Razlika između verzija stranice "Rimska književnost"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćena izmjena 647143 korisnika 195.189.142.243 (razgovor)
Red 17:
Rimljani su za početak svoje književnosti uzimali 240. godinu p.n.e. O stvaralaštvu prije toga znamo veoma malo, ali prema njegovim ostacima i zapisima kasnijih rimskih pisaca možemo zaključiti da u tom periodu preovlađuju usmeni oblici narodnog stvaralaštva, kada se latinska pismenost tek rađa i kada se samo naziru počeci poetskog izraza. Tu spadaju razne "pjesme" koje su Rimljani nazivali zajedničkim imenom ''carmĭna'' i koje su bile pretežno religijsko-obrednog, gozbenog ili šaljivog karaktera. Među prve spadaju ''Arvalska pjesma'' (''Carmen Arvāle'', prema ''arvum'' "njiva"), koju je sveštenički zbor nazvan ''fratres Arvāles'' pjevao u mjesecu maju tokom ophoda po poljima; te ''Carmen Saliāre'' (''salīre'' "skakati"), koju su plešući u oružju pjevali sveštenici ''Salii'' u čast boga Marsa. Ove su pjesme izvođene u autentičnom italskom metru, koji po starom seoskom božanstvu Saturnu nosi ime saturnijski stih. Među obredne pjesme spadala su i razna zaklinjanja (''examenta'') i tužbalice (''neniae'') koje su se izvodile na sahranama. I nadgrobni natpisi (''elogia'') bili su sastavljeni u saturnijskom stihu. Slavne ličnosti slavljene su u gozbenim pjesmama (''carmĭna convivalia'') i pjesmama koje su vojnici pjevali u trijumfu (''carmĭna triumphalia''). Trijumfalne pjesme često su po sadržini bile rugalice na račun trijumfatora s namjerom da se "umanji" njegova slava koja bi kod bogova mogla izazvati zavist.
 
U ovom razdoblju nalazimo i začetke dramskog prikazivanja. To su uglavnom bile improvizacije izvođene na seoskim svečanostima, pune lakrdija i masnih šala poput tzv. fesceninskih stihova (''versus Fescennīni''), nazvanih prema etrurskom gradu Fesceninu, ili atelanska igra (''fabŭla Atellāna''), također puna lakrdije i opscenosti, nazvana prema osačkom gradu Ateli. Dramske igre _ ''satūrae'' (odakle potiče kasniji naziv [[satira]]) _ bile su spoj dijaloga, plesa i pjevanja.
 
O proznom stvaralaštvu imamo još manje podataka. Ono nema književnih obelježja, osim možda nadgrobnih pohvalnih govora (''laudatiōnes funĕbres''). U prozi su sastavljani razni državni spisi, službene knjige magistrata i senatske odluke. U ljetopisima (annāles) vrhovni sveštenik je biležio razne događaje iz društveno-političke historije Rima. Najstariji sačuvani spomenik rimske proze jesu fragmenti ''Zakona dvanaest tablica'' (''Leges duodĕcim tabulārum''), koji su sastavljeni 451/450. p.n.e. i koji su bili osnova kasnijeg rimskog prava.