilacije. Tako je poluživot pozitrona kad naleti na molekularno sredstvo oko 400-500 ps (pikosekundi), a za metale je smanjen čak na 100 ps. Međutim, sam za sebe, pozitron je stabilna čestica antimaterije. Kada bi ga se moglo zadržati u permanentnoj izolaciji, izbjegla bi se anihalacija, i pozitron bi zauvijek živio, kao i elektron.

Paul Dirac je 1928 godine teorijski predvidio postojanje pozitrona. Prve eksperimentalne dokaze o postojanju te do tada nepoznate čestice 1932 godine objavio je Carl D. Anderson. Ta je čestica kasnije identificirana kao pozitron i predstavlja prvootkrivenu antičesticu u fizici. Anihilacija pozitrona s elektronom prvi puta je proučavana 1940 godine. Različite eksperimentalne tehnike kojima su se proučavale anihilacije pozitrona u okvirima nuklearne spektroskopije doživjele su poseban razvoj u dva desetljeća nakon 1945 godine.

Također pogledajte


  Nedovršeni članak Pozitron koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.